Isabelle Huppert i Kim Min-hee

Naš filmski kritičar Dragan Rubeša odabrao je najbolje glumice 2017. godine

Dragan Rubeša

Isabelle Huppert i Kim Min-hee / Reuters

Isabelle Huppert i Kim Min-hee / Reuters

Isabelle/Claire je ta koja u ljubavnom trokutu na relaciji agentica – redatelj – producentica preuzima ulogu diskretnog promatrača koji mijenja smjer događaja i njihovih pravila privlačnosti. A Hong je taj koji će sa sobom ponijeti svoj svijet na kojem god se meridijanu zatekao, od Hamburga (»Sam na plaži noću«) do Cannesa (»Claireina kamera«)



Velika Isabelle Huppert bila je tijekom ove godine jako zaposlena. Nakon što je onu prošlu obilježila njena briljantna uloga u Verhoevenovoj »Elle«, Huppert nastavlja svoj veličanstveni niz i u 2017. Tako se riječko Art-kino ironično odlučilo oprostiti od stare godine s Hanekeovim »Happy Endom«, u kojem ona portretira kći buržujskog patrijarha Jean-Louisa Trintignanta.


Nažalost, za neke njene iznimne ovogodišnje uloge ostali smo zakinuti. U »Madame Hyde« sumanutog Sergea Bozona glumila je profesoricu fizike koja udarcem groma doživljava tjelesnu transformaciju. U »Marvinu« Anne Fontaine glumila je samu sebe, kao partnerica mladog Finnagena Oldfielda, koji na kazališnim daskama egzorcira vlastito homoseksualno djetinjstvo u sirovim Vogezima. A u drami »Barrage« u režiji luksemburške redateljice Laure Schroeder suočava se s psihički nestabilnom kćeri koju portretira njena stvarna kći Lolita Chammah.


Sam na plaži noću


Na drugoj strani svijeta, briljantna korejska glumica Kim Min-hee nastavlja suradnju s velikim Hong Sang-soom i postaje glavna tema korejskih tabloida, koji su je optužili da je razorila njegov brak. Tako je »skandalozna« ljubav Honga i njegove glumačke muze pokazala kolika je tanka nit koja razdvaja umjetnost od života. U Hongovu najnovijem komadu »Dan poslije« prikazanom na ovogodišnjem Cannesu, ona glumi asistenticu nestašnog urednika manje izdavačke kuće, inače redateljeva alter ega, koji je netom prekinuo vezu sa svojom ljubavnicom.




Nažalost, hrvatska kinopublika pamti Kim tek po senzualnoj ulozi u »Sluškinji« Park Chan-wooka, jer su naši festivalski programeri ostali posve ravnodušni na njene uloge u Hongovim remek-djelima. S jednom od njih upoznala nas je praktički na samom kraju 2017. tek agilna škvadra zagrebačkog Festivala filmova o ljudskim pravima. Riječ je o još jednom Hongovu autorefleksivnom filmu – »On the Beach at Night Alone« (Sam na plaži noću) – koji baš i nema ljudskopravašku temu, iako autorov bolni portret glumice čija će afera s oženjenim muškarcem u njoj proizvesti egzistencijalnu zbrku, nanovo priziva njenu vezu s korejskim autorskim genijem.


Žene s plaže


Zanimljivo, upravo je plaža filmski spojila te dvije velike glumice. Iako je Hong svakoj od njih najprije podario zasebnu plažu. Huppert se 2012. ukazala u njegovu romantičnom komadu »U drugoj zemlji«, kao slučajna turistkinja koja na korejskoj plaži upoznaje mladog baywatchera. U tom filmu Huppert glumi tri različita lika povezana s ljubavlju – objekt žudnje, ženu koju motivira žudnja i ženu koju ranjava žudnja drugih. A finalna scena Hongova filma »Sam na plaži noću« s Kim Min-hee koja leži na pješčanoj plaži na neki način priziva Gremillonovo remek-djelo »Remorques« iz 1941., u kojem emotivno razorena Michelle Morgan leži na pijesku bretonske plaže. Za ulogu glumice Younghee u tom melankoličnom filmu natopljenom sojuom, Kim je na ovogodišnjem Berlinaleu zasluženo osvojila Srebrnog medvjeda.


Te iste godine, Huppert i Kim susreću se na canneskoj plaži. Ustvari Huppert će na toj istoj plaži ugledati eteričnu Kim, zamolivši je ako je može snimiti svojim polaroidom. Riječ je o Hongovu neodoljovom komadu »Claireina kamera«, u kojem Huppert portretira glazbenu učiteljicu zaluđenu fotografijom, koja dolazi na Canneski filmski festival u društvu prijateljice.


Tamo će igrom slučaja upoznati prelijepu filmsku agenticu Manhee (glumi je Kim Min-hee), pripadnicu festivalske world sales armade, koju ćemo na početku filma ugledati na njenom radnom mjestu u minijaturnom uredu/štandu Marchea. No Manhee dobiva usred festivala otkaz zbog »manjka iskrenosti«, iako je pravi razlog bio njen kraći flert s redateljem, koji je iznervirao njegovu ljubomornu producenticu. Redatelj, pak, vjeruje da je za sve kriv neizostavni soju (»Devedeset i pet posto pogrešaka koje sam počinio u životu uzrokovao je alkohol«, kaže).


C’est tout


No Claire će u jednom od manje prometnih canneskih kafića upoznati i redatelja, s kojim odlazi u lokalnu biblioteku, gdje mu ona čita ulomak iz knjige »C’est tout« Marguerite Duras, u kojoj spisateljica u formi dijaloških ispovijesti podastire svoju ljubavnu vezu s piscem Yannom Andreaom. Jer da Hong Sang-sooa položimo bilo gdje, u Zagreb ili Timbuktu, on bi tamo uočio njegove najskrovitije tajne kutke i na njima snimio film. Tako nam u »Clairerinoj kameri« otkriva neke tajne i neistražene canneske lokacije, poput lokalne biblioteke, pored koje smo tijekom naših brojnih festivalskih hodočašća prošli tisuću puta, a da je nismo ni zamijetili. Isto vrijedi i za vijetnamski restoran, miljama udaljen od canneskog glamura (gotovo da nema Hongova filma u kojem njegovi junaci ne sjede za stolom restorana, sudjelujući u rohmerovski ležernim dugim razgovorima).


Isabelle/Claire je ta koja u ljubavnom trokutu na relaciji agentica – redatelj – producentica preuzima ulogu diskretnog promatrača koji mijenja smjer događaja i njihovih pravila privlačnosti. A Hong je taj koji će sa sobom ponijeti svoj svijet na kojem god se meridijanu zatekao, od Hamburga (»Sam na plaži noću«) do Cannesa (»Claireina kamera«). Uz prelijepu Kim tu je i njegov prijatelj, kanadski filmski kritičar Mark Peranson, koji će uvijek upasti u kadar i izaći iz njega brže no što je ušao. Zato bismo taj film mogli opisati kao Hongov »krijumčarski« komad. Kako bi to rekla Duras, »C’est tout«. To je sve. Tako će to uvijek biti u Honga dok bude snimao svoje male velike filmove. S prelijepom Kim i slučajnom turistkinjom Huppert. Na canneskim i korejskim plažama.