ZAGREB Iz kuta gledanja Željka Mavrovića, meč u kojem je Tyson Fury detronizirao Vladimira Klička ponudio je dosta toga, iako udarci nisu prštali na sve strane.

– Ljudi su vjerojatno navikli na puno više dinamike, pod utjecajem onoga što mogu vidjeti u drugim borilačkim sportovima. Prije svega, jasno je da ovo nije bio dvoboj s puno čistih udaraca, i s te strane možda je izostalo nešto posebno upečatljivo i zanimljivo. Na primjer, borba između Vladimira Klička i Kubrata Puleva bila je potpuno drugačija. Tamo je došlo do izmjene udaraca i nokaut je visio u zraku – objašnjava Mavrović.

Je li situacija drugačija kada se meč pogleda iz perspektive boksačke vještine?

– Kao čovjeka iz boksa, oduševio me način na koji je Fury izbjegavao Kličkove udarce. Te eskivaže bile su vrlo precizne i napravljene s malo uložene energije. U nekoliko navrata Kličko ga nije pogodio za centimetar, ili dva, a to nije bilo slučajno. Stvarno me oduševio način na koji je Fury eskivirao te udarce. No, jasno mi je da ljude koji nisu dublje u boksu taj dio vještine nije toliko impresionirao. Kličko se u ovoj borbi nije odlučio na rizik i otvorenu borbu, premda su mu ljudi iz njegovog kuta savjetovali da to napravi u zadnjim rundama.

Krvavi rad

Kako vam izgleda novi prvak?

– Furyjeva pobjeda ima jednu potpuno drugačiju dimenziju. Riječ je o čovjeku koji u karijeri nije imao borbu na ovoj razini, o potpunom autsajderu koji je na kraju otišao kući s četiri  pojasa. Detalji iz Furyjevog života također su fascinantni. Meni se posebno sviđa njegova otvorenost i emotivnost, jer ljudi od prvaka u pravilu očekuju da budu hladni i staloženi. Furyja nije sram zaplakati u ringu, pokazati emocije i zapjevati supruzi nakon dvanaest iscrpljujućih rundi. Njegova otvorenost podsjeća me na ono što je postojalo u šezdesetim i sedamdesetim godinama, kada su neke stvari bile puno benignije.

Nekada su profesionalnim boksom dominirali Amerikanci, a sada ih nema. Kako to objasniti?

– Boks je izuzetno zahtjevan sport koji traži puno rada, truda i odricanja, a put do vrha je jako dug. Ozbiljan novac može se zaraditi samo tamo gdje su najbolji, u borbama za naslove prvaka. Dakle, potrebno je barem pet-šest godina krvavog rada da bi se došlo do te razine, s time da ne postoje nikakva jamstva uspjeha. U današnje vrijeme ljudi su sve manje spremni na tako velika odricanja, i zato mnogi ne biraju boks, iako imaju predispozicije. Što se Amerikanaca tiče, danas imamo Deontayea Wildera, beskompromisnog borca kojeg nije strah ući u pravu borbu.

Filip može daleko

Koga vidite kao boksače koji bi mogli pobijediti Furyja?

– Prvo treba vidjeti hoće li doći do revanša s Kličkom. Wilder je definitivno boksač koji sigurno može ugroziti Furyja. Zapravo, nije mi jasno zbog čega već nije boksao s Kličkom. Možda je namjeravao pričekati da Vladimir ode u mirovinu, to stvarno ne znam. U svakom slučaju, Wilder je taj, a ne smijemo zaboraviti ni na Anthonyja Joshuu, još jednog vrhunskog boksača čije vrijeme sigurno dolazi.

Nakon Olimpijskih igara među profesionalce ide i Filip Hrgović. Što on može napraviti u toj konkurenciji?

– Prije svega, Filip je dugo u boksu i hrabar je borac. Bez obzira na rezultat koji postigne u Riju, on ide među profesionalce, a jedinu razliku može činiti medalja. Ako tamo bude na postolju, otvorit će mu se neka vrata. Smatram da Filip ima boksačku dimenziju koja je potrebna za osvajanje naslova među profesionalcima, kada skupi određeno iskustvo. Velika mu je prednost što se ne boji  ući u otvorenu borbu, i zato vjerujem da može daleko dogurati.