Suđenje Jerku Diki

GARAŽA U CENTRU RIJEKE Raspliće se davna poslovna afera teška pet i pol milijuna kuna

Fiore Vežnaver

Državna inspektorica tvrdi da se na gradilištu ništa nije događalo / Snimio Ivica TOMIĆ

Državna inspektorica tvrdi da se na gradilištu ništa nije događalo / Snimio Ivica TOMIĆ

Tužilaštvo je odustalo od kaznenog progona Jerka Dike (66) u slučaju poslovnih makinacija teških 5,5 milijuna kuna, a za koje se tereti Austrijanac Dierk-Heinz Grundman, jer da je računima za nepostojeće poslove izvlačio novac iz riječke tvrtke



RIJEKA Ne smatram se krivim, ustvrdio je Jerko Dika (66), umirovljeni riječki gospodarstvenik i sportski djelatnik, na početku suđenja u riječkom Županijskom sudu koje mu je počelo pod pod optužbom da je, zajedno s Dierk-Heinzom Grundmanom (70), gospodarstvenikom iz Klagenfurta (Austrija), upleten u makinacije »teške« oko 5,5 milijuna kuna.


Na kraju drugog raspravnog dana Dika je iz sudnice mogao izaći zadovoljan, jer je tužiteljstvo odustalo od optužbe protiv njega, kaznenog djela pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti. Glavna rasprava pred vijećem sutkinje Ike Šarić je završena, ostala je samo presuda koja će biti objavljena ovog tjedna. Za Diku je jasno da će za njega biti povoljna, nakon što je tužiteljstvo odustalo od kaznenog progona, dok Grundmannu prijeti kazna od jedne do deset godina zatvora.


Tužiteljstvo tereti Dierk-Heinza Grundmana, kojem se sudi u odsutnosti, za zlouporabu položaja i ovlasti. Grundmann se optužuje da je kazneno djelo počinio kao predsjednik uprave riječke tvrtke EPU, dok se Dika dosad teretio da je umiješan u slučaj kao član uprave te firme. Tužiteljstvo tvrdi da je, u biti, riječ o makinacijama kojima je izvlačen novac iz riječke firme u druge dvije austrijske tvrtke Grundmanna.


Projekt Stari grad




Inkriminirano je razdoblje od rujna 2004. do lipnja 2006. godine. Prema navodima optužnice, izmijenjene u završnoj fazi suđenja, u pozadini slučaja nalazi se činjenica da je Hypo Alpe Adria Bank odobrila tvrtki EPU kredit od 3,4 milijuna eura za kupnju nekretnine i izgradnju kompleksa zgrada.


Grundmann se tereti da je postupao s ciljem da za sebe, a na štetu riječke tvrtke EPU, pribavi nelegalnu korist preko svojih inozemnih tvrtki Projekt Control Gmbh i EPU Gmbh, u kojima je zajedno sa suprugom bio direktor. Na ime tih tvrtki Austrijanac je izdao 31 račun, na ukupan iznos od oko 737 tisuća eura, u protuvrijednosti od oko 5,5 milijuna kuna, kako bi ih platio riječki EPU.



Na suđenju je, među ostalima, saslušana inspektorica iz Porezne uprave Rijeka koja je u istrazi izjavila da se ovdje radilo o »prividnom pravnom poslu«, da se nije radilo o plaćanju za pružene usluge, te da je Grudmann sam sebi doznačio novac. Pred vijećem sutkinje Ike Šarić kazala je kako je zaključeno da su računi plaćeni bez vjerodostojne dokumentacije. Napomenula je i da su pregledali trg za koji je bio vezan projekt. – Bili su vidljivi samo stupići, ništa drugo nije bilo izgrađeno. Nije bilo dokaza da su obavljene usluge što se navode u računima. Po struci sam ekonomist, ne građevinar, ali imam dobre i zdrave oči. Nije bilo izgrađeno ništa od onog što je očekivano i rečeno da se treba graditi, napomenula je viša porezna inspektorica.


Dogovor s bankom


U prvoj točki optužnice precizira se kako se Grundmann pojavljivao kao odgovorna osoba u obje tvrtke kada su izdani računi na ukupno oko 265 tisuća eura koji su trebali biti plaćeni u korist firme Projekt Control na ime izrade projektne kalkulacije, studije i nadzora projekta »Stari grad«. U nizu računa bilo je navedeno da su izdani za »pružene usluge pripreme i ekonomskog praćenja« projekta.


U drugoj točki optužnice preciziraju se pak okolnosti izdavanja računa na ukupno oko 383 tisuće kuna za »pružene usluge« za projekt »Stari grad 2«.


Jerko Dika, snimio Sergej DRECHSLER


Jerko Dika, snimio Sergej DRECHSLER



U trećoj točki optužnice navodi se kako se pak austrijska tvrtka EPU Bau Projektmanagement Gmbh, temeljem ugovora o posredovanju sklopljenim s riječkim EPU-om, obvezala da za riječku tvrtku pronađe odgovarajuće zemljište u blizini Klagenfurta, pogodno za gradnju trgovačkog centra. EPU iz Rijeke obvezao se platiti sve troškove, posebno studija o isplativosti investicije.


Tužiteljstvo naglašava kako je Grundmann izdao račune iako je znao da takve usluge nisu nikada pružene riječkom EPU. Osobno je potpisao i omogućio plaćanje putem 22 naloga za doznake u inozemstvo. Optužen je i da je od Jerka Dike zatražio da u njegovoj odsutnosti potpiše osam naloga, što je ovaj i učinio, vjerujući da se radi o zakonitim poslovima.


