Nove datacije riječkih fresaka

Željko Bistrović: Nisam pronašao primjer usporediv s oslikom svoda Kapele sv. Trojstva u Rijeci

Nela Valerjev Ogurlić

Željko Bistrović ispod, kako tvrdi, unikatnih oslika / Snimio Silvano JEŽINA

Željko Bistrović ispod, kako tvrdi, unikatnih oslika / Snimio Silvano JEŽINA

Oni koji se bave ikonografijom počinju s referentnom literaturom, a to su višetomni njemački ikonografski priručnik »Leksikon der christliche Ikonographie« zatim leksikoni srednjovjekovne umjetnosti, kao što je »Enciclopedia medievale« ili »Reallexikon zur Deutschen Kunstgeschichte«. Među najvažnijim ustanovama koje se bave ikonologijom je Warburg institut, čiji je ikonografski pojmovnik dostupan na internetu. U navedenim izvorima nalaze se i  popisi temeljne literature.  Ni u jednom   od   tih  izvora  nisam  pronašao  ništa slično, osim spomenutih paralela



Prije više od pola stoljeća na svodu gotičke kapele sv. Trojstva, u sklopu dominikanskog samostana i crkve sv. Jeronima u Rijeci, koji su povijesno bili augustinski,  otkriveni su ostaci zidnih slika o kojima se donedavno nije  znalo gotovo ništa.


Na temelju ornamenata vidljivih u nekoliko fragmenata, slike su bile   datirane u 16. stoljeće i  potom  zaboravljene, da bi  nedavna istraživanja  utvrdila  da  je riječ o  mnogo starijem  osliku koji  prekriva cijeli svod kapele,  a  sadrži    sažeti  prikaz kozmološke  slike  svijeta, jedinstven  u svjetskim  razmjerima.


Do tog senzacionalnog otkrića  došao  je  viši konzervator Željo Bistrović iz Konzervatorskog odjela Rijeka,  koji je utvrdio da u zidnom slikarstvu  nema primjera poput ovoga, o čemu je izvijestio Novi list.




Kapela  sv. Trojstva izgrađena  je 1450.,  a Bistrović  u to vrijeme smješta  i  nastanak  fresaka. Što ih čini tako  jedinstvenima   i kako je utvrdio da  je  riječ  o svjetskom unikumu objasnio nam  je u razgovoru.


Fragmenti  fresaka  na  svodu   kapele sv. Trojstva    otkriveni   su   još  1952. godine.   Zbog  čega  je tako dugo vremena,  čak 65  godina,  trebalo proći do istražnih radova   koji  su   pokazali  da  freske prekrivaju  cijeli svod kapele  i kako ste  utvrdili  da je riječ o njezinom izvornom,   gotičkom osliku?


– Ostaci zidnih slika otkriveni su početkom pedesetih godina prošlog stoljeća prilikom obnove samostana nakon dolaska dominikanaca u Rijeku 1951. godine. Nisam  upoznat  s razlozima  zbog kojih  se  ranije nije pristupilo  opsežnijem   istraživanju,  ali  sam   u otkrivenom  fragmentu  uočio  ostatak ornamenta oblakaste bordure   tipičan za razdoblje 15. stoljeća  koji  je  nagoviještao da se radi o starijem osliku.


Još  i prije restauracije taj je detalj   upućivao  na  dataciju oko 1450. godine  pa sam  restauratorici Marini  Fernežir predložio  da krenemo  u   istražne radove. Sve dok ona i njezini  suradnici  nisu pristupili  sondiranju  svoda,  bilo je nepoznato  u kojem  je  opsegu  oslik sačuvan.


Kad   se 2016. utvrdilo da je riječ  o  cjelokupnoj  površini   svoda,  zatražena su i  sredstva za njegovu restauraciju, a  radove su zajednički financirali Ministarstvo kulture i Hrvatska dominikanska  provincija.


Tek nakon uklanjanja kasnijih slojeva žbuka i naliča  moglo  se zidne slike i  preciznije stilski odrediti. Ispod žbuke koja je nositelj gotičkih zidnih slika   otkriven je  još jedan stariji tehnološki sloj žbuke. Ne znamo je li  ona  izvedena    kao   prihvatna   podloga   ili je  najprije  dovršena  arhitektura,  pa   se  malo kasnije krenulo s oslikavanjem, ali  slike  su  sigurno nastale   neposredno nakon izgradnje kapele.


