Nacionalni park Sjeverni Velebit

Nezaboravni velebitski vidici

NL Promo

Sjeverni Velebit idealno je odredište za sve one koji prednost daju aktivnom odmoru i rekreaciji u netaknutoj prirodi uz osjećaj iskonske divljine. Na raspolaganju vam je preko 30 planinarskih staza koje vas vode različitim krajolicima te pružaju brojne mogućnosti otkrivanja ovog prostora



 


Velebit – svjetski rezervat biosfere


Vrijednost i ljepota prirode Velebita odavno su prepoznati. U sklopu UNESCO-va programa Čovjek i biosfera (MAB – Man andBiosphere ) planina Velebit uvrštena je 1978. godine u mrežu svjetskih rezervata biosfere. Tri godine kasnije čitav Velebit postaje parkom prirode. Unutar njega čak su dva nacionalna parka – na jugu je Nacionalni park Paklenica, proglašen još 1949. godine, a na sjevernom je dijelu Nacionalni park Sjeverni Velebit, proglašen pola stoljeća kasnije.


Sjeverni Velebit, osnovan 1999. godine, najmlađi je od osam nacionalnih parkova u Hrvatskoj. Ovaj je prostor Velebita pravi mozaik sastavljen od najrazličitijih staništa koja su dom mnogim biljnim, gljivljim i životinjskim vrstama čije smo bogatstvo tek počeli otkrivati. Upravo je ta raznolikost krških oblika, živoga svijeta i krajobraza, koje je dobrim dijelom stvorio čovjek, bila razlogom proglašenja Nacionalnog parka Sjeverni Velebit.




Sjeverni Velebit komadić je izvorne europske prirode – ne posve netaknute divljine, već prirodnog krajolika oblikovanog prožimajućim ljudskim utjecajem, u vremenu kad je za ljude jedina mogućnost preživljavanja bila suživot s prirodom. No, nemojte da vas prisutnost ljudi navede na pomisao da se radi o pitomom krajoliku – Velebit je surov i oštar klimom i reljefom.


Najveći dio Parka pokriven je šumom koja pruža raznolike ugođaje, poput tamne i tajnovite smreke i jele, čvorastog i izdržljivog bora krivulja ili bajkovite i čudesne pretplaninske i planinske bukve.S travnatih i kamenitih vrhova i padina pružaju se zapanjujući vidici na sjeverni Jadran te nepregledne obronke Velebita. Travnjaci oduševljavaju ljupkim šarenilom brojnih biljaka u cvatu i njihovih oprašivača (leptiri, pčele i bumbari, kornjaši i brojni drugi kukci), a kamenjar neobičnim i surovim oblicima među kojima rastu jedinstvene biljke.


Šuma na popisu svjestke baštine


Bukove šume Nacionalnog parka Sjeverni Velebit i Nacionalnog parka Paklenica uvrštene su 7.7.2017. godine na UNESCO Popis svjetske baštine, te zajedno s bukovim šumama u još 9 europskih zemalja sačinjavaju cjelinu „Drevne i iskonske bukove šume Karpata i ostalih dijelova Europe”.


Glavni cilj uvrštavanja izvornih bukovih šuma na UNESCO Popis svjetske baštine je sačuvati posljednje ostatke drevnih iskonskih europskih bukovih šuma koje su nekada bile široko rasprostranjene Europom. Procjenjuje se da su izvorne bukove šume, prije ljudske intervencije u Europi prvobitno zauzimale 91.000.000 hektara. Danas izvorne, netaknute bukove šume zauzimaju površinu od svega 90.000 hektara.



Za uvrštenje na UNESCO Popis svjetske baštine kao hrvatski predstavnici izvornih bukovih šuma, odabrana je jedno područje unutar granica NP Sjeverni Velebit (Strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi) i dva područja unutar granica NP Paklenica (Suva draga-Klimenta te Oglavinovac-Javornik) .


Bukove šume Nacionalnih parkova Sjeverni Velebit i Paklenica vrijedan su dio izvornih bukovih šuma Europe i važno su utočište brojnim vrstama, od kojih su neke, poput medvjeda, risa, vuka, djetlovki, jelenka, strizibuba, te božikovine, božura ili šumskih orhideja, ugrožene na svjetskoj razini.


