Šokantan obrat

Pucnjava na Kantridi: Žrtva se više ne sjeća ničeg “Mogao sam reći i da me upucao Kennedy”

Fiore Vežnaver

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Dejan Simikić (31) iz Banje Luke kojeg je razbojnik na Kantridi teško ranio i opljačkao jučer nije mogao potvrditi da je to učinio optuženi Rudolf Wiesler (32) iz Rijeke. »Da sam tada na hodniku policije vidio Kennedyja, rekao bih da me upucao Kennedy«



RIJEKA Ne želim ga cijeli život nositi na duši, nositi taj grijeh jer sam na prepoznavanju rekao da je to čovjek koji je pucao u mene, a to sam kazao samo zato jer sam ga prije toga vidio u čekaonici u policiji. Da sam tada vidio Kennedyja u hodniku, poslije bih na prepoznavanju rekao da me upucao Kennedy. Kazao sam tako jer sam mislio da policija ima i neki drugi dokaz protiv okrivljenog, osim mojeg prepoznavanja. Svaki dan razmišljam o ovome. Čovjeka koji sada sjedi na stolici za optuženika mogu prepoznati kao osobu koju sam u istrazi sreo u hodniku u policiji, a ne kao osobu koja je pucala na mene.


Izjavio je to u svom svjedočenju Dejan Simikić (31) iz Banje Luke, koji je lani u prosincu teško ranjen hicem iz pištolja i opljačkan kod bazena na Kantridi, a zbog ovog slučaja na optuženičkoj klupi sjedi Rudolf Wiesler (32) iz Rijeke. Wiesleru je jučer počelo suđenje pod optužbom za pokušaj ubojstva i razbojništvo. Wiesler je izjavio da se ne smatra krivim ni za jedno kazneno djelo.


Pitanje dokaza


Dejan Simikić je u svom svjedočenju na suđenju u riječkom Županijskom sudu uvelike promijenio svoj raniji iskaz u ključnom dijelu, vezanom za prepoznavanje napadača, maskiranog u vrijeme prepada što se zbio noću, na sporednoj cesti kod bazena. U istrazi je na prepoznavanju s velikom sigurnošću ukazao na Wieslera kao počinitelja, to poslije potvrdio i na ispitivanju, dok je jučer u sudnici povukao taj svoj čvrsti iskaz, na što mu je ukazao i tužitelj i sutkinja Jesenka Kovačić, predsjednica sudskog vijeća.




– Taj bolesni pogled, te oči, neću nikada u životu zaboraviti. Da sada pred mene stavite 50 ljudi s »fantomkama«, prepoznat ću ga prije nego na prepoznavanju u policiji, Simikićev je iskaz kojeg je dao prije osam mjeseci na saslušanju u istrazi, pa je sutkinja upitala svjedoka može li objasniti tu i neke druge razlike u iskazima. »To bih rekao i sada, da policija ima još neki dokaz protiv optuženika, konstatirao je Simikić.



Predočeno mu je da je na ranijem ispitivanju u istrazi rekao da »tog kretena nije vidio do prepoznavanja«. Svjedok je na to rekao da je tada tako izjavio jer je očekivao da će policija doći do još kojeg dokaza protiv okrivljenog, a njemu nije poznato da jest.


– Bojite se nekoga? Prijeti li vam tko? – upitala je sutkinja svjedoka, a on odgovorio niječno.



Simikić, rodom iz Dervente, ispričao je da se u pozadini slučaja nalazi činjenica da radi za predstavništvo tvrtke iz Litve koja se bavi otkupom starog i iskorištenog materijala za zube od stomatologa, pa je tako kritičnog dana najprije bio u jednoj riječkoj dentalnoj klinici i susreo s vlasnikom. Otkupio je od njega materijal, te mu platio odmah tisuću eura, ali mu je ostao dužan još 930-940 eura.


Novac ili život!


Otišao je kako bi nabavio ostatak novca, pa je dogovoreno da mu dužni iznos preda kod bazena na Kantridi. Parkirao je svoj »golf« na cesti kod ulaza u garažu deset minuta prije 20 sati, upravo kada se pojavio i doktor s autom, u kojem je bila i njegova maloljetna kći. Spustio je prozor na »golfu« i predao stomatologu novac kojeg je bio dužan.


– U tom trenutku se na mojim vratima pojavio maskirani čovjek s pištoljem, na glavi je imao »fantomku«, bio je odjeven sav u crno. Rekao mi je: »Daj novac! Upucat ću te!« – prisjećao se svjedok. »Počeo sam se smijati, mislio sam da je to neka šala. Doktor je razbojniku odmah rekao: »Što radiš, čovječe!?« Napadač je udario doktora po ruci kojom je uzeo novac, pa mu rekao: »Bježi, ti!« Djevojčica koja je bila u obližnjem doktorovom autu počela je plakati, pa je liječnik odmah krenuo prema njoj. No, nije mogao nikud sa svojom djevojčicom, jer smo im mi bili na putu. Taj čovjek s »fantomkom« je navalio na mene da mu predam novac. »Daj novac!«, ponavljao je.


Naše raspravljanje je trajalo 20-30 sekundi, sve dok pištoljem nije zakačio o staklo, pa sam shvatio da je oružje pravo. Predao sam mu novčanik u kojem je bilo po tisuću eura i bosanskih maraka. No, navalio je da mu predam još, prijetio je da će inače upucati.


Ipak živ


Simikić se prisjetio da je razbojniku govorio kako nema više novca, a ovaj je u jednom trenutku zatražio da mu preda aktovku koju je imao iza sjedišta suvozača. Bila je prazna, pa je čovjek s »fantomkom« tražio da otvori prtljažnik. Nakon što je pljačkaš dobio odgovor da je otvoren, otvorio je vrata vozača i tražio od njega da izađe. Razbojnik je zatim otvorio i prtljažnik i iz njega uzeo putnu torbu, ruksak i vrećicu s obućom.


– Ruke su mu bile pune. Spustio je na tlo putnu torbu, pa pucao u mene. Nakon toga je podignuo torbu i otišao. Uhvatio sam se za stomak, prisjećao se Simikić dramatičnih trenutaka, dodajući da je stomatolog, s kojim je bio nedugo prije, odmah došao do njega, pa mu je rekao da je upucan. Osam dana je bio u bolnici, poslije na nizu pregleda zbog ozljede jetre, nesanica je bila stalni problem, kontakti s psihijatrima i psiholozima svakodnevnica.


– Zahvaljujem dragom Bogu što sam živ! – zaključio je Simikić.