Jerko Dika i njegov branitelj, odvjetnik Klaudio Dekleva, otpočetka su ukazivali da optužbe protiv riječkog gospodarstvenika nisu utemeljene, kako ne stoji početna inkriminacija iz optužnice da je i on bio svjestan da nisu nikada pružene usluge iz računa čije je plaćanje odobrio.


Dika je još u istrazi naglašavao da njegovo postupanje nije bilo usmjereno k tome da Grundmannu ili sebi pribavi ikakvu korist, te da on od svega nije dobio ništa. U svojoj obrani na suđenju Dika je objašnjavao da se za njega inkriminirana situacija dogodila kada Grundmanna nije bilo, a tražio je od njega (Dike) da potpiše naloge za doznake u inozemstvo. Dika je zatim kontaktirao banku, iz koje je dobio sugestiju da se plati traženo, a da će poslije oni pozvati Grundmanna da dostavi potrebnu dokumentaciju.



Sutkinja Ika Šarić pročitala je na suđenju niz dokumenata vezanih za slučaj, uz ostalo i dopis Hypo Alpe Adria Banke upravi riječke tvrtke EPU iz listopada 2006. godine u kojem se navodi da je »projekt ugrožen nedostatkom dozvola nadležnih institucija i prijetnjom stečaja«. Spomenuta je i kontroverzna uplata od 600 tisuće eura Grundmannovoj tvrtki Projekt control, te druga sumnjiva isplata novca njegovoj supruzi. U dopisu se, među ostalim, navodi da se otkazuju daljnje tranše na ime višemilijunskog kredita u eurima kojeg je banka dala za kupnju dijela nekretnine i izgradnju kompleksa zgrada u središtu Rijeke. U ugovoru je, naime, bilo navedeno da banka ima pravo prekinuti kredit u slučaju nenamjenskog trošenja sredstava.



Otkup udjela tvrtke


Jedan od saslušanih svjedoka potvrdio je da je upravo Dika upozorio na nepravilnosti, zbog kojih je u Klagenfurtu svojedobno i održan sastanak na koji je pozvan Grundmann.


Odvjetnik Harun Bašagić, branitelj austrijskog gospodarstvenika, na suđenju je isticao da je sve ono što je fakturirano i odrađeno, u skladu s ugovorom, da se nije radilo i fiktivnim računima i uslugama. Prva faza posla bila je kupnja zemljišta i projektiranje, što je ispoštovano.


Na suđenju je pročitana obrana koju je Grundmann dao u istrazi, kada je saslušan u Austriji temeljem zamolnice, a tada je napomenuo da se izdani računi temelje na izvedenim, a ne fiktivnim poslovima.


Obrazložio je da se riječka tvrtka EPU bavila gradnjom i investicijama, te da je u njoj sestrinska firma EPU Gmbh imala 80 posto poslovnih udjela. Diku je, kazao je, postavio u upravu, jer je u to vrijeme bilo nemoguće voditi građevinske poslove bez hrvatskog direktora.


Grundmann je objašnjavao da se projekt u Rijeci trebao odvijati i kreditirati u dvije faze, od kojih se prva faza odnosila na utvrđivanje mjesta građenja, ishodovanje dozvola i slične poslove, dok je druga faza bila samo građenje.


Na ime spornog projekta EPU Gmbh je dobio kredit od 3,5 milijuna eura, a do realizacije druge faze projekta nije došlo, po tvrdnjama Grundmanna, zato što Jerko Dika počeo tražiti udjele u dobiti, što je on odbio, a onda je iz tvrtke nestala dokumentacija. Banka je nakon toga otkupila udjele Grundmannove austrijske tvrtke EPU u riječkoj firmi EPU, a Dika je ostao kao uprava.



Ovaj slučaj je dio šire afere vezane za tvrtku Austrograd i višemilijunske makinacije, izvlačenje ogromnih suma novca iz te firme povezane s gradnjom garaže i stambeno-poslovne zgrade u središtu Rijeke. Austrijancu Grundmannu ovo nije jedina optužnica u kojoj se na listi okrivljenika nalazi i njegovo ime; u drugim dvjema optužnicama inkriminirane su i veće svote, a oštećen je Austrograd.



Kupnja zemljišta


Grundmann je kazao da je od dobivenog kredita 1,8 milijuna eura potrošeno na kupnju građevinskog zemljišta od tvrtke Austrograd, a da je u konačnici ostalo oko 2,5 milijuna eura odobrenog kredita. 


O svojim saznanjima o slučaju govorio je u sudnici i 41-godišnji Austrijanac, ondašnji voditelj odjela Hypo banke koji se bavio kreditiranjem projekata u Hrvatskoj, među kojima su kreditirani i projekti Grundmanna.


Austrijanac je naglasio da se ne sjeća svih detalja slučaja, ali da mu je u sjećanju da je između Grundmanna i Dike bilo nesuglasica, pa i svađa, koje su i ugrozile projekt u središtu Rijeke. 


– Je li moguće da je projekt ugrozilo to što je Grundmann plaćao svoje inozemne tvrtke, a u Rijeci se nije ništa gradilo, pitala ga je sutkinja Ika Šarić, na što je Austrijanac, koji sada radi u drugoj banci, rekao da je to moguće. Banka je kasnije pitala Grundmanna koje poslovne usluge je u projektu pružila njegova žena kojoj je izvršena uplata novca, za banku kontroverzna. 


– Koliko se sjećam, njegova supruga nije obavila nikakve usluge, konstatirao je Austrijanac, koji je podvukao da je i to bila tema sastanka u Klagenfurtu s Grundmannom. 


– Nije mogao do kraja objasniti ni iznos od 600 tisuća eura koji je uplaćen njegovoj tvrtki Projekt control, kazao je Austrijanac, koji je za Jerka Diku rekao kako je imao dojam da je on htio završiti projekt u Rijeci što je bolje moguće i do kraja.