RIJEKA Impresivne golgeterske statistike se ne bi postidjeli ni Lionel Messi, ni Cristiano Ronaldo. Tri utakmice, dva hat-tricka, sveukupno sedam golova! U 255 odigranih minuta. Računica je jasna: Ivan Santini u »Anderlechtu« ove sezone postiže pogodak svakih 36 minuta!?

– Nije loše, ali pomalo… To je tek početak, možda je sve to skupa i malo nerealno. U svakoj idućoj utakmici bit će sve teže, protivnički braniči će više obraćati pažnju na mene.

Sve sugerira da će Vaši belgijski golgeterski dometi (13 golova) u jednoj sezoni biti nadmašeni…

– Polako… Kao prvo, nikad nitko u belgijskoj ligi nije postigao dva »hat-tricka« za redom na otvaranju sezone, kao drugo, ne želim sebi nametati nekakve golgeterske imperative i kao treće, momčad je uvijek ispred osobnih ciljeva i interesa. Najvažnije je da je »Anderlecht« na prvom mjestu poslije tri odigrana kola s maksimalnih devet bodova. Odlično smo krenuli, postigli na tri utakmice 11 golova, ostvarili sve tri pobjede…

Borba za naslov

Zanimljivo je da ste svih 11 golova postigli Vi i Landry Dimata, obojica ste ovoga ljeta stigli kao pojačanja. Ispada da su klupski čelnici imali dobar nos…

– Dimata je odličan igrač, stigao je iz »Wolfsburga« na posudbu, a zanimljivo je da smo zajedno igrali i u »Standardu«, ali on tamo nije dobio pravu priliku. U »Anderlechtu« smo se odlično poklopili, za sada nam dobro ide, on je zabio četiri, ja sedam golova. Nadam se da ćemo zadržati dobru formu i u nastavku prvenstva. Što se mene tiče, zanimljivo je da sam od lovca postao lovina, ha, ha, ha…

Kako ste u prva tri kola uspjeli skupiti već tri žuta kartona?

– Ne znam ni ja sam kako, znam samo da barem dva nisam trebao dobiti po mom skromnom mišljenju. Prošle sezone u »Caenu« sam tijekom cijele sezone dobio samo četiri. Očito se u francuskoj ligi puštala malo »muškija« igra, dobro je što se u Belgiji pauzira tek poslije petog dobivenog žutog kartona.

Koga smatrate glavnim konkuretima »Anderlechta« u borbi za naslov prvaka?

– U svakom slučaju, mislim da će se, kad je riječ o borbi za naslov prvaka, najviše pitati »Club Brugge«, »Genk«, »Standard« i »Anderlecht«. Pritom je najvažnije biti među trima, četirima prvoplasiranim momčadima da bismo sa što bolje pozicije ušli u play-off. U belgijskoj ligi ništa ne znači kako startaš u prvenstvu, najvažnije je da budeš pravi u play-offu, uoči kojega dolazi do prepolavljanja bodova.

Znalo se dogoditi da je netko u jednom trenutku sezone imao ogromnu bodovnu prednost, a da na kraju ipak nije postao prvak. Taj belgijski play-off zna biti vrlo zanimljiv. Deset je utakmica, igra se po sustavu svatko sa svakim, zna biti vrlo neizvjesno…

Što očekujete od prve sezone u »Anderlechtu«?

– Moj je cilj na svakom treningu i utakmici dati sve od sebe da bih pomogao momčadi i biti zdrav. Naravno, jako bih volio kad bismo postali prvaci i napravili nešto u Europi.

Navijač u Rusiji

Nadate li se skorašnjem Dalićevom pozivu?

– Ne razmišljam na takav način, nastojat ću igrati dobro u klubu, a netko će vidjeti je li to dovoljno dobro za reprezentaciju.

Iako ste bili jedan od onih koji su ozbiljno konkurirali za nastup na netom završenom Svjetskom prvenstvu, Rusiju ipak niste vidjeli. Žalite li što niste bili dijelom tog epohalnog uspjeha osvajanjem srebra?

– Ne jer sam sve to doživio uživo kao navijač. U Rusiji smo bili Antonio Milić i ja, navijali smo za Hrvatsku na tribinama. To je bio doživljaj za sva vremena. U Rusiji je Hrvatska napravila nevjerojatan podvig, teško će se to ikad više ponoviti.

Mandžukićevim oproštajem otvara Vam se velika prilika izboriti mjesto u vršku napada?

– Mi koji smo uglavnom bili ispod radara u reprezentaciji naučili smo da ne treba bilo šta predviđati. Bit će što bude. Izbornik je taj koji bira koje će igrače pozivati uoči predstojećih reprezentativnih akcija.

Jedan Zadranin već je u poznim igračkim godinama i na mala vrata ušao pod okrilje »kockastih«. Dado Pršo srtigao je kao dvadesetdevetogodišnjak, ali je itekako ostavio traga. Možete li napraviti nešto slično?

– Daj Bože… Istina je, moja je priča slična kao i Pršina, a uz to, Dado i ja smo jako dobri prijatelji. Kad sam počinjao na Stanovima učio sam od njega neke stvari, i dan danas se redovito čujemo. Dado je uvijek bio inspiracija.

I on je, kao i ja, u nogometu išao težim putem, bez ikakva vjetra u leđa i bez ičije pomoći, sami smo se izborili za svoj status. Samo… Ja sam, kad je reprezentacija u pitanju vrlo oprezan, jer… Bilo je situacija kad sam se nadao, a poziv nije stigao. Dakle, strpljen, spašen, ha, ha, ha…