Nogometaši Rijeke pobijedili su minule subote Varaždin (2:0) u utakmici poslije koje je novi trener Simon Rožman konstatirao: »Preživjeli smo tjedan nemira!« I bio sto posto u pravu.
Rutinskom varaždinskom pobjedom »bijelih« okončano je još jedno krizno razdoblje u životu riječkoga prvoligaša, kulminacija kojega je rezultirala odlaskom Igora Bišćana u sveopćem rujevičkom ozračju netrpeljivosti, nepovjerenja i narušenih odnosa u kojem nije bilo izuzetih. Jedna nes(p)retna izjava o babama i konjima poljuljala je međusobno povjerenje trenera i igrača, njezine interpretacije u medijima dovele su u pitanje odnose novinara i igrača koji su proglasili »silenzio stampa«, a sve to palo je na neplodno tlo dugotrajnog života na ratnoj nozi klupskih čelnika i dijela navijača koji desetljećima generiraju ozračje oko kluba, zbog čega je netko domišljat i istodobno silno ironičan na svom Facebook profilu objavio »pitanje za milijunaša«: Tko su crvi na Rujevici? A: novinari, B: navijači, C: igrači ili D: uprava.
Ponuđenih odgovora bilo je neočekivano malo iz jednostavnog razloga što se nemoguće opredijeliti samo za jedan koji bi potvrdio svoju vjerodostojnost. Iako je formulacija s crvima u prvom planu ipak malo pretjerana, pitanje u svakom slučaju iziskuje mogućnost alternativnog odgovora pod E: svi među navedenima! To već umnogočemu objašnjava sljedeće pitanje o tome gdje se to putem pogubila lijepa riječka nogometna priča iz šampionskih dana »ponosa i slave«.
U najosjetljivijem razdoblju svoga predsjednikovanja Damir Mišković doveo je u Rijeku drugog slovenskog trenera. Simon Rožman na Rujevicu je stigao na preporuku sunarodnjaka Matjaža Keka koji je pisao povijest riječkoga prvoligaša senzacionalnim osvajanjem naslova prvaka Hrvatske, dvama osvojenim Kupovima i upečatljivim europskim nastupima. Kek jest prošle godine otišao s Rujevice zbog potrošenih odnosa s Miškovićem, ali slijedom činjenice da poslovni uzusi predsjednika i (su)vlasnika Rijeke ne poznaju sentiment, Rožmanov angažman nikoga nije pretjerano iznenadio. Izuzev, možda, riječkih trenera koji su se ponadali da je konačno došlo njihovih pet minuta. Pa kaj še. Ili u prijevodu sa slovenskog na hrvatski: Malo sutra!
Tko zna koliko je istine u tome da je Mišković poslije naglog Bišćanovog odlaska u jednom društvu navodno rekao da nijedan riječki trener više neće sjediti na klupi Rijeke, ali evidentno je da poslije Scorije, Skočića i Ivančića u kratkom prijelaznom razdoblju, doista više nijedan nije dobio priliku. Možda je sve to slučajna koincidencija, a možda ima nešto u toj prokletoj riječkoj sujeti, punoj zločestoće, zavisti, ljubomore i prezira, koja caruje kuloarima i kafićima u kojima treneri jedni drugima »tepaju« da su miševi, jazavci i kojekakve sitne duše bez karaktera i osobnosti. Dokle god bude tako, nikoga ne treba čuditi što će i ubuduće treneri u Rijeku stizati iz Maribora, Zagreba, Celja…
Koliko god rezultat i izvedba riječke momčadi u Varaždinu upućivali na ispravan odabir odgovornih, Kekova sugestija pri izboru Bišćanova nasljednika može se smatrati porazom sportske politike riječkog prvoligaša. Ne zato što angažman trenera koji je dobio otkaz u Domžalama nije referenca koja bi zadovoljila tradicionalno visoke kriterije struke, niti zato što Kekova preporuka nije dobra, već zato što u delikatnoj situaciji po običaju nitko od odgovornih na Rujevici nije imao petlje preuzeti odgovornost pa se lakše bilo sakriti iza autoriteta trofejnog trenera čija karizma sve vrijeme od njegova odlaska lebdi nad Rujevicom i oživi u kriznim razdobljima kao personifikacija najuspješnije ere u klupskoj povijesti. Uz prepoznatljiv zaštitni znak »Made in Slovenia«. Bišćan i Pilipović out, Kekov ljubimac Rožman i Armada in… Najbezbolnije, zar ne? Još da malo otupe neka pera… Idila.
Budući da je sve manje slovenskih trenera koji bi mogli voditi Rijeku, a da Mišković u promišljanjima klupske budućnosti dugoročno ne uspijeva napraviti odmak od Kekove ostavštine, izvjesno je da će se Matjaž prvom prilikom opet ukazati na Rujevici. Fizički ili kao utjecajni savjetnik čija se riječ sluša, sasvim svejedno. Bitno je da će tada, kao i sada, ali i mnogo puta prije, iza svega stajati uvriježena riječka nogometna poštapalica: Odabrao Matjaž Kek!
