Dva poraza i skandal

Šamanić: Klub stoji iza Marijana Mancea

Zlatko Horvat

Marko Šamanić / Foto Vedran KARUZA

Marko Šamanić / Foto Vedran KARUZA

Štembergerov potez napravio je veliku štetu klubu, u koji je u proteklih sedam, osam godina uloženo 15 milijuna kuna da bi se dignuo ni iz čega – kaže Marko Šamanić



RIJEKA – Predsjednik u ostavci Duško Miočić, dopredsjednici Robert Škifić i Ilija Šmitran, kao i član UO-a Zlatan Hreljac, sjedili su u prvom redu tribine na susretu Kvarnera 2010 i Zagreba. Sportski direktor Marko Šamanić bio je na svojem uobičajenom mjestu, kod obruča na zapadnoj strani dvorane. Poslije fizičkog napada Siniše Štembergera na trenera Marijana Mancea u četvrtak navečer, u klubu više ništa neće biti isto.


– Ne događa se uvijek da članovi uže uprave dođu istodobno na utakmicu, ali u svakodnevnom su kontaktu, ne samo kad je frka. Klub funkcionira u kontinuitetu, promišlja se budućnost, funkcioniramo i kada su u pitanju teške stvari – kaže Šamanić.


Velika šteta


Dramatično smanjivanje budžeta, ostavka predsjednika Duška Miočića, bila je uvertira u Štembergerov napad na Mancea u četvrtak, ali sve zajedno nema veze jedno s drugim. Štemberger bi već danas mogao biti bivši član Kvarnera, ako se potpiše sporazumni raskid ugovora.




– Najprije treba vidjeti kakva će biti odluka Stegovne komsije. Međutim, Štembergerov potez napravio je veliku štetu klubu, u koji je u proteklih sedam, osam godina uloženo 15 milijuna kuna da bi se dignuo ni iz čega. Nastojat ćemo pronaći brzo rješenje, kao što je to na kraju prošle sezone bio slučaj sa Špraljom.


Štemberger je tek trebao potpisati aneks ugovora, po kojem pristaje na smanjenje plaće zbog klupskih mjera štednje. No, ni smanjenje plaće nije nikakvo opravdanje za napad na trenera.


– Govorimo li o ukupnom iznosu dogovorenom sa Štembergerom prije dvije godine, radilo bi se o smanjenju od pet, šest posto. Dakle, tu ne možemo govoriti da je to stvar egzistencije, ali istina je i to da postoji određeni dug prema njemu. Međutim, ostaje pitanje kazne, kao što je realnost i tužba – dodaje Šamanić, koji je svojedobno bio Štembegerov suigrač u Zadru.



Duško Miočić formalno više ne obnaša ulogu predsjednika Kvarnera 2010, ali njegova se i dalje sluša.


– Tog četvrtka ostao sam šokiran, najprije nisam vjerovao riječima sportskog direktora. No, shvatio sam iz njegova glasa da je ozbiljan. Prekinuo sam obaveze i otišao do policijske postaje na Zametu, vidio Mancea, koji nije izgledao dobro. Kao bivši predsjednik sam razočaran, tužan i ogorčen onim što se dogodilo, nisam čuo da sportaš poput Štembergera može učiniti takav bezuman čin, koji se ničim ne može opravdati.


Aneks Štembergerova ugovora o smanjenju visine plaće ostao je nepotpisan…


– Nitko njega nije mogao prisiliti na potpis aneksa, ali poručeno mu je da će to klub znati cijeniti, pronaći mu mjesto u klubu, a jednoga dana mogao je postati legitimni Manceov nasljednik. Međutim, ovaj njegov čin je neoprostiv i takvim ljudima nema mjesta u sportu – kaže Miočić.



Mance je poslije napada bio na pretragama, a u subotu nije vodio momčad. Nije bio u stanju koncentrirati se na posao. Njegov pomoćnik Teddy Delač na raspolaganju je imao samo devet zdravih igrača, a nije koristio dvojicu. Za Riječane loša je vijest da do 20. prosinca ne mogu registirati nijednog igrača, a drastično im nedostaje visine pod košem.


Afirmirati mlade


– Imamo rješenja, neki dogovori već postoje. Izvršit ćemo doselekciju, afirmirati mlade igrače. Uostalom, protiv Zagreba 20-godišnji Miličević i Kučan igrali su 30, 17-godišnji Barnjak 28 minuta. Igrači ponikli u klubu i regiji držali su Zagreb do posljednje minute. I klub će normalno funkcionirati, jedino je financijska situacija otežana. Nadam se da će osnivači imati sluha za nas u ovoj prijelaznoj sezoni, pretvaramo klub u akademiju kako bismo opstali.


Ostaje pitanje kada će se Mance vratiti momčadi. Umjesto analize Zagreba, Mance je morao u policijsku postaju, a zatim i u bolnicu.


– Klub stoji iza Mancea, koji je ostao s nama iako je imao gdje otići. Ima vremena za povratak koliko mu je god potrebno.


Što je život i sport. Poslije silne radosti rukometaša Zameta, pobjede i prolaza u Kupu EHF-a, na parket zametske dvorane izašli su snuždeni igrači Kvarnera 2010, svjedoci suludoga čina dojučeranjeg kapetana. Šteta što su, kao i protiv Zadra, pali u samoj završnici, ali njihovo zajedništvo i u ovim trenucima dokaz je da nije sve tako crno. Možda nemaju predsjednika, nemaju dovoljno igrača, trener je na prinudnom odmoru, ali Kvarner 2010 nije – Titanik.