ABERDEEN – Nogometaši Rijeke plasirali su se u play-off Europske lige, “bijeli” idućeg četvrtka u Gentu protiv istoimenog belgijskog kluba igraju prvu izlučnu utamicu za plasman u skupinu prestižnog međunarodnog natjecanja kojem momčad Aberdeena jednostavno nije dorasla.

Na stadionu Pittodrie se dogodilo očekivano, rasterećeni rezultatskog pritiska Riječani su puno lakše nego na Rujevici ostvarili uvjerljivu pobjedu kao odraz osjetne razlike u kvaliteti dviju momčadi. Ispada da je oprez trenera Rijeke Igora Bišćana uoči puta u Škotsku ipak bio pretjeran, priče o uzavreloj atmosferi i očekivanom početnom pritisku domaćina ostale su mrtvo slovo na papiru. Priča je u Aberdeenu završila već na početku.

Istovjetni golovi

Riječani su u prvih pola sata skoro u pravilnim vremenskim razmacima dočekali povoljne okolnosti jednosmjerne utakmice: dva istovjetna pogotka (Lončar 10′, Čolak 32′) poslije klasičnih kontri iz nogometnih udžbenika kroz suradnju trojice igrača (Acosty-Kvržić-Lončar/Acosty-Kvržić-Čolak) i prednost igrača više (Ojo 20′-drugi žuti karton). Sve što se prije i poslije ključnih detalja koji su u rezultatskom smislu odredili tijek utakmice događalo na travnjaku klasična je nogometna priča o “velikima” i “malima”, uz opasku da oprečne pridjeve u prvom redu treba promatrati kroz prizmu evidentnih limita domaćina, Rijeku ionako pravi europski ispit čeka tek protiv Genta.

U pas-igri Aberdeenove momčadi u prvih je pola sata bilo više neforsiranih pogrešaka nego na nižerazrednim turnirima teniskih početnika, što i nije bilo toliko upečatljivo, koliko iskazani mentalitet nižerazredne momčadi koja nepovratno gubi glavu i poredak. Kako drukčije objasniti dva nepromišljena starta Oja (6′, 20′) i besmislena srljanja u prazno uoči riječkih pogodaka.

Posebno poglavlje zauzima i stasiti napadač Aberdeena Sam Cosgrove o kojemu se proteklih dana pričalo i govorilo kao o Messiju pa i ne čudi što mu se prezime našlo u “passwordu” za novinarski pristup službenoj bežičnoj mreži!?

Cosgrove, naravno, još jednom nije ispunio očekivanja javnosti, ali u 45. minuti ipak se dogodilo nešto nepredviđeno: Hedges je uputio nezgodan udarac, a Prskalo intervenirao. Prvi i jedini put na utakmici.

Odrađivanje posla

Riječani su u nastavku sveli utakmicu na rutinsko odrađivanje posla i odbrojavanje do posljednjeg zvižduka vrlo dobrog suca Haralda Lechnera, koji je u 72. minuti vjerojatno prvi put u karijeri doživio ovacije navijača onoga trenutka kad je Lončaru pokazao žuti karton.

“Crvena vojska” pljeskala je sucu kad već nije imala zašto svojim miljenicima.

Ono što Bišćana može radovati jest činjenica da je momčad znalački kontrolirala rezultat, emocije i energetsku potrošnju uoči dviju velikih utakmica s Gentom i da su svi njegovi igrači preživjeli učestale najezde galebova u niskom letu…