Život poslije Baltazara

Hrvatski crtići ponovo na malim ekranima

Vedrana Simičević

Animirani filmovi su trenutno najuspješniji hrvatski filmski rod, s mnoštvom nagrada, no iako ih otkupljuju strane tv kuće, zadnjih desetak godina moglo ih se pogledati tek na festivalima 



Pri spomenu »autohtonih« hrvatskih crtića većina će poklonika animacije najprije pomisliti na planetarno poznatog Baltazara, a onda i na oskarovski Surogat. Niz će dalje nastaviti tek zagriženiji fanovi animirane umjetnosti, no i među njima će se rijetki pri nabrajanju maknuti dalje od »Zagrebačke škole animiranog filma«.


Izuzev dobrih poznavatelja – njih par stotina koji marljivo hodočaste na onih nekoliko filmskih festivala i revija na kojima se mogu pogledati hrvatski animirani filmovi, postoji li i kako izgleda hrvatski animirani život poslije Baltazara, rijetki u Hrvatskoj znaju odgovoriti.


A odgovor je, naravno, da ne samo da postoji, nego u posljednjih desetak godina i buja preko svih granica, posebice onih državnih. Naime, hrvatski animirani film je ujedno i najuspješniji filmski oblik u Hrvata. Bar pet, šest hrvatskih kratkometražnih filmova može se pohvaliti s gostovanjima na više od stotinjak svjetskih festivala, te s nekolicinom nagrada s A festivalske liste.     

Festivalska berba


Pored njih, bar još desetak crtića posljednjih godina u sumanutom ritmu putuje po svijetu, a sve to skupa su brojke i međunarodna gledanost o kojoj najgledniji hrvatski igrani filmovi mogu samo sanjati. Pa ipak, prosječni hrvatski konzument raznoraznih »mainstream« medija o tome nema pojma.




Ne samo da se hrvatski crtići ne prikazuje u multipleksima, nego već cijelo desetljeće nisu prisutni na malim ekranima. Bez obzira, naime, što su mnoge od njih otkupile tv kuće raznih europskih zemalja, hrvatske tv kuće sve do sada nisu nalazile za shodno da bi to moglo zanimati tv publiku. 


   Od ovog bi se tjedna to bar donekle moglo promijeniti, jer se gotovo cijelo desetljeće od kad se ugasila »Animavizija«, na HRT 3 počeo vrtiti »Animatik«. Emisiju koja će se dva puta mjesečno baviti recentnom hrvatskom i stranom animacijom, inicirao je i osmislio Simon Bogojević Narath, jedan od najnagrađivanijih hrvatskih animatora i aktualni umjetnički direktor Zagreb filma. Nakon početnih odbijanja koji su projekt pratili prošle godine, oko njega je sad okupljena kvalitetna autorska ekipa, a emisija je napokon dobila i zeleno tv svjetlo. 


   – Već odavno postoji potreba za javnim »prisustvom« animacije, koja je najuspješniji hrvatski filmski rod u zadnjih deset godina, što osim nagrada dokazuje i sve veći broj kvalitetnih mladih autora i novih studija animacije. Zaista je došlo vrijeme da i šira publika vidi koliko smo dobri i na što se uostalom, troši njihov novac, zaključit će Bogojević Narath potvrđujući da su filmove primjerice Veljka Popovića, Marka Meštrovića i njega samoga otkupljivale mnoge inozemne televizije – kanadske, švicarske, francuske, no da se isti nikad nisu odvrtili na »hrvatskim« malim ekranima. 


   Naravno, da ne bude zabune, vrijeme Baltazara je odavno završilo. Hrvatska animacija danas hrabro grabi ukorak sa svjetskim trendovima. 



Urednik – Krešimir Zubčić, redatelj i koautor – Vladislav Knežević, voditelj i scenarist – Boško Picula, novinar i autor priloga – Božidar Trkulja, koautor, autor koncepta i dizajna – Simon Bogojević Narath, scenografi – David Peroš Bonnot i Sanja Šantak, zvuk – Bojan Gagić, producent – Robert Jurčić.



  


Novo, novo vrijeme


– Animirani filmovi danas izgledaju potpuno drugačije no što su izgledali prije petnaest, pa čak i deset godina i to je normalno – to dokazuje da smo u dosluhu sa svjetskim novitetima. Nemojte zaista očekivati Baltazara, za kojeg mislim da je genijalan, ali mlada suvremena animacija krči nove smjele puteve. Ona je tehnološki puno savršenija, što ne znači doduše i zanatski. U svakom slučaju, filmovi postaju duži, a ono što je jako karakteristično je da se stilovi miješaju i dolazimo do hibridnih filmova koji su kombinacija više animacijskih tehnika i filmskih žanrova, reći će umjetnički šef Zagreb filma. Osim u tehnologiji, pomak je vidljiv i u sadržaju. Hrvatski animirani filmovi sve više postaju odraz realnosti. Čime se, dakle, danas bave hrvatski animatori? 


   – Rekao bih da su u najvećem broju to intimistički filmovi. Neki su, naravno, i društveno angažirani. Ali ono gdje smo mi strašno jaki, gdje se tradicija zagrebačke škole kao regionalne sile osjeća i danas, nije u vizualnoj komponenti, nego u sklonosti ka autorskom, odnosno umjetničkom filmu, pojašnjava Narath. Kako to sve skupa izgleda moći će napokon zaključiti gledatelji HRT-a 3, koji će u pedesetak minuta serije, osim ponekog uratka hrvatskih autora, moći pogledati i recentne strane animirane filmove, razgovore s domaćim i stranima autorima, reportaže s festivala no i arhivske antologijske filmove slavne Zagrebačke škole. 



Urednik »Animatika« je Krešimir Zubčić, inače prvi čovjek onog što se donedavno zvalo Redakcijom stranog programa, a sada Odjelom filmskog i serijskog programa HTV-a. Zašto se netko tko je po funkciji šef ulovio emisije na HRT3, otkriva komadić Zupčićeve radne biografije – činjenica da se s animacijom bavi od 1996. godine kada je kao asistent bio od pomoći Vesni Sudar, tada urednici animiranog programa. A što se tiče »Animatika«, Zupčić veli kako jednostavno vraćamo kolo unatrag da bi ga gurnuli put naprijed. Jer, podsjeća, prije 50 godina Dušan Vukotić je dobio Oscara za animirani film, da bi zatim, kako to u nas najčešće biva, prestalo naše bavljenje animacijom barem u ovom smislu. Na sreću, našli su se opet na kupu oni ljudi koji drže kako nam treba emisija o animaciji na javnom servisu.    – »Animatik« je dobar pokušaj da jednom progresivno-regresivnom metodom pokažemo što se dogodilo od te 1962. godine i što će biti u budućnosti. Cilj je pokazati da u Hrvatskoj ima proizvodnje animiranog filma, a javna televizije je tu da proizvedeno prikaže publici široj od festivalske i uskog kruga prijatelja. To je pokazna soba, tzv. showroom bez kojeg nema razvitka – ističe Zupčić. (S. PAVIĆ)