Srca brojnih prvo je razgalila kao djevojčica s pletenicama koja je otpjevala hrvatsku himnu tijekom mimohoda u povodu 20. obljetnice Oluje. Potom je poput prave zvijezde zabljesnula u showu »Zvjezdice«. Otada niže samo uspjehe. Ona je Mia Negovetić i danas više nije slatka djevojčica s pletenicama, već 17-godišnja djevojka, učenica Prve riječke hrvatske gimnazije kojoj slava nije udarila u glavu, već svoj velik i neosporan glazbeni talent njeguje i nadopunjava, istovremeno uživajući i u drugim stvarima u kojima uživaju njeni vršnjaci. I sve to bez da zanemari školske i obiteljske obaveze. Uskoro će nastupiti na Dori, i to s pjesmom koju su za nju napisali švedski autori velikog eurovizijskog iskustva.

Vraćate se na pozornicu Dore. Lani ste oduševili s medleyem otpjevanim u duetu s Dinom Jelusićem, ove godine ste u natjecanju?

– Ove godine sam u natjecanju, da, još uvijek ne mogu vjerovati. Jedva čekam opet izaći na tu pozornicu, bilo mi je predivno pjevati s Dinom i nadam se da će i ove godine, kad nastupam sama, biti super.

Pravi profesionalci

Zanimljivo je da ćete na Dori izvesti pjesmu »When it Comes to You« koju potpisuje švedski autorski trojac Denniz Jam, Linnea Deb i Anderz Wrethow. Kako je došlo do te suradnje?

– Švedski autori su najprije kontaktirali moga tatu jer su vidjeli neke moje dosadašnje nastupe i smatrali su da zajedno možemo napraviti pjesmu koja će biti »krojena« po mom ukusu i ujedno biti atraktivna za pozornicu Dore. S obzirom da se radi o autorima koji iza sebe imaju puno uspjeha baš na Eurosongu i festivalima poput Dore, odlučili smo se na taj korak, a publika i žiri će ocijeniti je li bio dobar. Ja sam presretna što se ta suradnja dogodila jer sam provela par predivnih i kreativnih dana u Švedskoj, a rezultat je pjesma s kojom ću nastupiti na Dori.

Linneu Deb će prepoznati svaki eurovizijski fan kao koautoricu pjesme »Heroes«, s kojom je Mans Zelmerlöw pobijedio na Eurosongu 2015. Očekivanja su velika?

– Da, pobijedila je njena pjesma i meni osobno je ta pjesma jedna od najdražih s Eurosonga općenito. Linnea je jedna predivna osoba i velika profesionalka. Vrlo emotivno je pristupila stvaranju pjesme »When It Comes To You« što mi je bilo jako drago s obzirom da smo se tek upoznale. I Anderz i Denniz su također fantastični ljudi i stvarno mi je bila čast biti u studiju s njima. Hvala im jer štogod da se dogodilo s pjesmom, ja sam prezadovoljna. Očekivanja od Dore su vjerojatno slična kao i svima koji su se na Doru prijavili, a to je da baš tvoja pjesma bude izabrana i da imaš tu čast predstavljati Hrvatsku.

Koliko bi vam značilo da u konačnici pobijedite i iskusite tu veliku eurovizijsku pozornicu?

– Značilo bi mi puno jer bi to bilo jedno veliko priznanje za moj dosadašnji glazbeni put, ali i veliki ponos kada bih imala priliku predstavljati svoju državu na tako velikom natjecanju.

Prvi »zalogaj«

Iako vam je tek 17 godina, iza vas je niz uspjeha. A sve je počelo izvođenjem hrvatske himne? Sjećate li se kako ste se tad osjećali? Je li vas mučila trema?

– Pjevanje himne Republike Hrvatske je bio prvi ogroman »zalogaj« na mom pjevačkom putu mada sam prije toga imala nastupe na natjecanjima u Rijeci na kojima sam pobijedila kao i video iz školske dvorane s milijunima pregleda koji su doveli do poziva da nastupim u SAD-u, ali se to ipak ne može usporediti s pjevanjem himne na tako važan dan za Hrvatsku. Tada su svi mediji počeli o tome pisati. Jako se dobro sjećam da sam imala »tremetinu« prije nastupa, pozitivnu naravno, koja je srećom nestala nakon prvog stiha. Znala sam koliko ljudi me gleda u tom trenutku i nije bilo jednostavno pustiti glas pred toliko ljudi.

Kako se pak danas nosite s tremom?

– Trema je uvijek tu i mislim da bez nje ne bih mogla. Ona mi je ustvari kao neka prijateljica koja me bodri i koja se raduje tome što radim i jedva čeka istrčati na pozornicu, kao i ja.

Iako imate veliki i neosporni talent, ipak i dalje radite na svom glasu, uz gimnaziju pohodite i glazbenu školu?

– Hvala na komplimentu. Da, pohodim i glazbenu školu… Yamaha Music School je super stvar za sve koji žele naučiti nešto na zabavan, ali u isto vrijeme i vrlo ozbiljan način. U ove dvije godine što idem, naučila sam o glazbi više nego cijeli svoj život, zahvaljujući ponajprije Olji Dešiću ali i cijelom timu koji tamo radi. Naravno, još uvijek ima mjesta za napredak, to učenje ustvari nikada niti ne nestaje.