Najvažniji kriteriji za odabir upravo ovih šuma na listu svjetske baštine bio je da se njima nikad nije intenzivno gospodarilo tj. nije korištena mehanizacija i da su to šume koje su do danas ostale izvorne i netaknute te se u njima neometano odvijaju prirodni procesi.


 


Posebnost šumskih zajednica


Radi se o pretplaninskoj bukovoj šumi, a specifičnost ovih šumskih zajednica je rastu na visinama od 1200 – 1500 mnv na krševitom terenu, u ekstremnim klimatskim uvjetima s obiljem snijega, niskim temperaturama, kratkim vegetacijskim razdobljem i jakim vjetrovima. Zbog surovih uvjeta u kojima rastu bukova stabla nemaju velike dimenzije nego su patuljastog i iskrivljenog oblika što ih čini posebnim i drugačijim.


Bukove šume Strogog rezervata izvanredan su primjer nedirnutih šumskih kompleksa, te predstavljaju stare i očuvane šume u specifičnom krškom staništu. Rastu na visinama od 1200 do 1500 m. Iako su stara, bukova stabla nisu velikih dimenzija jer zbog ekstremnih klimatskih uvjeta i krševitog terena sporo rastu pa su patuljastog i iskrivljenog oblika. Predstavljaju bukove prašume koje rastu na rubu ekološke niše bukve u Europi.


Lokaliteti u Parku


Među najpoznatijim lokalitetima u Parku su Zavižan, Velebitski botanički vrt, Premužićeva staza, Štirovača, Alan i Lubenovac.


Zavižan


Zavižan je jedan od najpoznatijih lokaliteta u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Na 1594 m nadmorske visine, ispod vrha Vučjak, smješten je Planinarski dom Zavižan i najstarija visinska meteorološka postaja u Hrvatskoj, osnovana 1953. godine. S obzirom da je Velebit prirodna granica između kontinentalne i mediteranske Hrvatske, u njegovu vršnom dijelu sukobljavaju se i dvije različite klime – maritimna i kontinentalna, što uzrokuje nepredvidive vremenske prilike pa je ova zavižanska postaja od neizmjerne važnosti za meteorološku zajednicu.Popnete li se planinarskim stazama na neki od okolnih zavižanskihvrhova – vidikovaca, otvorit će vam se prekrasni vidici na kvarnerske otoke i Liku.



Velebitski botanički vrt


U neposrednoj blizini Zavižana, petnaestak minuta hoda od planinarskog doma, nalazi se Velebitski botanički vrt osnovan 1967. godine, na inicijativu dr. Frana Kušana, profesora na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu. Ideja koja je vodila osnivačebotaničkog vrta aktualna je i danas – željeli su bogatstvo flore Velebita učiniti dostupnim ne samo znanstvenicima, istraživačima i zaljubljenicima u Velebit već i svim posjetiteljima koji dođu na sjeverni Velebit. Nedugo nakon osnivanja Vrta okolno je područje proglašeno Posebnim botaničkim rezervatom Zavižan – Balinovac – Velika kosa.


Vrt se nalazi na nadmorskoj visini od 1480 metara, a u njegovu središnjem dijelu nalazi se Balinovačka ponikva oko koje vodi kružna kamenita staza duga 600 metara. S nje se možete uspeti planinarskim stazama na okolne vrhove – Veliku kosu (1622 m n.v.), Balinovac (1602 m n.v.) i Veliki Zavižan (1676 m n.v.). Sa staze se odvajaju i kamenite stube kojima se možete spustiti na dno Balinovačke ponikve, na 1430 m n.v.