Osim oblakastog ornamenta koji stilski pripada gotici, dokaz tome je  i  ikonografske prirode, jer skulpturalna dekoracija zaglavnog kamena   u svetišnom dijelu   svoda,    na kojem se nalazi glava Krista,  jasno korespondira  sa  scenama na zidnim slikama. Naime  iz tog  skulpturalnog   prikaza,  koji je dio   arhitekture   nastale   prije   oslika,   pružaju  se   naslikane   zrake svjetlosti    koje  prodiru  u   susjedne scene i  objedinjuju ih.  Očito se   radi o  konceptu osmišljenom  u vrijeme izgradnje  kapele.


Svjetski unikum


Prema  Vašim  saznanjima,  ovo djelo  je svjetski  unikum, ikonografski  jedinstveni primjer zidnog slikarstva u svijetu. Zvuči  upravo   nevjerojatno da u središtu Rijeke već pet i pol  stoljeća imamo skrivenu  takvu senzaciju!   Što  ovaj  oslik  zapravo  predstavlja i  što ga   čini  tako jedinstvenim?


– Unutar  četrnaest  polja  križnorebrastog   svoda nalazi se petnaest figuralnih prikaza. U središnjim poljima svetišnog dijela svoda smješteni su  antropomorfni prikazi Sunca i Mjeseca. Oni simboliziraju protočnost vremena, a proizlaze iz atributa koje u rukama  drži  Annus,   lik  starca  koji  se   u  ranom kršćanstvu  javlja  kao  personifikacija godine.


Ovi  simboli  vuku  porijeklo   iz  grčke mitologije u kojoj je Helios  bog Sunca,  a  njegova sestra  Selena  božica  Mjeseca.  Helios  je  prikazivan  kao mladić   sa   sunčevom  aureolom   koji   u  svojoj   kočiji   krstari nebom   od   istoka  prema zapadu,  gdje bi ga    bi ga u sumrak   dočekivala  Selena  i  otpjevala mu  uspavanku.   U ranom srednjem vijeku Annus   je kršćanska   transformacija   Heliosa,   no   krajem srednjeg  vijeka   u    potpunosti se  odbacuje  ova  figura    pa ostaju   samo   Sunce i  Mjesec  kakve  vidimo  i na svodu  riječke kapele.


U susjednim poljima nalaze se unutar četiri medaljona gole ljudske prilike koje jašu različite životinje: vepra, orla, zmaja i ribu. One predstavljaju personifikacije četiriju elemenata – zemlje, zraka, vatre i vode – što potvrđuju i latinski natpisi na svicima u njihovim rukama. Učenje o četirima elementima kao počelu svega materijalnog svijeta potječe od antičkih filozofa, no prihvaća ga i srednji vijek koji ga kristijanizira. U našem primjeru glava Krista u zaglavnom kamenu povezuje ove prikaze  sa  zoomorfnim   simbolima četiriju evanđelista   u  susjednim  poljima.   Osim  toga    na svodu  nalazimo  i   medaljone s  prikazima četiriju  proroka, od kojih je zasad prepoznat Izaija.


Ovakav topološki sustav, kome su u središtu simboli vremena, a oko njih personifikacije četiriju elemenata izuzetno je rijedak,  a zasad i jedini poznat u mediju zidnog slikarstva. Jedinu  paralelu mu  možemo pronaći  u vitraju prozorske rozete katedrale u Lausanni,  u čijem se središtu  također  nalazi  personifikacija godine s atributima Sunca i Mjeseca, okružena    personifikacijama četiriju  elemenata,   ali  su oni     drukčije    prikazani –  u obličju   ženske  figure  i različitih   životinja  koje  sišu mlijeko iz njezinih  prsa.  Primjer  iz  Lausanne  je i  složeniji  pa  u njemu nalazimo   i druge prikaze, kao što su planeti, zodijački znakovi, četiri godišnja doba itd.


Osim  ovog  topološkog sustava,  ekskluzivnost   riječkog  oslika  izvire  i iz načina  prikaza elemenata?


