Zametska rukometna nada

TIN LUČIN: Imamo sjajno ozračje, pokušat ćemo se plasirati u Ligu za prvaka i na Final Four Kupa

Igor Duvnjak

Tin Lučin/Foto Arhiva NL

Tin Lučin/Foto Arhiva NL

 Prije svega bih si u idućoj godini poželio da ne bude ozljeda niti kod mene, niti kod ikoga iz naše ekipe. Uz to bih stvarno volio da uđemo u Ligu za prvaka da bismo napunili tribine za rukometnu feštu te da opet zaigramo u Europi. Igrati pred puno ljudi je lijepo, želim da naše utakmice budu što više posjećene – kaže Tin Lučin



RIJEKA Kao u davnom referenu već zaboravljene pjesme »Blago onom tko te ima« navijači rukometaša »Zameta« mogu trljati dlanove gledajući prezentacije Tina Lučina u dresu voljenoga kluba. Društvo oko njega je skup »svirača koji svira po notama«, u njegovom slučaju riječ je o loptačkom Mozartu čije su vizije igre »ala Maradona«, njegovi nastupi su itekakva oaza u pustinji riječkog loptačkog sporta, nekada punog zvijezda takvog sjaja. Lučinovi su potezi pjesnički, boemski, sve u skladu s imenom Tin.


Na rukometni let je krenuo iz košarkaškog gnijezda, majka mu je bila košarkašica, no on i brat Fran su umjesto ubacivanja lopte kroz obruč izabrali nadmetanje između golova sedmorica nasuprot sedmorice.


– Tih dana su bili upisi u rukomet na Zametu – prisjeća se Tin Lučin, riječka rukometna inačica Ivana Balića – Ja sam bio u prvom, a brat Fran u drugom razredu OŠ »Kantrida«.




Mlad je, ali za njim je već dugi sportski put, sa zadovoljstvom se okreće na stazu za sobom, radostan je što je izabrao baš nju.


– Sigurno da mi je drago što sam odabrao baš rukomet. Sve je lijepo kada možeš raditi ono što voliš.


Tin je na terenu zametskog mladog orkestra za pamćenje. Niti najstariji kroničari ovog uglednog kluba ne pamte kada se na okupu našla generacija takvih rukometnih »tića«, koji tek trebaju zapjevati.


– Svakako da u momčadi ima dosta mladih, kvalitetnih igrača. Mislim da niti ja već dugo nisam vidio na okupu toliko talenata, to je uistinu super. Riječ je o roju mladih igrača, što je odlično, kao i činjenica da se dobro trenira.


Logistika


Zamećanima je jesenas trebalo dugo vremena kako bi se razmahali. Tinovim dolaskom u Rijeku, koji se uklopio u epizodu »vraćanja«, u kojoj su također istaknuti protagonisti osebujni Filip Glavaš te Nikola Babić, na konto su počeli stizati toliko željeni bodovi.


– Učinak je dobar kada je riječ o rezultatima, samo što je moglo biti i bolje, iako u životu uvijek može biti i bolje i gore. Moramo dati sve od sebe da bude bolje, da treniramo jače da bismo pokušali izboriti Ligu za prvaka.


U moštu mladih Zamećana je udio »starog vina«, riječ je o iskusnom Nedeljku Laliću, nekadašnjem vrsnom igraču s pedigreom iza kojega je dugi trenerski staž.


– Lalić je iskusan trener. Ima puno strpljenja za nas mlade igrače i stvarno želi raditi, što je super za razvoj mladih rukometaša. Svi to trebamo iskoristiti.


Trener i njegova mlada postava su zora puno lijepih obećanja o lijepom danu, treba vidjeti što će biti nakon obećavajućeg riječkog rukometnog svitanja.


– Ne mogu gledati u daleku budućnost. Za ovu sezonu se nadam da ćemo moći nadoknaditi nedostatak nekih bodova i da ćemo se plasirati u Ligu za prvaka. Pokušat ćemo se plasirati i na Final Four Kupa, ako nas malo i pomiluje ždrijeb. Što se idućih sezona tiče, to ne znam. Ovisi koliko će igrača ostati ovdje.


