Treneri su mi govorili: Pa dobro, što hoćeš, ovako nam je svima dobro! Zanimljivo mi je kako je svima dobro kada krademo i varamo, kada sudjelujemo u lopovluku, kaže Bastiančić
RIJEKA Sandro Bastiančić, donedavni trener u školi plivanja »Primorja Croatia osiguranja«, nije se previše neugodno iznenadio kada je pročitao što novopečeni predsjednik Predrag Kovačić misli o njemu i njegovim ambicijama za koje krivi odlazak s Kantride i iznošenje »prljavog rublja« kluba u javnost.
– Nisam tražio ništa posebno, već obavezu koju je klub preuzeo na sebe. U zapisniku 60. sjednice Izvršnog odbora od 31. svibnja 2011. godine stoji da me klub mora primiti u stalni radni odnos kad završim studij na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, smjer plivanje. Ja sam studij završio u studenom 2012. godine s izvanrednim rezultatima, što se može provjeriti kod profesora Leke, koji je voditelj studija. Od trenutka kada sam završio studij počinje moje nadmudrivanje s klubom. Čak je i cijeli moj studij imao dvije dimenzije. Jedna je da sam se htio skrasiti u tome poslu, koji je jako lijep, a i plivanje je sport mojeg djetinjstva i mladosti i u tome sam se pronašao, a drugi cilj mi je bio da svoj rad u školi plivanja na neki način legaliziram, da ne budem dio mutnih radnji, što sam naveo od prvih dana kako sam ušao u klub.
I vi ste honorar primali preko studenstkih ugovora na tuđe ime? – Točno, i to tako da su mi kolege s bazena pronalazile nositelja ugovora. Ja sam cijelo vrijeme isticao da na taj način ne želim primati novac. Prvog dana sam donio broj žiro računa pa sam bio ismijan, nakon čega mi je rečeno da se u »Primorju CO« to tako ne radi.
Pravi put
Predsjednik Kovačić kaže da ga niste kontaktirali i izvijestili o svojem nezadovoljstvu? – Moj prvi susret sa sadašnjim predsjednikom Kovačićem bio je na Izvršnom odboru 2013. godine, pola godine nakon što sam zatražio gostovanje na istome, a njime je predsjedavao pokojni Marin Glavočić, koji mi je dao riječ. Tada sam im rekao da već neko vrijeme vodim borbu oko isplate honorara, nekoliko puta sam im pismeno i usmeno, službeno i neslužbeno, dao do znanja da ne želim na crno primati honorar. U tom je trenutku sadašnji predsjednik Kovačić istupio rekavši: »Ja sam pravnik, ja sam legalist, ovako se ne smije raditi, mi smo u kriminalu i ja ne želim svoju poslovnu reputaciju dovesti u pitanje.« Mislio sam da je možda to taj pravi put koji sam godinama čekao te da će to biti naznaka povoljnog rješenja za mene. Od tada je prošlo skoro godinu dana, ništa se nije promijenilo i kada sam procijenio da više u tome ne mogu sudjelovati, napustio sam klub. Ako predsjednik Kovačić misli da se kriminal u klubu može gurati pod tepih i da su glavni problem ovoga kluba moje bolesne ambicije… Nasmijao me pozivom da mu se javim, pa čovjek mi nije odgovarao na e-mailove. Eto, javio sam mu se, ali sam ostao bez odgovora.
Atmosfera kancelarije
Znači, kontaktirali ste ga prije nego što ste napustili klub? – Apsolutno! I njega, i sve relevantne u upravljanju kluba, kao i voditelje škole plivanja. Svojevremeno Krešimira Čača, nakon njega Dalibora Krebelja. No, nitko mi osim Čača, koji je po tom pitanju bio jako ažuran, nije odgovorio. Ono što mi je bilo svojevrsno iznenađenje, ne mogu reći žalosno niti bolno jer se polako privikavam na to kako stvari funkcioniraju u našoj zemlji, jest što nisam osjetio nikakvu podršku među djelatnicima u klubu. Više-manje sam osjetio atmosferu kancelarije i ekipe koja je ustalila takvu praksu isplate honorara. Treneri su mi govorili: Pa dobro, što hoćeš, ovako nam je svima dobro! Zanimljivo mi je kako je svima dobro kada krademo i varamo, kada sudjelujemo u lopovluku. Malo me razočaralo što među mojim kolegama vlada raspoloženje prema kojem nisam s ovim podacima trebao ići prema javnosti. Ja sam im pokušao objasniti da sam unutarnju borbu vodio najmanje tri godine. Bilo je izvjesno da će doći dan kada ću otići. Imam pravo na svoju privatnu borbu, koja je samo moja, nemam suradnika sa strane. U ovim mojim stavovima se može pronaći puno ljudi i normalno da mi puno njih daje podršku.
Imate li namjeru možda sada kontaktirati predsjednika kluba? – Ponavljam, ja sam ga kontaktirao, uputio sam mu barem dva službena dopisa na koja nije odgovorio. On sa mnom razgovara preko novina, i to tonom kao da razgovara s tajnikom kluba, a ja takav ton niti čujem niti prepoznajem. Tako da mislim da je on na potezu ako je željan razgovora.
Je li ovo za Vas završena priča ili namjeravate poduzeti neke daljnje korake? – Već ih poduzimam, u kontaktu sam s institucijama koje se time bave.