– Ikonografski je vrlo rijedak  način prikazivanja četiriju elemenata u ljudskim obličjima koja jašu životinje. Temeljni članak o toj temi   objavila je   austrijska povjesničarka   umjetnosti   Renate  Trnek, koja opisujući minijaturu rukopisa iz početka 13. st. pohranjenog u Bečkoj nacionalnoj knjižnici navodi sveukupno tri primjera u kojima se nalaze sva četiri ovako prikazana elementa,  ali  opet  ni jedan   u zidnom  slikarstvu.


Uz to, riječki se primjer razlikuje od ostalih i po životinjama koje se  jašu u ovim prikazima. Samo je u Rijeci za simbol vatre upotrijebljen zmaj, dok se u  ostalim primjerima  radi o salamanderu.


Malobrojni prikazi


Kako  ste  ustanovili da  se radi  o svjetskom unikumu?


–  Oni koji se bave ikonografijom počinju s referentnom literaturom, a to su višetomni njemački ikonografski priručnik »Leksikon der christliche Ikonographie« zatim leksikoni srednjovjekovne umjetnosti, kao što je »Enciclopedia medievale« ili »Reallexikon zur Deutschen Kunstgeschichte«. Među najvažnijim ustanovama koje se bave ikonologijom je Warburg institut, čiji je ikonografski pojmovnik dostupan na internetu. U navedenim izvorima nalaze se i  popisi temeljne literature.  Ni u jednom   od   tih  izvora  nisam  pronašao  primjer usporediv   s  oslikom  svoda  kapele sv. Trojstva,  osim  paralela  koje  sam naveo.


Zbog čega su  takvi prikazi toliko  malobrojni?


– Malobrojnost ovih prikaza uzrokovana je reformatorskim i protureformatorskim djelovanjima. Neke od srednjovjekovnih tema postaju nepoćudne te se uklanjaju. Pa i u bivšem augustinskom samostanu ove zidne slike preličene su najvjerojatnije polovinom 18. stoljeća. Zbog toga su mnoge teme srednjovjekovne umjetnosti tek fragmentarno sačuvane. No srednji je vijek učestalo prikazivao četiri elementa te njihova svojstva i odnose u obliku apstraktnih dijagrama, tzv. rota, koji su se ustalili od enicklopedijskog djela Izidora Seviljskog. Ovakvi su primjeri u srednjovjekovnim rukopisima mnogobrojni. Zanimljivo je da srednji vijek, koji često podcjenjujemo, prvi uvodi dijagramatski način predočavanja u europskoj povijesti ideja.


Znate li možda  koja  radionica  ili  majstor  stoje iza  ove izvedbe?


– Stilski se ova radionica može povezati sa salzburškim ili regenzburškim slikarstvom prve polovice 15. stoljeća.  No za iscrpniju stilsku analizu i potragu za likovnim paralelama potrebno je posjetiti neku od specijaliziranih knjižnica u Beču ili Münchenu te se podrobnije posvetiti istraživanju. Sigurno je da se ne radi o nekoj lokalnoj slikarskoj radionici, već je riječ o kvalitetnom uvozu, kao i u slučaju nadgrobne ploče Martina Raunachera i njegove žene Margarete, koji su  kapelu sv. Trojstva   dali   podići    kao  svoj mauzolej.   Moram istaknuti da je ova nadgrobna ploča ne samo umjetnina vrhunske klesarske izvedbe, već i heraldički posebna. Osim što Martin jednakovrijedno koristi dva obiteljska grba, na njemu se nalaze i dvije ogrlice od kojih jedna pripada redu sv. Antona, utemeljenom početkom 15. st. u Vojodstvu Cleve, u samom susjedstvu grada Achena.


Oštećene freske


Kapelu  sv. Trojstva,    danas  sakristiju   crkve sv. Jeronima,    resi i  osamnaest grbova,  od čega  dvanaest  obitelji Raunacher.  Što znamo  o toj obitelji?    


