Bacačica koplja na EP

Sara Kolak putuje u Amsterdam: ‘Cilj je finale, a onda želim uživati u bacanju’

Sama sebi najveća konkurencija - Sara Kolak / Foto Sergej Drechsler

Sama sebi najveća konkurencija - Sara Kolak / Foto Sergej Drechsler

Ako prve tri serije odradim kako mogu, sve sam napravila. Ne opterećujem se drugima, gledam samo sebe i da tehnički dobro odradim hitac. A koplje tada leti daleko... – kaže Sara Kolak



Prije nešto više od godinu i pol dana s nestrpljenjem je čekala povratničko natjecanje u Ptuju, sada pak s nestrpljenjem čeka jedan od dvaju najvećih ispita ove sezone. SaraKolak, bacačica koplja riječkoga »Kvarnera«, danas putuje na Europsko prvenstvo, domaćin kojega će od srijede do nedjelje biti Amsterdam, a na kojem će s pravom biti jedna od uzdanica hrvatske reprezentacije.


U povratničkoj sezoni nakon operacije ramena i petnaestomjesečne pauze postala je prva hrvatska bacačica koplja koja je prebacila 60 metara. I to odmah na prvom natjecanju sezone, krajem veljače u Ptuju, u kojem se njezino koplje zaustavilo na 60,24 metara, čime je svoj državni rekord iz Rietija 2013. godine popravila za 2,45 metara, a normu za Amsterdam prebacila za 2,74 metra. No, tu nije stala. Tjedan dana kasnije na Otvorenom prvenstvu Hrvatske u Splitu hicem od 62,75 metara opet je popravila državni rekord, ali i za 75 centimetara prebacila normu za Olimpijske igre u Rio de Janeiru.


Kvalifikacije


– Prvi cilj je plasman u finale, a onda želim uživati u bacanju, dati sve od sebe i vidjeti što će mi to donijeti. Meni su kvalifikacije svojevrsni finale, imamo tri hica koja treba što bolje odraditi, po mogućnosti bez stresa. Što znači probati prebaciti normu i time sve riješiti. A ne da moram ovisiti o drugim rezultatima. Ovako ovisim samo o sebi. Norma za finale? Ne opterećujem se, što bude veća, ja ću više gristi – kaže Sara Kolak, koja s pravom može itekako biti zadovoljna dosadašnjim tijekom sezone u kojoj se ustalila na hicima preko 60 metara. A sve do kraja veljače ove godine to joj se činilo tako daleko…




– Kad malo pogledam unazad, bilo je puno teških trenutaka. Nakon operacije ramena krajem 2014. godine svi su mi govorili da ću se vratiti za šest mjeseci. A meni je koplje bilo užasno teško kad sam ga prvi put nakon operacije opet uzela u ruke. Fizički sam bila spremna, ali koplje jednostavno nije letjelo. Očito je i u glavi postojala blokada pa sam pokušavala štedjeti rame iz straha da se opet ne ozlijedim. A bila sam tako gladna natjecanja. I onda napokon dođe Ptuj, a ja prva tri hica odradim katastrofalno. Sve dok trener nije digao glas. Odmah sam bacila 60,24 metara i osigurala Amsterdam – nastavila je atletičarka »Kvarnera«, koja posljednje dvije godine trenira u Celju pod paskom Andreja Hajnšeka, trenera najbolje slovenske kopljašice Martine Ratej.


Rio


– Uoči sezone smo pričali o ciljevima, najvažnije je bilo osigurati nastup na Europskom prvenstvu. Rio nam se činio tako daleko da o njemu nismo htjeli naglas razmišljati. A onda mi se u Splitu ispunio san. Norma za Olimpijske igre. Iako, kako je natjecanje počelo, norma mi nije bila ni na kraju pameti. Opet prva tri katastrofalna hica, bila sam sva u grču. Odlučila sam ići na sve ili ništa i bacila normu. Nitko sretniji od mene. Sjećam se da je koplje i dalje letjelo kad sam podigla glavu. Sve se isplatilo, svi oni treninzi u 2015. godini, u kojoj sam puno toga ispravila i naučila. Ne samo u treningu, već i o samoj sebi. Napokon sam dobila samopouzdanje i shvatila koliko vrijedim – kaže SaraKolak, koja ne razmišlja previše o konkurenciji u Amsterdamu.


– Ja sam uvijek sama sebi najveća konkurencija. Ako prve tri serije odradim kako mogu, sve sam napravila. Potvrdila sam da moji ovogodišnji rezultati nisu slučajni i da se sav rad isplatio. Ne opterećujem se drugima, gledam samo sebe i da tehnički dobro odradim hitac. A koplje tada leti daleko… – dodala je bacačica »Kvarnera«, koja je završne pripreme odradila u Rijeci.


– U Rijeci imamo sve na raspolaganju, stadion, dvoranu, a i plaža je odmah u blizini. Dobro smo radili, ali i napunili baterije. Lijepo je bilo opet biti kod kuće.