Ivan Medić

Pobjednik prve sezone showa “Kuhan i pečen”: ‘Kuhanje uvijek posvećujem pokojnoj baki’

Siniša Pavić

Foto Božidar Prezelj

Foto Božidar Prezelj

Chefovi mentori u emisiji bili su topli, dragi te imali jako puno razumijevanja za nas jer smo ipak amateri i moraju nas malo pogurati savjetom, kako napraviti bolje. Skoko je najsimpatičniji, s njim sam proveo najviše vremena u backstageu



Finalno kuhanje u utorak nam je donijelo prvog pobjednika prve sezone HRT-ova kulinarskog showa »Kuhan i pečen«. To je, posve zasluženo, Ivan Medić. Sinoć je već započela druga sezona showa u kojoj ćemo upoznati novih 64-ero kuhara amatera. Zvjezdanom kuharskom timu koji čine David Skoko, Christian Misirača, Ivan Erak, Anita Margić i Ivana Bekavac, pridružit će se i dvoje novih chefova – Sabina Jalšić i Igor Gudac. S pobjednikom je razgovarala urednica emisije Mirna Dvorščak. Vrijedi iz razgovora štogod izdvojiti, pri čemu posebice veseli saznanje da Ivan već devet godina živi i radi – u Rijeci!


Sjajan Gretić


Kakvo vam je bilo iskustvo kuhanja sa slavnim hrvatskim chefovima? I koji vam je chef najviše prirastao srcu?


– Navukao sam se na kuhanje. Volim raditi rukama jer se vidi tvoj rad i tvoje uloženo znanje, vrijeme i tehnike da bi dobio taj tanjur. Osim toga, toliko je opširno da ne postoji osoba koja zna sve i uvijek ima mjesta za učenje i otkrivanje novih stvari. Tako je i sa chefovima, svaki chef donosi nešto novo, svaki chef ima područje u kojem je dobar, zato od svakoga možeš nešto naučiti. Chefovi mentori u emisiji bili su toliko topli, dragi te imali jako puno razumijevanja za nas jer smo ipak amateri i moraju nas malo pogurati nekim savjetom, kako napraviti bolje. Kiki, Skoko i Anita, svi troje bili su sjajni i hvala im na svemu. Ali moram reći da mi je Skoko najsimpatičniji, s njim sam najviše vremena proveo u backstageu.




A Gretić? Jeste li pokupili kakav dobar savjet od njega?


– Gretić je sjajan, toliko znanja i iskustva ima da je to nevjerojatno, pogledao sam svaku epizodu »Kuhan i pečen« i svaki komentar mu je na mjestu. Slažem se sa svim komentarima koje mi je dao, a svaki komentar samo je smjernica kako napraviti bolji tanjur. Pokupio sam dosta »tips and tricks« od njega tijekom razgovora u backstageu. Obožavam pričati o hrani pa sam pozorno slušao i upijao.


Japanski noževi


Dajte nam recite nešto o sebi.


– To je ono najteže. O hrani i kuhanju mogu laprdati danima, a o sebi minimalno. Ja sam Ivan Medić, dolazim iz grada vina i najistočnijega grada, iz Iloka. Imam 26 godina. Živim u Rijeci već devetu godinu. U Rijeku sam došao radi fakulteta, u međuvremenu završio fakultet, svidjelo mi se i ostao sam u Rijeci. Obožavam glazbu i ne mogu bez nje. A druga strast su mi noževi, i to japanski, ručno kovani noževi. Obožavam oštriti noževe uz pomoć japanskog vodobrusnog kamena. Ima neko skriveno zadovoljstvo u tome kad sam ručno naoštriš nož i njime se služiš.


A sad o vašem kuhanju – što je za vas kuhanje, kada ste počeli i zašto, u čemu ste najbolji, što vaša draga najviše voli papati, a što vi najviše volite kuhati?


– Napokon. Za mene je kuhanje primarno potreba, a poslije toga velika strast i ponos. Jako težim starim vremenima kad se sve radilo ručno, to je ono što volim u kuhanju. Nož, tava i toplina, jednostavno, a može se ista namirnica na tisuće raznih načina obraditi. Kuhanje je jako kompleksno, od poznavanja legura za tave, ponašanja namirnica, obrade, tehnike, nutricionizam, biologija, logika pa čak i anatomija životinja i biljaka. Sve me to privuklo kuhanju, možda je bolje reći kuhanje je privuklo mene jer sam po prirodi jako radoznao i volim širok spektar interesa. Kuhati nisam počeo odmalena. Ali sam odmalena pomno pratio kako baka kuha i svaki njezin korak pamtio. Svaki put kad bih ušao u kuhinju, prvo bih bacio pogled na štednjak, da vidim ima li neki lonac i pogledam što je unutra. Svoje kuhanje uvijek posvećujem svojoj pokojnoj baki jer od nje sam vidio kako se kuha i nju sam ispitivao milijun pitanja, a ona uvijek uz veliku radost i osmijeh odgovarala na sva moja pitanja. Baka je ipak baka. Najviše volim pripremati tjesteninu jer to volim najviše i jesti. Ali jednako tako volim kuhati u voku, obožavam tradicionalnu kuhinju koja se jede žlicom pa tako se mogu pohvaliti da radim odlične rague i gulaše. Moj »comfort food« je bilo što kuhano u loncu nekoliko sati. A draga kaže da uživa u mojem voku, ali i da sam ekspert za piletinu. Rijetko kad radim s pilećim fileom jer je bezukusan i dosadan. Otkošteni zabatak je moj file.


Tava, maslac, nož


Vidite li se u profesionalnoj kuhinji?


– Da!!! Volio bih probati uz pravog mentora. Volim kad je netko pun znanja, da me tjera do granica kako bih naučio. Dobro podnosim stres i hladne sam glave u stresnim situacijama. Svakako bih volio dobiti priliku u profesionalnoj kuhinji.


Koji je vaš kuharski savjet onima koji vole kuhati?


– Vruća tava, maslac i oštar nož. Ne stavljajte hranu u hladnu tavu, osim ako znate što radite. S maslacem, ili kako bi Gretić rekao puterom, sve ima bolji okus. I tupi nož je opasniji od oštrog noža. I ne zaboravimo da svaki dobar recept počinje s – dodaj malo slanine. Šalim se, ili možda ne?!