– Obitelj Raunacher pripada kraškom plemstvu te je svoje alodije (nasljedna  imanja  slobodna  od svih stega, davanja i dužnosti)   imala u mjestima Ravne i Švarceneg  prema kojima dobijaju svoje grbove. Prvi spomen ove obitelji datira   iz 1313. godine, kada se spominje njihova utvrda Rannachia Arx. U 15. stoljeću žive dva od tri najpoznatija pripadnika ove obitelji: Martin, koji podiže kapelu sv. Trojstva,  i  njegov brat   Jakov, koji je   uz ostale funkcije bio kapetan Rijeke, Pazinske grofovije i Kastavske gospoštije. Martinova žena pripadala je obitelji Lamberger iz koje potječe Sigismund, prvi biskup Ljubljanske biskupije, koju je 1461. godine osnovao car Fridrik III.  Margareta  je bila njegova teta, tj. sestra njegovog oca Georga. Uz grbove ovih dviju   obitelji u kapeli se nalaze još grbovi obitelji Khuenberg i Luegher, koji pripadaju Martinovim zetovima.Iz potonje obitelji potječe Nikola koji je bio zadnji Walseeovski kapetan Devina i čitavog Krasa. Pretpostavljam da je upravo on ili njegov brat Andrija, koji je bio kapetan Rijeke nakon Jakova Raunachera, bio  oženjen za jednu  od Martinovih kćeri.  

Druga kćer,   za koju znamo da se zvala  Salome, bila je udana za Lorenza Khuenberga, koji je upravljao dvorcem Grünburg u ime Katarine rođ. Gara, žene goričkog grofa Henrika VI. Iz obitelji Khuenberg potječe niz visokih crkvenih dostojanstvenika među kojima ima i salzburških nadbiskupa. Vidimo da se radi o visokim slojevima društva Svetog Rimskog Carstva, kojemu tada  pripada  i Rijeka.


U kakvom su stanju freske, što je dosad učinjeno i kakav posao tek predstoji restauratorima da bismo ih vidjeli u punome sjaju?


– Zidne slike su dosta oštećene sitnim natučenjima koja su nastala da bi se lakše prihvatila kasnija žbuka. Usto se i pigment osipa.  Prva faza restauratorskog zahvata obuhvaćala je uklanjanje kasnijih slojeva žbuke i naliča te preventivnu konsolidaciju žbuke koja nosi zidnu sliku, kao što su opšivanja žbuke i injektiranje slojeva koji su se odvojili od podloge. Trenutno je u toku druga faza restauratorskog zahvata, koja obuhvaća fino dočišćavanje zidnih slika i konsolidaciju pigmenata. Potrebno je još zapuniti sva otučenja vapnenom žbukom te izvesti retuš koji će biti iznimno zahtjevan.


Možete  li nam  pokušati  dočarati kako  će  svod  kapele   izgledati  nakon restauracije?


– Da bi čitatelji mogli sebi dočarati kako bi zidne slike mogle izgledati nakon retuša, upućujem ih da posjete župnu crkvu sv. Jurja u Lovranu, u čijem je svetištu također u tijeku restauracija gotičkih zidnih slika.  Taj zahvat vodi restauratorica Hrvatskog restauratorskog zavoda Kristina Krulić.


Retuš će povećati čitljivost prikaza. Boje će biti intenzivnije nego što su trenutno. Vratit će se izvorni kromatski odnosi na slici, tako da će boje rebara biti crvene, a pozadina zelenkasto-plavkasta.


Znate  li  koliko  bi cijeli zahvat   mogao koštati  i  koliko  će trajati?


– Sredstva za restauraciju planirana su  prije početka radova troškovnikom koji  je  izrađen  na osnovu površine pretpostavljenog zidnog oslika od 127 četvornih metara. Za drugu i treću fazu restauracije troškovnik je predvidio 402  tisuće kuna. Međutim tijekom radova na skidanju i preventivnoj konsolidaciji utvrdilo se da će biti potrebna  nešto   veća sredstva od planiranih. Precizan troškovnik izradit će se do polovine siječnja iduće godine nakon što se definitivno utvrdi način na koji će se izvesti retuš. Ukoliko financiranje bude u cjelokupnom iznosu zatraženih sredstava nema zapreke da se u kontinuiranom radu ne dovrši restauracija u roku od dvije do maksimalno tri godine.


