RIJEKA – Antonela Doko, iznimno uspješna 20-godišnja riječka pjevačica, prepoznatljiva po boji glasa i načinu interpretacije, na nedavno održanom festivalu pozitivnih vibracija Aurea Festu u Požegi predstavila je novi singl »Tako kažeš«.

Antonela je jedna je od onih sretnih glazbenica koje su oko sebe okupile izvrsnu ekipu koja uvijek donosi posebne i zanimljive singlove. U njezinom slučaju riječ je o vrhunskim autoricama Ines Prajo i Arjani Kunštek i aranžeru Ivanu Popeskiću s kojima surađuje od početka karijere.

Nedavno ste predstavili novi singl, pjesmu »Tako kažeš«. Što nam možete reći o pjesmi? Čime vas je osvojila?

– Čim sam čula pjesmu u infoobliku – Ines Prajo ju je otpjevala uz klavir – to je bilo to. Sve u toj pjesmi sam ja, istinski, od glazbe, teksta, aranžmana… Zrcalo je jednog trenutka u mom životu, tadašnjih osjećaja, svega što mi se zbivalo. I sigurna sam da se puno ljudi može poistovjetiti s pričom. Svima nam je tako – malo oblaka, malo sunca. Srećom, sad mi je vedro i sunčano.

Aurea Fest kao Bingo

Pjesmu ste predstavili na Aurea Festu u Požegi. Jeste li prvi put tamo nastupili? Kako vam je bilo?

– S obzirom na glazbu koju radimo, Zagrebački festival je, do sada, bio jedini festival u koji sam se mogla uklopiti i gdje se, s tom našom suvremenom verzijom Motown stila ‘60-ih, nisam osjećala kao uljez.

Za pjevače poput mene je Aurea Fest otkriće, neka vrsta Binga (smijeh). Eto, još jedna predivna mogućnost da mi čije pjesme nemaju standardne festivalske melodije i tekstove, budemo u mogućnosti okupiti se, predstaviti ono što radimo i pri tom opušteno uživati u druženju i glazbi, neopterećeni natjecateljskim porivima. Bilo mi je stvarno divno, Slavonija ima taj neki prekrasan, srdačan duh i osjećate se kao doma, dobrodosli i primljeni s ljubavlju. Nadam se da ću im češće dolaziti.

Pjesmu potpisuju vaši stalni suradnici Ines Prajo i Arjana Kunštek i Ivan Popeskić…

– Oni su dio moje obitelji, od djetinjstva sam s njima, a Arjani sam i kumče. Moji roditelji su s Ines i Arjanom prijatelji iz vremena kad nisam bila ni u mislima, a kamoli rođena, pa ne mogu zamisliti drugačiju situaciju od ove. Mi se čujemo na dnevnoj bazi, oko svega. Glazba je samo jedan segment u našim razgovorima i druženjima. Arjana, Ines i Ivo su definitivno moja ekipa bez koje bi mi sve ovo bilo nezamislivo.

Kad bismo mogli očekivati spot za pjesmu? Tko će biti zaslužan za njega?

– Kako je moj najdraži redatelj Igor Modrić koji mi je snimao sve spotove, osim prvog, doslovno zatrpan obvezama, a nama se poprilično žuri, video za ovu pjesmu ću prepustiti Ani Badurina i njenoj ekipi. Vjerujem da će nam svima biti izazov i zadovoljstvo. Mislim da će spot izaći početkom listopada.

Prvi ste album najavljivali još 2017. godine. Jeste li u među odustali od njegovog objavljivanja, ili ste ga samo odgodili?

– Nismo odustali, samo su se razne okolnosti ispreplele i jednostavno smo ga odgodili. Mi zapravo već radimo na drugom albumu; prvi smo davno zaokružili (smijeh). Albumi su danas više stvar forme, nego realne potrebe, čini mi se. Sve je bazirano na singlovima i drugačijim formama. Mladi ljudi u ovom trenutku glazbu slušaju drugačije nego u vremenima kad je album bio vrhunac nečijeg rada.

Dosad ste ostvarili nekoliko zanimljivih suradnji među kojima je ona s Lorenzom u pjesmi »Sve što pomislim« i obrada pjesme Dine Dvornika »Ella E« u suradnji s Nenom Belanom i saksofonistom Igorom Geržinom. Imate li u planu neki novi, sličan projekt?

– Ni te suradnje nisu bile rezultat nekog plana. Glazba se ne treba planirati – ili se dogodi neka prilika, ili ne. Tako je bilo i s Lorenzom i s Belanom. Poklopile su se neke situacije, pjesme i raspoloženja, ispalo je dobro i to je to. Planova, dakle nema, a ako se dogodi, odlično.

Život u Zagrebu

Koliko ste bili koncertno aktivni ovog ljeta?

– Iskreno, i nisam bila nešto jako aktivna. Prošla godina mi je bila poprilično nabrijana i zahtjevna, tako da sam nakon riješenih ispita poželjela dugačak i potpun odmor. Zapravo sam cijelog ljeta bila cvrčak i bezbrižno uživala uz poneki koncert i odlaske u studio, jer radimo na novim pjesmama.

Studirate na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kako ste se priviknuli na život u metropoli?

– Pa s obzirom na to da mi Zagreb nije daleko i da sam zbog raznih stvari vezanih uz promocije pjesama vrlo često boravila u njemu, nije to neka temeljna promjena. I lijepo je mladim ljudima u Zagrebu, uvijek su neka zbivanja, mogućnosti, moving. Ali svakako je trebalo vremena da se priviknem na to da mi obitelj nije svakodnevno pri ruci i da sad sve moram sama. Ima nekad sitnih kriza, pa onda malo kmečim mojoj dežurnoj ekipi: mami, tati, Ines i Arijani. Oni gase sve moje požare (smijeh). Srećom, nema ih puno!

Razmišljate li o stalnom preseljenju u Zagreb ili se nakon faksa namjeravate vratiti u Rijeku?

– Teško mi je to sada znati. Ovisit će o puno stvari. Katkad želite jedno, a mogućnosti vam to ne dopuštaju, ili vas jednostavno srce odvede nekamo kamo nikada niste mislili otići. Tako da ne planiram, sve je moguće, tko zna što me još sve čeka, samo neka bude ugodno.