Razgovor

‘Ovo se doživi samo jednom u životu’: Filip Bradarić o ruskim iskustvima, ali i budućnosti u dresu “Rijeke”

Marko Cvijanović

Foto Ivo Čagalj / PIXSELL

Foto Ivo Čagalj / PIXSELL

Matjaž Kek je najzaslužniji za moj igrački uspon, to sigurno. Vjerovao je u mene kada 99 posto ljudi nije. Prepoznao je moje vrijednosti kada nitko nije



RIJEKA Filip Bradarić ostao je bez glasa i energije. Slavlje poslije osvojenog srebra po povratku u Hrvatsku ne prestaje. Najprije Zagreb, onda i Split, pa Imotski… Fešta za feštom. Danas će na red doći i Rijeka. Filipu će uoči prijateljske utamice između »Rijeke« i »Zadra« zapljeskati Rujevica koja ga je i vinula u orbitu, Riječani će ujedno pozdraviti još dvojicu moskovskih »srebrnjaka«, liječnika reprezentacije Borisa Nemeca i ekonoma Mladena Pilčića.


– Lijepo je da ćemo i s Riječanima moći proslaviti ovo srebro, a i opet ću, poslije dugo vremena, vidjeti svoje suigrače – kaže Filip Bradarić, koji ovih dana proživljava najljepše dane svoje karijere.


– Ma… To što se događa ovih dana… To je nevjerojatno, ludnica, što drugo reći. U Zagrebu je doček bio spektakularan, iznad svih očekivanja, u Splitu je opet bilo posebno emotivno jer je to moj grad. Ali… Ono što je najbolje od svega, te fešte nikako da prestanu. Poslije Splita nas je Rebić zvao u Imotski pa smo i to odradili, ma gdje god da sjedneš svi hoće nazdravljati s tobom, ha, ha, ha…




Treba sve to izdržati?


– Bogami, nije lako… Međutim, to je onaj slatki umor. To je nešto što ostaje zauvijek, nešto što nitko od nas koji smo to doživjeli neće zaboraviti do kraja života. Kao prvo, nismo ni u snu mislili da će nas doći dočekati toliko ljudi. Znali smo da se sprema doček, ali da će u Zagreb doći pola milijuna ljudi… To je nešto veličanstveno. Hvala svim tim divnim ljudima s kojima smo proslavili naš veliki uspjeh u Rusiji.


Neopisiv


Lijepo je bilo i svih tih tridesetak »dana ponosa i slave« u Rusiji?



Je li poslije velikog uspjeha u Rusiji vrijeme za iskorak u karijeri?


– U »Rijeci« sam proveo tri i pol prekrasne godine, osvojili smo povijesni naslov prvaka i Kup, ostavili upečatljiv dojam u Europskoj ligi. Stvarno mi je u Rijeci bilo jako lijepo, stekao sam puno novih prijatelja, zbližio se s navijačima. Međutim, osjećam da je došlo vrijeme da napravim korak dalje u svojoj karijeri. Vidjet ćemo što će biti ovih dana…



– Bilo je… Neopisivo! To što se događalo u Rusiji je nešto što se doživi samo jednom u životu. I nešto za što se živi, o čemu se sanja. Na moju i sreću svih nas koji smo branili hrvatske boje u Rusiji, mi smo uspjeli. Ponosni smo na taj naš rezultat, a vidimo da je jako ponosan i naš narod koji se s nama radovao ovom srebru.


I što sad poslije svega?


– Kao prvo… Isključiti mobitel i otići negdje na more. Isključiti se od svega, odmoriti glavu i tijelo. Znate… Emocije iscrpe. I to jako. Znate i vi novinari kako je to, bili ste s nama tamo mjesec dana i proživljavali s nama iz dana u dan sve te drame i velike pobjede. Nije bilo lako, stresno je to jako. Međutim, kada poslije svega pogledaš u tu srebrnu medalju… Bilo je to najljepše iskustvo, neponovljivo.


Koji je trenutak za vas bio najdojmljiviji na Svjetskom prvenstvu u Rusiji?


– Uf… Jako teško pitanje. U Rusiji je tijekom Svjetskog prvenatva bilo jako puno spektakularnih trenutaka i previše dobrih uspomena da bih nešto posebno izdvojio. Ipak, na kraju svega, mislim da je to ipak onaj trenutak kada primam srebrnu medalju. Taj osjećaj ponosa… To je nešto što se teško može opisati riječima.


Filip Bradarić / Foto Miranda Cikotić PIXSELL


Filip Bradarić / Foto Miranda Cikotić PIXSELL



Malo je nedostajalo za zlato…?


– Istina. Koliko god se nekima taj rezultat 4:2 činio jako uvjerljivim u korist Francuske. Nije tako izgledalo na terenu, nismo bili lošija momčad, ali tako je to u nogometu. Ne pobjeđuje uvijek ona momčad koja je bolja. Odigrali smo jednu od najboljih utakmica na prvenstvu, a svejedno izgubili. Moglo je sve otići i na našu stranu, ali ovaj put se to, na žalost, nije dogodilo. Takav je sport. Naravno da smo svi mi jako željeli to zlato, ali… Budimo realni, ova srebrna medalja je svjetsko čudo. Da jedna tako mala zemlja napravi ovako velik rezultat… Nevjerojatno. I zato me se jako dojmilo poslije utakmice kad su neki igrači sjeli na travnjak, a Mandžo i Čarli ih energično počeli dizati s travnjaka i govoriti im da dignu glave i da budu ponosni na rezultat koji smo napravili u Rusiji. Svaka im čast.


