Foto: Denis Lovović
Između posla i toga da ne radim ništa, uvijek biram posao, toga se ne libim. Možemo to nazvati putovanjem svim televizijskim formatima i svim televizijskim terminima, tako da sam zaokružila svoju karijeru
Daniela Trbović! Štogod tko govorio, zaštitno je ona lice HRT–a, gdje god da je stavili i dali joj da radi. Prije koji mjesec, ona koja je onomad gospodarila večernjim terminima našla se na ekranu u cik zore. Dobro jutro Hrvatska dobilo je pojačanje. Nekad sama u studiju s gostima, sada u paru s nekim od kolega. Jedini što se ne mijenja jest činjenica da je uvijek na visini zadatka.
Dobro ti jutro Daniela!
– Dobro jutro. Ja sam se već istuširala adrenalinom u sedam, tako da mene još uvijek to drži. Pa dok razgovaramo, a još nije ni podne, još sam jako fit.
Kad vas čovjek jutrom gleda ni da je pronicljiv posve ne bi shvatio da se budite u zoru. Što radite, što jedete, što sebi činite da tako svježe zorom izgledate.
– Ne želite baš sve čuti, haha. Ali, prvu jutarnju kavicu popijem već u pet i pet. Prije toga pojedem nešto badema i lješnjaka da imam alibi. Drugu kavicu zveknem kad sam našminkana, u šest. U pet do sedam krećemo!
I u podne valja leć?!
– A ne, nikad, ali zato Fodor zna da sam strašno gladna već u osam ujutro.
No, koliko god se nama sa strane činilo da sve to ide lako, činjenica jest da su vas premjestili ne samo u novo doba dana već i u jedan drugačiji format od onih na koje smo vas navikli gledat.
– Između posla i toga da ne radim ništa, uvijek biram posao, toga se ne libim. Možemo to nazvati putovanjem svim televizijskim formatima i svim televizijskim terminima, tako da sam zaokružila svoju karijeru. Ne znam samo hoće li mi to biti zadnje u karijeri.
Čujem da vam nema dražeg od adventskog doba? Želje i čestitke su!?
Problem je zaspati
Ja nemam ovome što ni dodati, ni oduzeti. Samo apelirati.
– Činjenica jest da uopće nije problem ustati se za ovaj ranojutarnji termin. Ljudi moje dobi bez problema ne spavaju. Meni je puno veći problem kako zaspati, a ne kako se probuditi. I veseli me kada imam kraj sebe nekog u studiju, jer sam godinama bila sama u kadru, navikla biti svoj gazda, kako doma tako i u kadru. A sada ga dijelim sa slabijom vrstom. Jer, dobro je činiti dobro, pa se zorom usaglašavamo.
Moram pitati koji od njih temperamentom više paše vama tako živoj i blagoglagoljivoj. Recimo, vi i Frano, pa to je rafalna paljba, ako se jedan ne suspregne.
– Frano je jako pristojno i dobro odgojeno dijete koje poštuje zrele i starije, iako nije položio pionirsku zakletvu da će biti dobar i pošten drug te slušati odrasle i starije. On se svejedno toga drži. Kad smo zajedno, Frano je na 33 okretaja.
Kriza je u nama svima
I šaroliko društvo je gleda. Od 4 do 77. Je li to prevelika obveza?
– Nije. Svatko ima neki svoj način izvedbe. Stoga treba zadržati svoju osobnost i prilagoditi se formatu. Naravno da pri tom ne možeš baš svima ugoditi.
Moj je osjećaj da se stalno vrtimo u istom krugu. Stoga mi je Dobro jutro i vi u njemu zapravo dobrodošlo osvježenje.
Gledam Grahama Nortona
Gledate li što televiziju, ili ste poput onih novinara što čitaju samo svoje tekstove?
– Pa nema dugo da smo razgovarali o tom kako sam ja ponosna mama kuja koju je mlađi sin dosta odmaknuo od stvarnosti. Na neki način ja koja sam kontrol freek i volim sve znati, a opet se držim one Sokratove »znam da ništa ne znam«, za mene je moje pseto napravilo nešto dobro. Pa osim što se krećem u glibu i u kalu svakodnevice hrvatske, krećem se često i u stvarnom blatu. Dan više ne započinjem sa šetnjom portalima i kontaminacijom svakodnevicom. A gledam li televiziju!? Ha, prije sam gledala televiziju od Otvorenog pa dalje, a sada to počinje još kasnije. Jer, dok dođemo iz šetnje, dok očistim njegovo i svoje blato…
Roki je dakle dobrotvor?
– Učinio je dobro utoliko što manje srčem sve to što nas opterećuje.
Koja je njegova tajna. Osim ima mali milijun ljudi koji sve to dobro pripreme. I osim što mu svatko slavan i poznat rado dođe u goste.
– Svatko mu odlazi, ali nema tu velike tajne. Dolaze promovirati knjigu, film ili nešto treće. Svi su tamo s razlogom. Ali, ništa tu nije na prvu loptu. Ima sjajan istraživački i scenaristički tim, spontan je, šarmantan, gay, glumac…
A i gosti spožntani. Uopće ne mogu zamisliti puno naših ljudi iz javnog života da su tako spontani pred kamerom.
Nego, vidim da ste opet u akciji, društveno angažirani zbog nekih vrijednih i važnih stvari. Najnoviji je onaj u projektu »Za odgovorno odrastanje mladih«, u cijeloj Hrvatskoj te posebice u vašem rodnom gradu Karlovcu.
Bit će da i to smeta ovima koji se nikako ne mogu pomiriti s tim da ste vrsni televizijski profesionalac.
– Ne znam. Ali znam da to nije angažiranost na tome da nekome nešto uskraćuješ, nego upravo borba za temeljne ljudske vrijednosti; slobodu, ravnopravnost, jednakost bez obzira na spol, dob, rasu, vjeroispovijest i spolnu orijentaciju. Mislim da je to nešto što je važno svakome, a pogotovo onom tko misli da je dobar čovjek.
Znači nema stati!
– We shall never surrender! No pasaran!