DOBAR POSAO - Sara Kolak i Andreas Thorkildsen / Foto J. REGOVIĆ/PIXSELL
Jako sam zadovoljna, dosta sam napredovala, vidi se razlika. Zadovoljan je i trener, sviđa mu se moj osjećaj za koplje, sada polako slažemo puzzle, ali sve ide baš kako treba - kaže Sara
RIJEKA Driving home for Christmas, pjevušila je Sara Kolak dok se vraćala sa sedmotjednih priprema u Oslu da bi u društvu svojih najmilijih proslavila Božić i dočekala Novu 2020. godinu.
Godinu velikih izazova najveći od kojih su svakako Olimpijske igre u Tokiju. Atletičarka Kvarnera itekako se dobro sjeća 19. kolovoza 2016. godine kada je nešto iza 3 sata po srednjoeuropskom vremenu koplje bacila do tada rekordnih 66,18 metara i osvojivši olimpijsko zlato ispisala najljepšu priču Igara u Rio de Janeiru. Stoga u novoj godini ima samo jednu veliku želju.
– Zdravlje, samo nek’ je zdravlja – zaželjela je Sara Kolak, koja će božićno-novogodišnje blagdane provesti u rodnom Ludbregu i Celju, koji joj je posljednjih godina postao drugi dom.
– Gdje ću za doček? Bit ću doma na kauču, bit će to doček iz snova, ha, ha. Šalu na stranu, baš mu se veselim. Iza mene je prvi dio priprema za novu natjecateljsku sezonu, dobro smo radili i sad se samo želim dobro odmoriti. Napravit ću palačinke i vjerujte mi, to će biti super doček – rekla je Sara, koja će se u Oslo vratiti već 3. siječnja da bi s trenerom Andreasom Thorkildsenom, legendarnim norveškim bacačem koplja, nastavila pripreme za sezonu.
– Jako sam zadovoljna s ovih sedam tjedana koje smo odradili, dosta sam napredovala, vidi se razlika. Ekipa je super, odlično se slažemo i odlično funkcioniramo – kaže Sara, koja je s Thorkildsenom počela raditi početkom kolovoza nakon što je odlučila prekinuti petogodišnju suradnju sa slovenskim stručnjakom Andrejem Hajnšekom.
Na pravom putu
– Thorkildsen i ja smo počeli surađivati u drugom dijelu sezone i na prvom treningu nisam znala što ćemo raditi. U ovih nekoliko mjeseci smo se tako dobro upoznali da sam sada uoči prvog treninga točno znala što ćemo raditi. I bila sam u pravu. Imala sam ljetni uvod i sada je lakše raditi. Je li trener zadovoljan? To morate njega pitati, ha, ha. Zadovoljan je, rekao je da se vidi da napredujem, da će za neke stvari trebati još malo vremena, ali da sam, sve u svemu, sve jako dobro uhvatila. Sviđa mu se moj osjećaj za koplje, sada polako slažemo puzzle, ali sve ide baš kako treba – kaže Sara, koja je dio priprema odradila na Tenerifima.
– Bilo je to odličnih 12 dana, vrijeme je bilo idealno, uvjeti za trening jako dobri. Dočekali su nas sunce i 25 stupnjeva Celzijevih, nakon prvog treninga u sobu sam se vratila mrtva umorna kao da sam trenirala deset sati koliko me ošamutilo sunce. Tamo je bilo jako puno atletičara, svi su iskoristili razdoblje prije Božića i Nove godine za pripreme. Bili smo smješteni blizu stadiona, sve nam je bilo na jednom mjestu, što je bilo super. Tako da smo stadion i odlično vrijeme maksimalno iskoristili.
– Jako mi se sviđa život u Oslu. Imam odlične uvjete za rad, treniram u Olimpijskom centru gdje je sve na jednom mjestu, od teretane, gimnastičke dvorane, dvorane za bacanje. Grad mi se sviđa, velik je, ali sve je dobro povezano. Dobro se snalazim, polako se privikavam na zimu, kod nas se u zadnje vrijeme rijetko vidi snijeg, a u Oslu je već pao nekoliko puta. Sve je zaleđeno, hodamo k’o pingvini. Ceste su pune snijega, ali to nitko ne šljivi previše, to su uobičajene situacije pa se sve čisti tek popodne. Imam odličan stan, s pogledom na Bislett stadion, a do naše trening baze mi treba pola sata vožnje tramvajem i vlakom. Cimerica mi je Sigrid Borge, norveška kopljašica, koja mi je ujedno i sparing partnerica. Ona je s Thorkildsenom počela nedavno raditi, super se slažemo, a iako smo po cijele dane skupa još si nismo dosadile. Lude smo k’o šibe i nikad nam nije dosadno. Kuhamo zajedno, družimo se, ali imamo svaka svoju slobodu. Jedina stvar na koju se nikako ne mogu naviknuti je skupoća. Svi znamo da je Norveška skupa, ali znate koliko je skupo kada se i Norvežani žale – kaže Sara Kolak.
U Oslu su je dočekali potpuno drugačiji vremenski uvjeti, snijeg i temperatura od minus pet stupnjeva Celzijusa.
– Povratak je bio baš surov, s ljetnih temperatura smo se vratili u zimu. Ali, iskreno, teže mi je pao put koji je trajao šest sati i kojemu se nikako nije nazirao kraj. Tih minus pet je daleko od onoga što imate vi u Rijeci kada puše bura, vama je puno hladnije, vjerujte mi – nastavila je Sara Kolak, koja je prvi dio treninga u Oslu završila onako kako to ona najviše voli, bacajući koplje.
Bacanje
– Joj, da samo znate koliko sam samo puta u zadnja dva tjedna treninga trenera pitala kad ću početi bacati. Zadnji put sam bacala na Svjetskom prvenstvu u Dohi i nisam mogla dočekati da opet uzmem koplje u ruke. Baš sam se zaželjela bacanja. I onda sam bacala u Vallhall areni, ogromnom kompleksu koji ima nogometni stadion, teretanu i ostale popratne sadržaje. E, to je doživljaj. Samo se zaletiš i bacaš. I, da, nisam zaboravila bacati. Na Tenerifima sam bacala loptice i medicinke, za bacanje koplja tijelo mora biti malo više u treningu, spremno na sve te sile i bacanje. Tako da sada treba posložit sve te stvari koje smo radili s lopticama i medicinkama. Osjećaj je tu, sada samo treba raditi.
Sara Kolak sezonu bi trebala otvoriti 10. svibnja na Dijamantnoj ligi u Kini.
– U planu je Dijamantna liga, Zagreb i još neki mitinzi. Nismo još napravili konkretan plan jer je koplje dosta razvučeno po Europi, Americi i Aziji. Prvi miting je u Kini, još se uvijek ne zna gdje, potom slijedi Šangaj pa Rim i Eugene. Još nismo napravili raspored, treba sve dobro posložiti jer je ovo ipak olimpijska godina.
A Tokio je najvažnije natjecanje sezone.
– Sigurno da je stalno u mislima, sve je podređeno Tokiju, ali to je sve što ću reći na tu temu. Najvažnije je zimu napraviti kako treba, radim, treniram. A onda…