Već dugo i vrapci oko zametske dvorane cvrkuću o klupskim raskoracima između supertalentirane momčadi i logistike, koja teško prati ove bujajuće potoke. Pitanje je hoće li »Zamet« moći održati na okupu najnadareniju generaciju u Hrvatskoj i vide li ti mladići svoju rukometnu perspektivu u Rijeci.


– Što će biti ne znam, ja nisam za to zadužen. Na meni je da igram i treniram. Normalno da će netko od igrača razmisliti hoće li otići ako dobije dobru ponudu.


Dobra klapa


Idealan rasplet bio bi zadržavanje ove momčadi na okupu, stvaranje postave koja bi danas-sutra bila odmah iza nedodirljivog »PPD Zagreba«. Momci su prava klapa, krasi ih i druženje izvan terena, nisu samo suigrači i vršnjaci, već i prijatelji.


– Mi igrači ne razmišljamo toliko unaprijed. Više smo posvećeni onome što je pred nama. Dugo već nisam vidio da je u momčadi tako dobra atmosfera. Svi su dečki super, svi žele raditi, trenirati. Mladi smo, ali su i stariji dečki dobri prema nama mlađima. Zbilja nisam dugo vidio takvo ozračje u ekipi.


Lučin je mlad igrač, ali ima bogato iskustvo mijenjanja klujbova još od dana kada je iz »Zameta« otišao u »Kozalu«. Po zapaženom povratku među Zamećane išao je u »PPD Zagreb« iz kojeg se vratio kući ne želeći puno govoriti o svojoj zagrebačkoj epizodi. Rukomet mu je način života, tko zna gdje će ga odvesti jednoga dana.


– Ne bih to komentirao ako ne moram. To je nešto što sam zaboravio i prekrižio, uopće ne razmišljam o tome. To razdoblje sam skroz zaboravio. Svakako da mi rukomet puno znači, u njemu sam sto posto. Treniram najjače što mogu, trudim se, a vidjet ćemo što će biti.


Lino Červar je već pozivao Tina Lučina u širi izbor svjetski trofejne hrvatske reprezentacije, možda se to jednoga dana opet ponovi jer Lučin svakako ima kvalitetu.


– Trenutno sam samo posvećen klubu, a što bude, bit će. Ako se jednoga dana to dogodi, daj Bože, nitko sretniji od mene.


Reprezentacija


Dugi je niz zametskih zvijezda, Alvara Načinovića, Valtera Matoševića, Mirze Džombe, Renata Sulića, Nikole Blažička i sada Ivana Stevanovića koji su iz riječke sredine kasnije osjetili slast igranja u klupskoj rukometnoj kremi. Njihovi dresovi krase ulaz u zametsku dvoranu. Tin je sve podredio svojoj omiljenoj igri…


– Sigurno da bih se volio okušati u nekom velikom europskom klubu. Većinu svog vremena provodim s dečkima iz rukometa ili pak trenirajući.


U karijeri je, nažalost, imao dosta ozljeda, iznimka nije niti ova godina, stoga si u godini koja dolazi želi da ga zaobiđu ovi neželjeni suputnici sportaša.


– Prije svega bih si u idućoj godini poželio da ne bude ozljeda niti kod mene, niti kod ikoga iz naše ekipe. Uz to bih stvarno volio da uđemo u Ligu za prvaka da bismo napunili tribine za rukometnu feštu te da opet zaigramo u Europi. To bi bilo super, kada se napune tribine, to nam puno znači. Igrati pred puno ljudi je lijepo, želim da naše utakmice budu što više posjećene – kaže Tin Lučin.



 Tin i mlađi brat Fran, velika vratarska nada koja vježba pod budnim okom najtrofenijeg riječkog sportaša Valtera Matoševića, nekadašnjeg najboljeg vratara na svijetu, u svom domu udaraju rukometni ritam. Rasprave o porazima i pobjedama »Zameta«, odlasci na treninge i utakmice dio su su svakodnevnice složne braće.


– Izvan treninga ne pričamo o rukometu. Pričamo o nekima, za nas manje bitnim temama. Prije dok smo bili mlađi znali smo se porječkati oko sporta, sada je drugačije. Fran je mlađi, bez dvojbe ga vidim kao perspektivnog vratara. Jasno je da mora puno raditi, kao i ja te svi mladi igrači u »Zametu« da bismo napravili karijeru. Svakako ima potencijal.