Reuters
Jedan je fotograf ovjekovječio trening »Reala« dan uoči utakmice s »Juventusom«. I uhvatio trenutak nadahnuća Cristiana Ronalda u vježbi trojice igrača u završnici. Pogađate? »Škarice« identične onima dan kasnije. Kod Ronalda se ništa ne događa slučajno
S drugog planeta. Iz drugoga svijeta. Fenomenalno. Remek-djelo. Bognaldo. Genij. Veličanstven. Gospodin gol… Naslovnice su »vrištale«. Od epiteta i superlativa. Nogometni svijet nije se mogao nadiviti maestralnom pogotku Cristiana Ronalda u prvoj utakmici četvrtfinala Lige prvaka između »Juventusa« i »Real Madrida«. I bio je… Za prste polizat’. »Škarice« u punoj ljepoti.
Tehnička izvedba briljantna. Tajming savršen. Tko nije probao, ne može znati koliko je teško zahvatiti loptu u pravom trenutku leđima okrenutima golu. Ristom. U djeliću sekunde. Na takvoj visini. A netko je stručan izračunao da je Ronaldovo stopalo prilikom udaranja lopte bilo na visini od 2,38 metara. Malo niže od razine grede protivničkih vrata (2,44). Veliki Gigi Buffon ostao je ukopan. Pomirio se sa sudbinom. Malo tko je primijetio, ali najviše će u trenutku tog fantastičnog pogotka reći lice i govor tijela braniča »Juventusa« Andree Barzaglija koji je bio najbliži slavnom Portugalcu. Čovjek je od nemoći raširio ruke i slegnuo ramenima. Nije se imalo što reći, ali jasno se dalo iščitati što je Barzagli htio poručiti: »Ovo je da čovjek ne povjeruje! Što sam mogao?«. Poslije utakmice je Barzagli ipak pronašao (ne)logično objašnjenje: Bilo je to kao na PlayStationu! Računalna tehnika danas doista radi čuda. Netko joystickom napravi dva ili tri pokreta i na ekranu nastane nogometno remek-djelo. Samo… Cristiano Ronaldo još uvijek je čovjek od krvi i… Ne mesa, nego mišića. Ili ipak nije s ovoga svijeta, kako to sugerira Andrea Barzagli?
Nevjerojatna statistika
Portugalčeve brojke sve više idu u prilog Barazglijevoj tezi. Cristiano Ronaldo je u Torinu stigao do brojke 649 u rubrici golova tijekom svoje veličanstvene karijere. Najviše ih je, naravno, postigao u dresu »Reala«, 445 u 430 nastupa ili 1,03 po utakmici! Sretni su treneri »kraljevskoga kluba« koji u svaku utakmicu ulaze s golom prednosti u odnosu na protivnika. Zahvaljujući Cristianovim standardima. Ronaldo je stigao i do brojke 119 kad su u pitanju golovi postignuti u Ligi prvaka. Da je klub, bio bi na visokom desetom mjestu po postignutim pogocima u povijesi elitnog europskog klupskog natjecanja. Samo devet klubova postiglo više pogodaka!? Idemo dalje, Cristiano Ronaldo postao je prvi igrač koji je golove zabijao u deset uzastopnih utakmica Lige prvaka. Redom od lanjskog finala: Juventus 2, Apoel 2, Borussia (D) 2, Tottenham 1, Tottenham 1, Apoel 2, Borussia (D) 1, PSG 2, PSG 1 i sada Juventusu još dva! Deset utakmica, 16 golova! I još nešto, kad se zbroje njegovo golovi u četvrtfinalima Lige prvaka, postigao ih je (22) više od »Juventusa« (21)!? Ronaldo je u šest utakmica protiv »Juventusa« postigao devet golova, a pritom u okvir Buffonovih vrata uputio samo 11 udaraca. Realizacija? 81,8 posto. Kao nekad nedodirljivi Michael Jordan!? Da, poslije Ronaldovih brojki obično se stavljaju uskličnici i upitnici, a ne točka. Što zbog nevjerice, što zbog činjenice da ne misli stati. Ne još.
Sada još malo o tim famoznim »škaricama«… Jedan je fotograf ovjekovječio trening »Reala« dan uoči utakmice s »Juventusom«. I uhvatio trenutak nadahnuća Cristiana Ronalda u vježbi trojice igrača u završnici. Pogađate? »Škarice« identične onima dan kasnije. Ovaj put pred preznim tribinama i uz poneki pljesak suigrača. Dan kasnije ista slika. Na velikoj sceni. Valjda da ne bi netko rekao da je bilo slučajno… Kod Cristiana Ronalda ništa se ne događa slučajno. Zato i jest jedan od rijetkih igrača koji je doživio ovacije ispunjenih tribina na gostujućim stadionima. Poslije onakvoga pogotka doista nitko u torinskom »hramu nogometa« nije mogao ostati ravnodušan.
Grazie Torino
– Gol je bio spektakularan, i mislim da je najbolji u cijeloj karijeri… Ovacije? Reakcija gledatelja jedan je od najljepših trenutaka koji sam ikad doživio na terenu. Na stadionu »Juventusa«, gdje je igralo puno velikih igrača, i takvi aplauzi… Ostat će zauvijek u mom srcu. Bio sam jako sam sretan i uzbuđen, pogotovo zato što sam kao mali jako volio »Juventus«. Jedino što mogu reći navijačima »Juventusa« je je jedno veliko: Grazie! – rekao je poslije utakmice Cristiano Ronaldo, priča kojega je u Ligi prvaka počela 14. kolovoza 2002. godine. Prošle godine »Sporting« je toga datuma na službenom Twitter profilu obilježio petnaestu obljetnicu Ronaldova debija u elitnom natjecanju jednom rečenicom: »O dia em que a lenda começou«.
Dan kada je počela legenda. »Sporting« je igrao kvalifikacije protiv jakog Cuperovog »Intera« sa Toldom, Materazzijem, Javierom Zanettijem, Vierijem…
Priča ima i poveznicu s riječkim nogometnim prvoligašem. A kako? Cristianu Ronaldu je debi u Ligi prvaka svojim izlaskom iz igre omogućio Antonio Jesús García González, puno poznatiji kao Tonito, koji će, igrom sudbine, četiri godine kasnije postati igrač »Rijeke«! Putevi su im se u svakom slučaju mimoišli. Dijametralnom suprotnošću. Tonito je prosječnu karijeru okončao s 32 godine u AEK-u iz Larnace, Cristiano Ronaldo sa 33 na leđima igra nogomet od kojega zastaje dah.
Dva čarobnjaka
Naravno da su »škarice« Cristiana otvorile vječnu temu o usporedbama s najvećim rivalom Lionelom Messijem. Od toga ne mogu pobjeći ni jedan, ni drugi. Bit će tako dokle god budu trajali. Vezani su generacijski i sudbinski. Tko je bolji? Tko je kompletniji? Tko ima bolji dribling? Tko ima bolji udarac glavom? Tko je bolji s kontra nogom? Tko je atraktivniji? Tko bogatiji? Tko vozi bolje automobile? Tko se bolje odijeva? Tko ima bolje trbušnjake?
I tako u nedogled… Dva velika igrača. Dva nogometna svijeta. Dvije religije. Srećom, u duši još uvijek dva dječaka s prašnjavih ulica Rosarija i Funchala koji se igraju nogometa. I čine ljude sretnijima. Nije slučajno na Ronaldovim skupocjenim kopačkama uvijek ugraviran isti citat: »El sueno del nino.« Cristianov dječački san još uvijek traje!
