Osvrt Orlanda Rivettija

Pola sata europske Rijeke bilo je premalo, stare boljke opet došle na naplatu

Ivan Volarić

Riječani su anestezirali Grke u otvaranju utakmice / foto Silvano Ježina

Riječani su anestezirali Grke u otvaranju utakmice / foto Silvano Ježina

Riječani su anestezirali Grke u otvaranju utakmice, držali ih daleko od svog gola, bili su apsolutni gospodari situacije na terenu. U nastavku su malo pogubili konce, izgubili trku i koncentraciju... Imali su sve, dva pogotka prednosti, ostali su bez Europe kolo prije kraja skupne faze i dolaska Milana na Rujevicu.



Imali su Riječani bogatstvo u rukama, dva gola prednosti i igru, u prvih pola sata igre. Utjerali su strah u kosti Grcima, natjerali ih na promjene sustava igre i igrača, ali sve su prokockali u nastavku. Dobili su drugi gol i imali dosta problema u defenzivi za razliku od prve dionice, kada su Grci lupali glavom o riječki taktički zid.


Riječani su anestezirali Grke u otvaranju utakmice, držali ih daleko od svog gola, bili su apsolutni gospodari situacije na terenu. U nastavku su malo pogubili konce, izgubili trku i koncentraciju… Imali su sve, dva pogotka prednosti, ostali su bez Europe kolo prije kraja skupne faze i dolaska Milana na Rujevicu. Nisu se, međutim, osramotili. Slaba utjeha, ali na kraju sezone mogu se očekivati bolje igre…


Pola sata riječke nogometne akademije. Dva gola probuđenog »bečkog revolveraša« Gorgona, dvije lopte (Župarić i Gorgon), ostavile su pečat na drvu (vratnica i stativa), prigode Gorgona i Acostyja… Pola sata loptačke poezije, prave europske Rijeke, nikad viđene ove sezone. Trebalo je biti najmanja tri-nula, a dobili su gol u drugoj minuti sudačke nadoknade, jednom su zažmirili u obrani (dekocentracija), i Prskalo je morao vaditi loptu iz mreže. Nakon što je cijelu utakmicu bio u ulozi promatrača vrhunske predstave.




Gdje je Matjaž Kek skrivao ovu skupinu igrača, koji su jučer nakon dugo vremena bili – momčad. Goropadna i samouvjerena Rijeka, koja je s leđa odbacila tone tereta kritike iz posljednjih tužnih mjesec dana. Brza tranzicija, napadanje praznog prostora brzom i točnom loptom. Taktička disciplina u fazi obrane, dva bloka, puno kontakt igre, raznovrsnost na sredini terena. Rijeka je više od pola sata igrala »Kekov nogomet«, ono što je trener pripremio i nacrtao u svlačionici. Pogodio je sve. Ako je Kek do sada imao problema sa svojom formom, jučer je – briljirao! U nastavku ga momčad nije pratila. Plaćen je ceh starim dječjim bolestima…


Osamnaest kornera u prazno izveli su Riječani prošle subote protiv Intera. Jučer na Olimpijskom stadionu u Ateni iz prvoga su zabili (Gorgon). Prekidi su moćno oružje na kojima treba raditi, kao alternaciju kada nema drugih rješenja. Jučer je to bila – taktika! A sve je lakše kada u momčadi imaš Domagoja Pavičića, koji iz kuta šalje čokoladne bombone. Nisu se, međutim, Riječani znali obraniti od prekida. Stara boljka, Ahilova peta.


Rijeka je brzo razbila Jimenezov sustav s trojicom u zadnjoj liniji, natjerali na ubacivanje Livaje i promjene rasporeda nakon pola sata. Jer, da je Rijeka imala malo sreće, Grci su u pola sata mogli doživjeti potop. Kek je izveo logično očekivanu momčad. S Pavičićem iza Gavranovića, tandemom Vešović-Acosty na desnoj strani, Malešom i Bradarićem ispred obrane u 4-2-3-1. U nastavku je Livaja bio prava napast za riječku obranu, predvodio jurišničku momčad.