Na  nedavnoj prezentaciji   oslika   u kapeli  sv. Trojstva    skrenuli ste pažnju  da je i  na  vanjskom  zidu  kapele  Bezgrešnog začeća otkrivena   freska  koju   prati natpis s najstarijim  spomenom  grada   Rijeke na talijanskom jeziku.  Što nam možete kazati o tome?


Bratovština plemenitih


–  S lijeve strane ulaza u kapelu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije nalazi se fragmentarno sačuvana zidna slika na kojoj se nalazi Raspeće s četvero likova. S  lijeve strane Raspeća nalaze se stojeći likovi Bogorodice i sv. Ivana, dok u klečećem liku prema dugoj raspuštenoj kosi prepoznajemo Mariju Magdalenu. S desne strane nalazi se klečeći lik u habitu, kojeg prepoznajemo po crvenom kardinalskom šeširu kao sv. Jeronima. Ove zidne slike nastale su oko 1485.  kad se   gradi i kapela,   a  stilski se mogu povezati s kastavskim slikarskim radionicama  zbog karakterističnog oblikovanja oštro lomljenih nabora haljina. Ispod opisane scene nalazi se natpisno polje u kojem su čitljive zadnje dvije riječi: »(…) de Fiume«. Vjerojatno se one odnose na porijeklo naručitelja, tj. tadašnjeg priora augustinskog samostana. Nažalost ostalo je premalo teksta za iscrpnije čitanje. U svakom slučaju i ovako fragmentaran, taj  je natpis važan, jer je najstariji na kojem je zabilježena talijanska inačica imena našeg grada.


Kapelu   Bezgrešnog začeća  dali   su   podići  riječki kapetan  Gašpar Rauber  i  njegova supruga Katarina,  ali    uz  nju  je   vezano  i djelovanje    Bratovštine   plemenitih,  koja  je  imala  sjedište u  augustinskom  samostanu.  Što znamo o njima?


– Bratovština   plemenitih   osnovana je krajem 16.   stoljeća, a   okupljala je plemiće,   uglavnom strance,  koji   u   Rijeku  dolaze    trgovati   i razvijati  svoje    poslove.   U drugoj  polovici  17.  stoljeća   na korištenje  su   dobili    kapelu Bezgrešnog začeća,    koju  su    dogradili   i velikim   lukovima   povezali   s    još  dvjema   bočnim kapelama,  koje  u  tom  zahvatu  dobivaju    i galerije,  a   početkom  18. stoljeća  podižu   i monumentalni  oltar  od raznobojnog  mramora s  brojnim skulpturama.


Kapelu   su  koristili  kao molitveni prostor,  a   zanimljivo je da su bili  flagelanti,  oni  koji se    bičuju     u  znak   pokore.   Jedan    od utemeljitelja    bratovštine   bio je   Anton Zanchi,  trgovac   i  zakupnik  riječke mitnice,  koja   je  bila   povezana  uz  habsburšku obavještajnu službu, jer  su    preko nje   išla  i  sva    plaćanja  obavještajaca.  Zanchi je   plemstvo dobio  od Karla II.,  nadvojvode Unutrašnje Austrije i utemeljitelja Karlovca,  a  epigrafski je   zabilježen  na  trima riječkim spomenicima,  među kojima je  i   stup  za   gradsku  zastavu   na  Trgu Riječke rezolucije.


Među  epigrafskim  spomenicima koji se čuvaju u augustinskom samostanu   kao ekskluzivnost  izdvajate i jedan  s   najduljim  natpisom u Hrvatskoj,  a možda i šire.


– Riječ  je  o  natpisu  riječkog kapetana Baltazara de Dura iz 1484. godine.   U kamenoj ploči   uklesan je  ugovor   između Baltazara de Dura  i priora augustinskog samostana Gašpara, kojim riječki kapetan  daje samostanu   kuću u Rijeci za jednu misu, koja će se čitati svakog petka u kapeli Sv. Trojstva za njegovu pokojnu suprugu Katarinu.   To   je jedan od najduljih epigrafskih tekstova za koje znam. U 22 retka nalazi se  više od   500 riječi.  U  Državnom arhivu Rijeka  čuva  se  i  papirnati  primjerak ugovora.