Tko su vam uzori, kakvu glazbu volite slušati? S kim biste rado, od domaćih i stranih glazbenika, podijeli pozornicu odnosno imali duet?

– Volim pop, indie, R&B, jazz, sve po malo. U svakome izvođaču kojeg slušam vidim neki uzor, svatko od njih ima nešto u što se mogu ugledati. Kad bih imala priliku, podijelila bih pozornicu s Dino Merlinom, a ako pričamo o stranim izvođačima, to je uvijek bila i ostala Ariana Grande.

Foto Damir Škomrlj

Ples i gluma

Drag vam je i žanr mjuzikla? Volite glumu i ples? I vidite li se u budućnosti upravo na kazališnim daskama?

– Volim i glumu i ples, rado bih opet sudjelovala u nečem takvom jer je stvarno fora na trenutak postati netko drugi kroz lik kojeg glumite. Ali pjevanje mi je ipak u prvom planu.

Okušali ste se i u glumi, imate ulogu u Vrdoljakovom »Generalu«?

– Bila mi je velika čast sudjelovati, sjećam se kako sam dok sam glumila stvarno imala osjećaj kao da sam ja Antina sestra i kao da on zaista odlazi i nikada se više neće vratiti. To je čudan osjećaj koji doživite kad se uživite u ulogu.

Imate različite interese, je li vam ponekad previše, uz školske obaveze? Osjećate li određeni pritisak jer publiku i javnost zanima i onaj dio vašeg života koji nije pod svjetlima reflektora?

– Ma nije mi previše uopće, uvijek rado i iskreno pokušavam odgovoriti na ono što nekog zanima, ali naravno, do nekih granica. Ipak volim i veliki dio svojeg privatnog života zadržati za sebe.

Iako ste još jako mladi, maštate li o karijeri u inozemstvu? Uostalom imate iskustva s američkom emisijom Little big shots, surađivali ste s gitaristom One Directiona, snimili pjesmu u Los Angelesu…

– Za sada ne maštam o tome, pogotovo zato jer sam dio toga već imala priliku upoznati. Sve su to prekrasna i vrijedna iskustva, super ljudi, svugdje mi je bilo predivno, ali uvijek je najljepše vratiti se doma. Tu imam i drugih obaveza, a to je prvenstveno škola. Što će biti za koju godinu, vidjet ćemo, ne planiram još tako daleko unaprijed.

S obzirom na sve mogućnosti moderne tehnologije, uostalom karijeru u inozemstvu možete graditi i iz Hrvatske?

– To je točno i ta solucija mi je već malo draža. Ponavljam, volim ja putovanja, upoznavanje novih ljudi, država, gradova ali i jako volim biti u Rijeci. Ako se to dvoje može spojiti, super.

Obiteljska podrška

Uvijek ističete kako vam je obitelj najveća potpora? Sve što radite dogovarate zajedno, roditelji vas podržavaju ali i usmjeravaju u vašim odlukama?

– Sve dogovaramo zajedno i kroz sve što je važno, pa i ono nekad manje važno, prođemo i porazgovaramo o tome. Bude i nesuglasica tu i tamo, ali sve se riješi dobrom voljom i razumijevanjem.

Iako vjerujem da imate razne i brojne ponude, projekte, pjesme i pojavljivanja u javnosti pomno birate? Točno znate što želite?

– Pa ustvari biram ono za što mislim da će na bilo koji način pozitivno utjecati na mene i po mogućnosti razveseliti ljude, štogod to bilo. Imam brojne pozive, ali ne može se stići na sve jer mi nije ni cilj biti premorena na način da ne stignem vidjeti prijatelje ili izvršavati druge obaveze. Kod nastupa uvijek želim izvući maksimalno zadovoljstvo i s moje strane i sa strane publike. Onda mi je srce na mjestu.

Posebno ste vezani za mlađu sestru?

– Stvarno jesam i ne znam što bih bez nje. Potpora mi je u vezi svega, ne samo pjevanja, nego svega. Ima 11 godina nedavno napunjenih, a kad s njom razgovaram, imam osjećaj kao da je na razini mojih vršnjaka u tijelu dijeteta. Predivna je, talentirana u svakom pogledu i stvarno je jako volim.

Eh ta gimnazija

Kako izgleda vaš tipičan dan?

– Pa sada dok škola traje, ovisi kakav je tjedan. Ako sam u jutarnjoj smjeni, onda nakon škole idem van i iskoristim dan kako spada. Kasnije dođem doma i učim – što se mora, mora se jel? – a nakon toga provedem vrijeme za klavirom i pjevam. Kada sam u popodnevnoj smjeni onda se ništa ne stigne jer je cijeli dan samo škola, škola i škola. Ujutro se uči, pa se ide u školu do osam navečer, pa se onda opet nakon večere uči. Eh ta gimnazija.

Bili ste sudionica, ali i član žirija Zvjezdica, što biste poručili talentiranim djevojčicama i djevojkama koji žele ići vašim stopama?

– Samo pratite svoje srce. Ako nešto jako želite, to se i može ostvariti uz puno dobre volje i prizemnosti.