Počeo 7. festival dokumentarnog filma

Film o Željku Mavroviću “Irokez” otvorio Zagrebdox

Maja Hrgović

Festival koji svake godine ima sve više publike, prikazat će do kraja tjedna oko 150 filmova u više programa, među kojima i naslove koji su osvojili nagrade na drugim festivalima  



ZAGREB  Projekcijom filma »Irokez« kojim redatelj Matija Vukšić prati životni put boksača i poduzetnika Željka Mavrovića, ljubitelji dokumentaraca dočekali su svoj trenutak: čitav tjedan u Movieplexu na Kaptolu rezerviran je za sedmi Zagrebdox, međunarodni festival dokumentarnog filma koji osvaja sve više publike kvalitetnim, tematski bujnim programom. Najbolji svjetski dokumentarci sa svih kontinenata, njih 150 – a mnogi od njih nagrađeni su na velikih festivalima – bit će do kraja tjedna prikazani u nekoj od pet dvorana Multiplexa.


 U središtu pozornosti je, kao uvijek, međunarodna konkurencija, ove godine neobično šarolika: selektor Nenad Puhovski preporuča filmove »Deponij« Lucy Walker (sniman je gotovo tri godine, a prati renomiranog umjetnika Vika Muniza u njegovom projektu snimanja skupljača reciklažnog otpada na najvećem deponiju na svijetu, onome na periferiji Rio de Janeira), vizualno moćan »Armadillo« Janusa Metza (govori o nabrijanim danskim vojnicima u Afganistanu, koje ovisnost o adrenalinu goni na sudjelovanje u opasnim operacijama); potom poljski »Djelić ljeta« Marte Minorowicz, 25-minutni film o zbližavanju djeda i unuka na selu, za vrijeme praznika.


 Od Pinocheta do Putina


 




Intrigantan je i film »Sve do vječnosti« Michaela Madsena: poetski lijep, a zastrašujuć, govori o odlagalištima smrtonosnog radioaktivnog otpada, o 300.000 tona razornog otrova koji samo čeka priliku za uništavanje. Ne bi trebalo propustiti ni film Leonarda Retela Helmricha »Među zvijezdama«, nagrađen na IDFA-i i Sundanceu, koji prati život obitelji iz slamova Jakarte, nastojeći na njihovu primjeru ukazati na brojna disfunkcionalna mjesta indonezijskog društva i tranzicije.


 Okrutna poezija obilježava i dokumentarac »Čežnja za svjetlom« Patricija Guzmana, čija se radnja zbiva u pustinji Atacami, gdje astronomi promatraju svemir, a lokalne žene tragaju za mumificiranim leševima svojih najmilijih, koji su stradali kao žrtve Pinochetova režima.


 I dok bi sveobuhvatni beskraj otvorenog prostora u Guzmanovu filmu natjerao agorafobičare na zazoran drhtaj, u filmu »Vlast« Cathryn Collins, čitav je svijet sabijen unutar četiri zida: autorica je deset godina pratila Mihaila Hodorkovskog, nekada najbogatijeg oligarha Rusije, koji je završio u zatvoru jer se otvoreno suprotstavio Putinovoj politici. Film je satkan od niza razgovora s Hodorkovskim koji je iz inata odlučio ostati zatvoren, te s njegovim prijateljima, obitelji, istaknutim novinarima i političarima.


 Dokumentaristički biser je i »Život u sauni«, sugestivan i emotivan prikaz finske navade da se duhovno i tjelesno čiste u saunama.


 Happy dox


 Uvijek primamljiv program kontroverznih dokumentaraca, i onih u kategoriji »Stanje stvari« koji govore o aktualnim društveno-političkim problemima u društvima diljem svijeta, ove godine donose filmove o WikiLeaksu, otmici i mučnom zatočeništvu Natasche Kampusch, o odnosu Vlade Divca i Dražena Petrovića, o Merčepu… 


 Dijametralnu suprotnost predstavljaju pak filmovi iz programa »Happy Dox«, složenog od dokumentaraca koji humorom i osebujnim likovima daju odušak od prevladavajućih sumornih i teških tema, a za koje zagrebačka publika već godinama pokazuje veliko zanimanje. Dragulj tog programa svakako je »Jesenje zlato« Jana Tenhavena, koji govori o petorici prkosnih, entuzijastičnih penzionera (između 82 i 100 godina) koji žele sudjelovati na natjecanju u atletici serije World Masters 2009. u Finskoj. 


 Film Gorana Devića »Don Juan: Oprostite, gospođice« također je u programu »Happy Doxa« – to je film o radionici za osvajanje žena s Balkana, koju su u zagrebačkom Sheratonu pohađali očajni neženje iz nekoliko zemalja. Tematski, film je na tragu ruskog »Akademije za sponzoruše« Aline Rudnickaje«, prikazanog na ovome festivalu prije dvije godine. »Oženiću celo selo« Željka Mirkovića također je »happydox«; govori o čovjeku iz zabačenog srpskog sela u kojemu žive gotovo isključivo muškarci. Jedan od njih, 48-godišnji Peća, odlučan je u nakani da sebe i svoje sumještane – oženi.