Izvjesni novi nalazi


Govorimo  o  kući   na vrhu   današnjeg  Koblerovog trga,   koja  pola stoljeća  kasnije postaje  Gradskom vijećnicom?


– Da.  Augustinci su  kuću  kapetana De Dura   1532. prodali   općini  i  sljedećih   tristo  godina   u  njoj  je  bila Gradska  vijećnica.  Ona i  nakon toga ima zanimljivu sudbinu, no u ovom je kontekstu  važno  da su augustinci u zamjenu za  kuću dobili povlastice  za  uvoz  robe u grad   sa   svojih posjeda na Krasu i iz Dubašnice na otoku Krku. Sve to govori koliko je velika bila vrijednost De Durovog dara augustincima.


Augustinci  su  u Rijeci    djelovali gotovo punih pet stoljeća,  od osnutka samostana    1315 . do  ukinuća  reda   1788. godine.  Koliko  je  toga  stradalo  u   prenamjenama  koje su uslijedile: od   gimnazije preko zatvora  do  Municipija.


– Tijekom izgradnje zgrade Municipija središnji dio samostana u potpunosti je uklonjen, ali   još   uvijek imamo  jedan   od najbolje  očuvanih  augustinskih   sklopova unutar kojega    razlikujemo   dvije   dominantne faze  arhitektonskog razvoja: gotičku  i baroknu. Gotičkoj fazi, osim kapela sv. Trojstva i Bezgrešnog začeća pripadaju sjeverni i istočni zid klaustra, svetište crkve sv. Jeronima te stara sakristija.  Drugoj,  dominantnoj fazi pripada barokni oratorij kojemu je pripojena kapela Bezgrešnog začeća, proširenje i produženje crkve sv. Jeronima, povišenje njezina svetišta te izgradnja  dvorišnog zida klaustra.   Iz  faze   velike  obnove  u vrijeme priora Ivana Primožića 1543. godine  sačuvan je  samo  zvonik. No nije  nastradala samo arhitektura, već i većina  pokretnog inventara samostana   koja je otuđena u Budimpeštu,  zajedno  s  dijelom   fonda  samostanske  knjižnice.


U Državnom arhivu u Rijeci sačuvan je popis  ovih knjiga, koji je dosad objavilo dvoje autora,  ali   nije   se  nastavilo istraživati sudbinu knjižnice ni inventara samostana.   Jedan nasumičan pregled utvrdio je da se u stranim knjižnicama nalaze i knjige koje nisu bile na popisu, poput   primjerka Senjskog glagoljskog misala iz 1494. godine u  biblioteci Mađarskog nacionalnog muzeja u Budimpešti, na čijim je koricama zapisano da je knjiga bila u posjedu augustinskog samostana u Rijeci. Senjski misal je četvrta po redu hrvatska inkunabula, a sačuvana su samo tri primjerka, od kojih je ovaj u Budimpešti najcjelovitiji, sa sačuvanim kolofonom. Treba li istaknuti kakvu on vrijednost ima i na kakav bi ponos Rijeci bilo da se i danas u njoj nalazi.


Sačuvane  dijelove   augustinskog samostana   Grad  planira preurediti      u   prostor  javne kulturne namjene.  Mislite li  da   nas   prilikom obnove mogu iznenaditi i  novi  nalazi?  


– Imamo sreću da i Hrvatska dominikanska provincija ima namjeru prostor starog dijela samostana staviti u funkciju i otvoriti javnosti. A novi su  nalazi izvjesni.  Prilikom uklanjanja gotičkog svoda svetišta   1744.   godine, radi izgradnje  monumentalnog   oltara,  koji   bogati Riječanin   Josip Minoli   naručuje  od kipara   Antonija Michelazzija,   negdje je morala biti ugrađena sva ta skulpturalna dekoracija.   Svaki od fragmenta koje možda pronađemo omogućit će nam da zaokružimo povijesnoumjetničku interpretaciju ovog kulturnog dobra.  Dapače čini se da su neki od elemenata gotičke ili renesansne crkve preživjeli,  poput   kamene  prozorske  ruže na pročelju i južnog   portala tipičnog renesansnog oblikovanja.