Masakr u Zagrebu

Što je to u glavi čovjeka da odluči pobiti cijelu obitelj? Psihijatri su pokušali dati odgovor

Portal Novilist.hr

Foto Facebook

Foto Facebook



Ugledni hrvatski psihijatri pokušali su proniknuti u motive koje su šesterostrukog ubojicu Igora Nađa nagnali na jedno od najstrašnijih krvoprolića od hrvatske samostalnosti. Ubio je šest ljudi, uključujući bivšu partnericu Maju Tojagić, njena 10-godišnjeg sina, roditelje, sestru i sestrina dečka. Poštedio je samo svog sedmomjesečnog sinčića.


– Otelo, lik iz Shakespeareove tragedije, bio je genijalni vojskovođa, pametan, iskren i hrabar, ali je na najmanju sumnju ubio suprugu. To je ljubomora.


Ljubomoru su u doba Grčke i Rima prepoznali kao vrstu afekta koji može utjecati na čovjeka, govori za Večernji list psihijatar dr. Ante Bagarić iz Klinike za psihijatru Vrapče o ubojici Igoru Nađu.




Slaže se mozaik krvavog pohoda 36-godišnjeg taksista koji, prema riječima policije, nije imao dosje, samo jednu prijavu za remećenje javnog reda i mira.


Kako je moguće da netko tko je netom postao otac i nema dosje ubije šestero ljudi, među njima i dijete? Psihijatri odgovaraju, slijedom informacija koje su izašle u javnost, no uz ogradu, motiv je – ljubomora.


– Čini se da nije imao neku duševnu bolest, ne znamo, niti ćemo ikad znati, no po svemu sudeći, riječ je o ljubomori. Patološka ljubomora u psihijatriji je standardna i nije rijetka u psihijatrijskim ambulantama. Kod njega je okidač vjerojatno upravo ljubomora koja je otkočila svu tu agresivnost, govori dr. Bagarić.


Je li se i što konkretno dogodilo da ta agresivnost izađe van i da Nađ ubije šestero ljudi, neće se nikada saznati. Stručnjaci tumače da je okidač moglo biti bilo što, nešto na prvi pogled beznačajno, telefonski poziv, poruka…


– Ovakav masakr mogao je, gledano sa stručne strane, poduzeti samo u slučaju apsolutne sumanutosti ili s predumišljajem, ako je riječ možda o psihopatiji. Treća opcija, naime, ne postoji, objašnjava za Večernji dr. Herman Vukušić, psihijatar sa zagrebačkog Rebra.



– Nemamo podataka što bi bio eventualni okidač za sumanutost, a predumišljaj proizlazi iz psihopatije te u svojoj osnovi pretpostavlja zadovoljenje samo svojih potreba dok je sve drugo apsolutno ništavno i nebitno. Ljubomora je vrlo jak okidač u krvnim deliktima iz afekta i može dovesti do pomračenja uma i neubrojivosti.


Najgora je kombinacija kad se ljubomora nakalemi na psihopatiju, tu pada sva kritičnost, više superego nema nikakvih mehanizama zaustaviti nagone, nema više nikakve brane tim nagonima koji su jednaki u svih vrsta, a koje je čovjek suprimirao, objašnjava dr. Vukušić.



To što je na kraju Nađ presudio i sebi, kaže dr. Vukušić, govori da je možda postao svjestan što je učinio i doživio trenutak svijesti o razmjeru tragedije koju je uzrokovao.


Činjenicu da je ubio 10-godišnjeg dječaka i poštedio bebu od 2,5 mjeseca, čiji je otac, struka objašnjava “psihoračunicom”, da je beba njegova, dok je nesretni dječak iz majčine ranije veze za ubojicu bio tek dio sistema koji je on došao likvidirati te da mu nije bilo bitno što je on dijete.


Beba koja je preživjela masakr vlastitog oca planski je pošteđena, smatraju psihijatri, piše Večernji.