Iako je ovog ljeta angažirana oko snimanja dramske serije »Prava žena« koju ćemo od jeseni moći gledati u programu RTL-a, glumica AnaVilenica naći će vremena i za odmor s obitelji na Kvarneru. Prije odlaska na godišnji s njom smo razgovarali o novoj seriji, novim glumačkim, producentskim i redateljskim projektima, kao i o kandidaturi za intedanta riječkog HNK Ivana pl. Zajca.

U programu RTL-a gledat ćemo vas u novoj seriji »Prava žena« kreativne producentice Jelene Veljače. Što nam možete otkriti o seriji? Kakvu ulogu tumačite?

– Mislim da će serija privući gledatelje uz male ekrane jer je dosta različita od svega do sada prikazanog. Radnja serije ima veze i s televizijskim svijetom. Ima jako puno likova, duhovita je, uzbudljiva, a igra se i idejom »prave žene« u našem društvu. Moj lik se zove Patricija.

Kako se slažete s ekipom sa seta? S kime surađujete prvi put, a s kime ste već imali prilike raditi?

– Super se slažemo. Često snimam na lokaciji i gušt je raditi s cijelom ekipom. Od glumačkih partnera prvi put radim s Amarom Bukvićem i jako nam je zabavno. Iako smo svojevremeno dali glasove Gnomeu i Juliji, zapravo smo sad prvi put direktni partneri. Radim i s Jasminom Mekićem s kojim sam već radila.

Serija se snima već neko vrijeme. Znači li to da je pred vama radno ljeto?

– Da, ovo ljeto je radno pa zapravo još ne primjećujem da je počelo. Ipak, imam trotjedni odmor i neizmjerno se tome radujem. Idemo nas troje i bit ćemo malo na jugu, malo na Kvarneru.

Tražim sredstva za film

Imate li trenutno više posla kao glumica, redateljica ili producentica?

– Trenutno imam dosta glumačkog angažmana, pored serije snimala sam na novom Koku, pripremam novu predstavu s Teatrom Gavran, a u Sceni Gorica pred ljeto smo imali premijeru »Grge Čvarka« kojim ćemo otvoriti kazališnu sezonu za jesen. To je usporilo moje druge angažmane, ali naš posao svakako iziskuje vrijeme i strpljenje, pa zato kažem: sve u svoje vrijeme. To mi je, nestrpljivoj kakva jesam, bila najvažnija lekcija (smijeh).

U kojoj od ovih »uloga« najviše uživate?

– Jako volim izazove u svakom pogledu i osoba sam koja se brzo baci u nepoznato te često ide »glavom kroz zid«. Sve kreće od ideja kojih mi ne manjka, te realizacije istih. Tako sam se i bacila u režiju u kojoj se najmanje osjećam »doma« i koju u stvari više vežem za dramski rad s djecom. Ne vidim da ću u tom polju više od toga dati. Što se produkcije tiče, učim u hodu, volim stvarati nove stvari, a jednako tako omogućiti da one nastanu. Velika mi je želja nakon tri isproducirana kratka filma napraviti jedan dugi. To bi bila »Cinquina« za koju tražim sredstva.

U Rijeci ste snimali kratki igrani film »Il Fuoco« koji je financirao i Grad Rijeka. U kojoj je fazi taj film?

– Da. Jedva čekam da se taj film završi. Imamo konačno grubi šnit filma, trebat će još jedna ili dvije ruke montaže i post. Rad je dosta sporo tekao jer iako smo, čini mi se, prošli na natječaju još 2012. godine, sva sredstva smo dobili tek 2015. pa smo tek u proljeće te godine završili snimanje. Uz dobivena, ulažem i vlastita sredstva. Pored toga, roditeljstvo je definitivno usporilo projekt. U filmu glumi nevjerojatna Dara Vukić koja je na pragu 90-ih. Sa svojih 88 godina došla je iz Splita, nevjerojatno mladenačke energije. Čak je radila »tibetance«. Oduševljena sam njome. Tu su i Draško Zidar i ono što mi je posebno drago, jer sam htjela u projekt uključiti što više Riječana, naša Olivera Baljak.

Aktivno radite i s djecom. Planirate li nastavak suradnje s Dramskim studijem Malik ili nekim drugim umjetničkim organizacijama za djecu?

– Evo, s Dramskim studijom Malik ostvarila sam već dva projekta i dvije lijepe suradnje, prvi je bio 2008. godine »Cvrčak i mrav« i prošle godine »Čudovišta iz ormara«. Dosad sam radila s uzrastom od 5 do 13 godina. Svakako bih nastavila tu suradnju. Djeca su super. Voljela bih sljedeći put raditi sa starijom grupom i već znam da bi se predstava zvala »Ljubav« i radila bi se o – ljubavi (smijeh). Surađujem i s umjetničkom organizacijom »Točka na i«, od ove godine kao dramski pedagog »za velike«.

Na raspolaganju svome Gradu

Nedavno ste se prijavili na natječaj za intendanta HNK Ivana pl. Zajca. Zbog čega? Što ste predvidjeli kao glavni cilj vaše intendanture?

– Osjetila sam da se moram kandidirati. Htjela sam kazalište koje držim svojim opet napraviti onim koje spaja, a ne razdvaja. Htjela sam da se ono vrati u okrilje umjetnosti, pozitivi i dobroj vibraciji, a ne da bude dio politike ili još gore jedne političke opcije ma koja god ona bila. Htjela sam promovirati hrvatske autore što sam i navela u svom programu.

S obzirom na vaše iskustvo na filmu, televiziji i u kazalištu, nadate li se da ćete, unatoč tome što sada niste izabrani za intendanticu, u budućnosti jednom ipak stati i na tu funkciju?

– Ako to budem jako željela, ne vidim prepreke da se to ne dogodi.

Rijeka je Europska prijestolnica kulture 2020. godine. Imate li se u planu uključiti se u realizaciju programa koji će se tim povodom pripremati u gradu?

– Svom gradu uvijek stojim na raspolaganju. Ako bude bilo volje, interesa i prostora za to u Gradu, naravno da ću se rado uključiti u projekt. Smatram to i svojom dužnosti jer je Grad financijski ulagao u moje kazališno obrazovanje, na molbu HNK-a.