Sve što mogu reći o Dubravku je u superlativima. Bio je fantastičan borac i čovjek, kako na sportskom tako i na obiteljskom planu. Bila mi je velika čast igrati zajedno s njime – s tugom u glasu rekao je Stojan Belaić
Ova vijest zatekla je sve generacije igrača i navijača prvoligaša s Kantride kod kojih je Pavličić svojim igračkim i ljudskim osobinama ostavio neizbrisiv trag. Jedan od njih je i suigrač mu Stojan Belaić, s kojim je svih ovih godina zadržao prijateljski odnos.
– Sve što mogu reći o Dubravku je u superlativima – kaže Belaić. – Bio je fantastičan borac i čovjek, kako na sportskom tako i na obiteljskom planu. Bila mi je velika čast igrati zajedno s njime i naš se prijateljski odnos nastavio i nakon igranja u Rijeci. Bio je druželjubiv i omiljen među suigračima. Nakon karijere posvetio se obiteljskom životu i bio je pravi otac koji se podredio sreći svoje obitelji – govori Belaić, koji će se složiti da je među navijačima ostao upamćen po pogotku ondašnjoj Croatiji u uzvratnoj utakmici finala Kupa 1994. godine, iako su njegove zasluge za uspjeh tadašnje generacije bile puno veće.
– Uvijek se najviše pamte golovi, no kao njegov suigrač i prijatelj moram reći da je iznimno puno pridonio momčadi u svim segmentima igre, iako njegov učinak, zbog prirode pozicije na kojoj je igrao, možda nije češće bio valoriziran. Ipak, njegovu ljudskost i dobrotu znali su svi kojima je u to vrijeme bio okružen. Iako ga dugo nije bilo na Kantridi koliki je trag ostavio svjedoče suze dugogodišnje klupske djelatnice Milice Alavanje nakon što sam joj javio ovu tužnu vijest. Mislim da to dovoljno govori koliko je ona naša generacija bila emotivno povezana. Tada smo svi funkcionirali kao jedan i svaki gubitak jednog člana naše tadašnje sportske obitelji ostavlja veliku prazninu. Ovu vijest smo svi jako teško primili budući da smo ostali bez jednog velikog čovjeka i sportaša – kaže Pavličićev suigrač s početka devedesetih, dodajući kako je ljubav Dubravka i Rijeke bila uzajamna.
– Ovo ljeto je planirao ponovo doći u Rijeku, no nažalost nije uspio to dočekati. Rijeku je uvijek spominjao kao jednu od najdražih stanica u svojoj nogometnoj karijeri i to razdoblje, neovisno o tome što je za sve nas bilo dosta turbulentno zbog ratnih događanja, bilo je posebno za sve nas – s tugom u glasu ispričao je Belaić