Zlatko Dalić


Momčad je tijekom cijelog turnira disala kao jedan


– Od prvoga dana priprema je bilo tako. I svi smo se ponašali na način da se jednako u svlačionici uvažavao prvi i dvadesettreći igrač. Svi su bili izuzetno pozitivni, izbornik Dalić svima je dao do znanja da su bitni, rekao nam je u više navrata da će biti bitan i onaj igrač koji da jedan posto u određenom trenutku. Bili smo pozitivni od prvoga dana priprema i to nam se vratilo u onim dramatičnim utakmicama kad smo igrali produžetke i pucali penale.


U kojoj je mjeri izbornik Dalić zaslužan za koheziju unutar momčadi?



Je li vas sin Luka uspio prepoznati nakon što vas nije bilo kući toliko dugo?


– Kad sam se vratio i htio ga uzeti u naručje rasplakao se i plakao deset minuta bez prestanka. Poslije me prepoznao i sada je opet sve super, sada me stalno traži… Ne, nije bio u Rusiji, još je premali, ali poslao je delegaciju, ha, ha, ha… Bili su supruga, brat i mnogobrojni prijatelji. Nije to moglo proći bez njih.



– Jako. Od dana kad je postao izbornik preuzeo je na sebe najveći dio odgovornosti i to u razdoblju kada mu mnogi nisu vjerovali. Međutim, u kratkom razdoblju uspio se na sjajan način povezati s igračima, puno je pričao s nama, inzistirao na pozitivnom ozračju, između njega i nas nije bilo nikakvih tajni. Na kraju je uspio u svemu. Nije se slučajno dogodio ovaj sjajan rezultat.


Mnogi su poslije finala upirali prstom u suca Pitanu?


– Mislim da smo ostali džentlmeni do kraja i da nismo pretjerano potencirali priče o suđenju. I bolje da je tako. Jer… U finalu Svjetskoga prvenstva sigurno nitko ne griješi namjerno. Događa se, možda sudac nije najbolje vidio, možda je bio zaklonjen. Najvažnije je da nitko nije imao namjeru oštetiti Hrvatsku.


Ispunjeni snovi


Debitanstki nastup na Mundijalu nije mogao bolje početi. Ušli ste u igru umjesto najboljega igrača u Rusiji?


– Već tada kada sam mijenjao Luku Modrića u utakmici protiv Islanda bio sam uvjeren da će biti proglašen najboljim igračem prvenstva. Velika je čast zaigrati na velikom natjecanju u kockastom dresu, a pogotovo kada se potrefi da mi mjesto u momčadi prepušta takav igrač. Pamtit ću taj trenutak zauvijek, a o Luki je nepotrebno trošiti riječi. U Rusiji je još jednom dokazao svoju klasu, ali je bio i pravi lider u našoj momčadi.


U Rusiji ste ispunili svoje dječačke snove…?



Što će vas osim medalje sjećati na veliki rezultat u Rusiji? Jeste li sačuvali nešto za vječnu uspomenu?


– Dva dresa s finalne utakmice. Na oba su mi se postpisali svi moji suigrači, njih ću uokviriti o oni će naći posebno mjesto u mom domu. Donio sam i puno dresova mojim prijateljima, obećao sam ljudima i drago će mi biti da i njih mogu obradovati.



– Sada je to sve bajno i krasno, a prije pet godina… Tada sam imao dvadeset godina i igrao u Trećoj ligi, mnogi su govorili da od mene neće biti ništa. Tada je ova moja priča bila nezamisliva. Međutim, dogodila se i nitko mi više to ne može oduzeti. Nikad nisam prestao vjerovati u sebe, bio sam jak u glavi. Rad i upornost su se na kraju isplatili. Znao sam da će mi samo nebo biti granica ako budem ustrajan i uporan, čvrsto sam vjerovao da ću na kraju ipak napraviti pravu karijeru. Jako sam ponosan na sebe.


Svijetla budućnost


Matjaž Kek i Zlatko Dalić najzaslužniji su što ste se vinuli u orbitu?


– Kek je najzaslužniji za moj igrački uspon, to sigurno. Vjerovao je u mene kada 99 posto ljudi nije. Prepoznao je moje vrijednosti kada nitko nije. Jako je želio da dođem u »Rijeku«, stao je iza mene. Kod njega sam strašno napredovao kao igrač, u svim segmentima. Na kraju sam iz »Rijeke« otišao u reprezentaciju i ostvario ovaj veliki rezultat. Nikad to neću zaboraviti. A što se izbornika Dalića tiče, mislim da je presudan bio moj nastup u prijateljskoj utakmici protiv Meksika u SAD-u. Odigrao sam jako dobru utakmicu, pobrao sam pozitivne kritike i izborio se za mjesto u momčadi na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Ukazao mi je veliko povjerenje i mislim da sam mu vratio na pravi način.


Sve je bliže razdoblje kada će se neminovno dogoditi smjena generacije. Kako vidite budućnost »kockastih«?


– Neki će se oprostiti, to je sigurno, ali ne treba zbog toga brinuti za budućnost hrvatske nogometne reprezentacije, koliko god ti igrači značili momčadi. Hrvatska ima puno dobrih mladih igrača koji su spremni zamijeniti ove koji dolaze. Neminovno je da dolazi novo razdoblje u životu reprezentacije, ali na krilima ovoga rezultata moramo izgraditi još bolju budućnost. Očekujem podršku sa svih strana, a što se tiče igrača… O tome ne treba brinuti, Hrvatska po tom pitanju ima svijetlu budućnost.