RIJEKA Plasman nogometaša Barcelone i Reala u polufinale Lige prvaka mediji su uglavom tretirali potpuno različito. Trijumf katalonske momčadi nad Manchester Unitedom (3:0) u uzvratnoj četvrtfinalnoj utakmici smatrao se očekivanim. Pogotovo kad je Camp Nou u pitanju. Barcelona je u dvoboju protiv »vragova« trideseti put za redom ostala neporažena na svom stadionu u Ligi prvaka (27 pobjeda, tri remija), što nijednoj momčadi nikad nije pošlo za rukom u elitnom europskom klupskom natjecanju. Svijet se iznova divi Lionelu Messiju, kapetanu Blaugrane i utjelovitelju »najljepše igre«, koji je dvama pogocima prokrčio put prema polufinalu. Spektakularno. Kao i uvijek. Priča o Barceloni i Messiju, uostalom, nije od jučer. Neshvatljivo je, međutim, da većina medija plasman Ajaxa u poluzavršnicu još uvijek smatra senzacijom! Na temelju čega? Samo zato što Ajaxa izvjesno vrijeme nije bilo na najvećoj europskoj sceni, jer je posljednji put u polufinalu Lige prvaka igrao prije 22 godine? Ili zato što u Juventusu igra Cristiano Ronaldo koji je osam sezona prije ove dogurao do polufinala?

Među najvećima

– Ne želimo stati, prije početka sezone nismo mislili da ćemo biti među najvećima, ali sad se i mi već osjećamo tako – rekao je uoči uzvratne utakmice protiv Juventusa trener Ajaxa Erik ten Hag. S punim pravom. Pogotovo kad je u pitanju onaj dio o početku sezone. Ajax je, naime, postao prva momčad u povijesti koja je plasman u polufinale Lige prvaka ostvarila poslije triju kvalifikacijskih kola. Poslije trijumfa nad Realom i Juventusom više nikome neće pasti na pamet pričati o Ajaxu kao o iznenađenju i senzaciji.

Priču o velikom uspjehu mlade Ajaxove momčadi najbolje će utjeloviti devetnaestogodišnji lider Matthijs de Ligt, najmlađi kapetan i najmlađi nizozemski strijelac u nokaut fazi Lige prvaka od Nordina Wootera. De Ligt je u utorak postigao gol protiv Juventusa sa 19 godina i 246 dana, a kad je Wooter u travnju 1996. godine postigao pogodak za Ajax protiv Panathinaikosa bio je devet dana mlađi (19 godina i 237 dana).

Golobradi mladići

– Bojao sam se da ćemo biti kažnjeni za sve one promašene prilike kojih je bilo puno baš kao i u prvoj utakmici. Na kraju sam gol morao dati ja, ha, ha, ha… – rekao je De Ligt, predvodnik nadarane momčadi koja oduševljava nogometu Europu. Energijom, mladošću, talentom, ali u prvom redu automatizmima u igri koja na svakom dijelu terena ima smisao. I to u izvedbi golobradih mladića Onane (22), Mazraouija (21), De Ligta (19), De Jonga (21), De Beeka (21), Neresa (21), Dolberga (21)…

Ten Hag je preporodio momčad koja je i tijekom ove sezone imala oscilacija (prvenstveni debakl od Feyenoorda, 2:6), ali nikad nije odstupala od osnovne ideje. Ten Hag je, uostalom, još uoči prve utakmice osmine finala protiv Reala ovako rekao: »Želimo pobjeđivati igrajući lijep nogomet!«. Slijedio je pritom načelo velikoga trenera Pepa Guardiole, nogometnu filozofiju kojega je prihvatio kao trener druge momčadi Bayerna u razdoblju kada je slavni Španjolac bio za kormilom prve momčadi bavarskoga giganta. Od nje ne odstupa. No, neće biti polufinalnog dvoboja učitelja i učenika…

A Barcelona… Tu priča još uvijek počinje i završava s Lionelom Messijem, iako je nepravedno zanemarivati učinak ostatka momčadi i vođenje utakmica Ernesta Valverdea. Pa ipak… Tko može ostati ravnodušan poslije prvoga Messijeva pogotka. Lažnjak. Tunel. I bum! Mala mrežica. U prvoj utakmici Smallingov je nasrtaj bio toliko silovit da je iz Messijeva nosa potekla krv… U uzvratu je argentinski virtuoz postao »razjareni bik«. Koliko god elegancija u njegovom nogometu ne dopuštala usporedbe s biografijom legendarnoga »razbijača« Jakea LaMotte i koliko god boks nazivali plemenitom vještinom. Messijev je nogomet puno plemenitiji, zar ne?