Premužićeva staza


Premužićevu stazu danas smatramo pravim remek-djelom graditeljstva jer je građena u kamenu – suhozidu, te je položena tako da nas na vrlo jednostavan način vodi u najsurovije i najkrševitije dijelove sjevernog Velebita – Hajdučke i Rožanske kukove. Proteže se hrptom planine od Zavižana do Baških Oštarija u srednjem Velebitu i duga je 57 km. Staza nema teških uspona pa je pogodna i za posjetitelje nenavikle na planinarenje. S Premužićeve se staze odvaja nekoliko uspona na neke od najljepših vrhunaca sjevernog i srednjeg Velebita – Gromovaču, Crikvenu, Šatorinu i druge. Kroz Nacionalni park Sjeverni Velebit prolazi 16 km staze, a na otprilike dva sata hoda od Zavižana nalazi se planinarsko sklonište Rossijeva koliba. Stazu je projektirao i gradio inženjer šumarstva Ante Premužić, strastveni planinar i zaljubljenik u ljepote Velebita. Kasnije su je, graditelju u čast, hrvatski planinari prozvali njegovim imenom.Premužićeva staza 2009. godine u cijeloj je svojoj dužini i službeno zaštićena kao kulturno dobro od nacionalnog značaja.


Alan


Alan sa širom okolicom područje je prostranih planinskih travnjaka, duliba i padeža iznad kojih se uzdižu slikoviti vrhovi. Veliki Alan (1414 m n.v.) jedan je od značajnijih velebitskih prijevoja. S Alana se pruža prekrasan pogled na more i otoke.U neposrednoj blizini Alana nalazi se Mirovo – nekad ljetno planinsko naselje, a danas samo još jedan velebitski travnjak s vidljivim ostacima suhozida i starih ljetnih stanova. U prošlosti je Mirovo bilo jedno od većih naselja na Velebitu, o čemu danas svjedoče brojni ostaci kamenih kuca, štala, suhozida i cisterni (šterni).


Lubenovac


Veliki Lubenovac jedno je od najljepših mjesta u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. To je krška udolina smještena na samom rubu Strogog rezervata Hajdučki i Rožanski kukovi. Nekoć su na Lubenovcu u ljetnim mjesecima obitavali ljudi, zajedno sa svojom stokom, a danas se tamo nalaze ostaci pedesetak ljetnih stanova, suhozida i šterni.


Štirovača


U svom južnom dijelu Nacionalni park Sjeverni Velebit obuhvaća i dio Štirovače – prostrane doline na oko 1100 m n.v. poznate po velikim očuvanim crnogoričnim šumama. Štirovača je medu rijetkim lokalitetima u Parku s izvorom pitke vode i nekoliko potočića koji napajaju okolne vlažne livade.U prošlosti je Štirovača bila izuzetno živo mjesto, osobito za toplijih ljetnih mjeseci. Tamo se nalazila pilana, restoran, kuće u kojima su živjeli stočari sa svojim obiteljima, radnici šumarije i pilane… Stoga je Štirovača i danas omiljeno tradicionalno izletište lokalnog stanovništva, a svim ostalim posjetiteljima ugodno mjesto za odmor.


Aktivnosti


Obično se za planine kaže da ih treba osvojiti, a Velebit je planina koja osvaja posjetitelje. Sav vaš napor i trud uložen u dolazak na Sjeverni Velebit bit će višestruko nagrađen iznimnim prirodnim ljepotama i prekrasnim pogledom na more i otoke s nekog od planinskih vrhunaca. Sjeverni Velebit idealno je odredište za sve one koji prednost daju aktivnom odmoru i rekreaciji u netaknutoj prirodi uz osjećaj iskonske divljine. Na raspolaganju vam je preko 30 planinarskih staza koje vas vode različitim krajolicima te pružaju brojne mogućnosti otkrivanja ovog prostora. Radi lakšeg snalaženja planinarske staze označene su markacijama, a na raskrižjima staza postavljeni su putokazi s potrebnom prosječnomdužinom hoda u satima. Gotovo svaka od staza vodi vas do planinskih vrhunaca koji su ujedno prekrasni vidikovci, kako na more i otoke, tako i na Liku. Postojeće planinarske staze i putovi pogodni su i za ostale aktivnosti kao što su treking i hiking.


Parkom i oko njega prolazi i mreža dijelom makadamskih, dijelom asfaltiranih cesta koje mogu izvrsno poslužiti za bicikliranje i biciklističke ture po Velebitu.


Zbog dinamične izmjene krajobraza, raznovrsnosti biljnog i životinjskog svijeta, te hirovitosti vremenskih prilika, mnogi prizori na ovom prostoru idealnisu za fotografiranje.