U 65. godini u Ližnjanu preminuo Livio Fiorentin, dugogodišnji reprezentativac, prvak i zlatni izbornik reprezentacije podvodnog ribolova. Fiorentin je četiri puta bio državni prvak (1982., 1985. i 1987. Jugoslavije, 1993. Hrvatske). Član državne reprezentacije bio je 1982–96. Prvi naslov prvaka Jugoslavije osvojio je 1982. godine u Neumu. Tada su on i Branko Ikić postali ekipni prvaci, kao članovi pulskog Uljanika.

Na svjetskom prvenstvu u Istanbulu 1987. godine, zajedno s Franom Zanchijem i Franom Halbertom, osvojio je 2. mjesto. Kao član kluba Banjole, osvojio je sedam naslova prvaka države (tri puta Jugoslavije i četiri puta Hrvatske). Na prvom nastupu za reprezentaciju, u Bugarskoj, osvojio je naslov prvaka Europe. Tri naslova prvaka osvojio je i na Kupu nacija Europe u Malom Lošinju, a s europskog prvenstva u Portugalu 1998. donio je brončanu medalju. Dobio je Trofej Fair play »Sportske novosti«.

Više od 20 puta Ikić je osvojio 1. mjesto na Memorijalu »Kočevar-Lazarić«, a na svjetskom prvenstvu 2002. u Brazilu zauzeo je 6. mjesto. Ikić i Fiorentin, za klub Banjole, tri su godine uzastopce (1992–94) bili pobjednici Kupa gradova Europe, što nitko nije ostvario u 30 godina tog natjecanja. Za sjajne dosege Grad Pula nagradio ih je kao najbolju momčad za 1993. i 1994. godinu, istodobno i kao najbolje pojedince.

Fiorentin se ribolovom počeo baviti od malih nogu. Stanovao je iznad Arene, tako da mu je more bilo blizu, a podvodnim ribolovom počeo se baviti još u 15. godini, 1969. godine.

»Imao sam malu pušku na feder i ronio bez odijela. Tada se lovilo samo ljeti. Iz vojske sam došao za Novu godinu 1974. godine, a 1975. kupio svoje prvo ronilačko odijelo, od Cressija. Tada su samo Mares i Cressi imali odijela, odnosno mi ovdje znali smo samo za njih. Bilo je lijepljeno izvana, a iznutra je imalo spužvicu po spojevima sa sašivenom trakicom i to je žuljalo. Imao sam ispod pazuha i sa stražnje strane koljena podljeve. Nosio sam Maresovu masku«, prisjećao se Livio Fiorentin u knjizi »Povijest podvodnog ribolova na Jadranu«, autora Branka Šuljića i Valentine Prokić.

Najveći izbornički uspjesi su mu zlato u pojedinačnoj konkurenciji Danijela Gospića i srebro ekipno na Euro-afričkom prvenstvu u Španjolskoj 2007. godine, te Gospićeva titula svjetskog prvaka i ekipno zlato na Svjetskom prvenstvu u Malom Lošinju 2010. godine.