Piše Dragan Rubeša

Doktor Diego i Mister Maradona: Gledali smo Kapadijin film o slavnom nogometašu

Dragan Rubeša

Ni sami nismo posve sigurni što kriju njegove oči. Umor? Tugu? Drogu? Gdje prestaje Maradona koji poput djeteta emanira geste totalne ljubavi, a gdje započinje arogantna ali velikodušna zvijezda



O Diegu Maradoni rečeno je valjda sve. Omamljeni njegovom pojavom, neki su se počeli upuštati u mistične analize. Drugi su bili fokusirani na sociopolitička i povijesna tumačenja. No neki sineasti još uvijek vjeruju da treba još jednom preispitati priču o siromašnom argentinskom »sinu«, poslužimo li se Ćirinim frazama, koji se prometnuo u legendu. Jer, za razliku od Kusturice koji Maradonu pretvara u redikula, možda i zato da bude bliži njemu, Kapadia je fokusiran na sedam ključnih godina u njegovu životu, onih između 1984. i 1991. u kojima se njegova mitologija povezuje s gradom koji postaje drugi ravnopravni protagonist autorova doksa. Riječ je naravno o Napulju, čiji se kvartovi previše ne razlikuju od Ville Fiorito u Buenos Airesu u kojoj je Maradona odrastao.


Sveti Diego


S tada rekordnih 12 milijuna dolara koji se danas doimaju poput sitniša, Maradona potpisuje ugovor sa S.S.C Napoli koji se tada grčevito borio za opstanak. »Najsiromašniji grad na svijetu kupio je najskupljeg nogometaša na svijetu«, kazat će sportski komentator francuskog TV dnevnika. Tada ga je na napuljskom stadionu San Paolo u deliriju dočekalo 85.000 navijača. Jer, Kapadijin komad mogao bi se preimenovati u »Doktor Diego i Mister Maradona«, kao nogometna verzija gotičke novele Roberta Louisa Stevensona. Doktor Jekyll, pardon, doktor Diego, ulazi u nogometni Pantheon čemu nije kumovao samo onaj famozni gol stoljeća protiv Engleske, u loopu koji nam nikad neće dosaditi. Mister Maradona dio je tabloidne urgentnosti, povezan s lajnama kokaina, orgijama s prostitutkama i bliskim susretima s napuljskom mafijom. Kad ga je jedan novinar upitao ima li u njegovu klubu Camorrina novca, klupski boss Corrado Ferlaino će ga izbaciti iz dvorane u kojoj se održavala press konferencija.


Eksplozivni footage je Kapadijino najmoćnije oružje. Maradona koji uči kći skandirati »Juve, jebi se!«. Navijači tog istog Juvea poručit će tifosima Napulja »Lavatevi!« (»Operite se!«). Suze telefonskog razgovora s Maradoninom majkom koje bi valjda raznježile i falklandskog guvernera Rexa Hunta i Čeličnu Ledi. Sveti Diego sveden na paradigmu ne samo talijanskog već i globalnog Juga. Kad Napoli prvi put u povijesti postaje prvak, njegovi tifosi stavljaju na napuljsko groblje transparent s natpisom – »Ne znate što ste propustili!«. Njegov kult postaje bezgraničan. S grafitima koji pokazuju Maradonu u krilu gradskog sveca San Gennara. S dimom u bojama talijanske zastave koji suklja iz Vezuva. S medicinskom sestrom koja nosi epruvetu s njegovom krvlju u napuljsku katedralu u kojoj su pohranjene Gennarove relikvije. Tu je i mitska polufinalna utakmica Svjetskog prvenstva 1990. koju je Maradona odigrao za Argentinu protiv Italije, ali i četvrtfinalna utakmica protiv Jugoslavije u kojoj Tomislav Ivković brani Maradoni penal.


Finte i driblinzi




No publika ostaje pomalo dezorijentirana svim tim fintama i driblinzima. Ni sami nismo posve sigurni što kriju njegove oči. Umor? Tugu? Drogu? Gdje prestaje Maradona koji poput djeteta emanira geste totalne ljubavi, a gdje započinje arogantna ali velikodušna zvijezda spremna na provokacije. Pravi odgovor nikad nećemo saznati. Jer, kad je Maradona popisao ugovor s Napolijem, tražio je ferrari, a dobio fiat. Tražio je vilu, a morao se zadovoljiti apartmanom. Tri godine kasnije, pokorio je svijet. Sve ostalo je povijest. Povijest stakana od »ukradenih« slika. Spektakularna povijesna tragedija transformirana u potentnu kroniku Napulja s kraja osamdesetih, ali i kroniku intime, nasilja, ljubavi, emocija i ponosa.