Mali salon, probni balon

Udruženi radnici MMSU-a pokrenuli peticiju za spas Malog salona

Davor Mandić

Dok Muzej moderne i suvremene umjetnosti, a s njime i riječka kulturna javnost, čeka svoga aktivnog ravnatelja, radnici Muzeja su se organizirali i pokrenuli peticiju, koju je do sad potpisalo 957 ljudi. Peticiju nije potpisao i v.d. ravnatelja Muzeja Ivo Matulić



RIJEKA – Dok slučajne turiste na glavnoj riječkoj gradskoj šetnici polako zamjenjuju domaći ljudi, većinom nesvjesni kulturne drame na adresi Korzo 24, radnici Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, muzeja koji je, čini nam se, oduvijek, ili barem dok nam pamet seže, upravljao prostorom Malog salona, odlučili su se na akciju. Kako ističu, potreseni bespogovornom odlukom Hrvatske radiotelevizije, vlasnika prostora u kojem se nalazi Mali salon, o njegovu pretvaranju u studio za praćenje programa Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture te činjenicom da se nakon završetka projekta on neće vratiti svojoj sadašnjoj funkciji, pozivaju javnost da im se pridruži u zahtjevu da se u 2021. godini ponovo sklopi ugovor o zakupu prostora između MMSU-a i HRT-a.


Radnici to zahtijevaju u peticiji koju su pokrenuli na globalnom servisu Avaazu, koju je u vrijeme pisanja ovoga teksta potpisalo 957 ljudi.


– Gašenjem Malog salona novim naraštajima uskraćujemo važan, a često i jedini izložbeni prostor u gradu. U vremenu sve vidljivijeg potiskivanja prostora javne namjene i zajedništva, slijedeći umjetničke ciljeve i mogućnosti koje aktualni grad nudi, važnost Malog salona umnogostručuje se. Specifičnost je Malog salona što je smješten na glavnoj pješačkoj zoni, a orijentacija na ulicu čini ga ne samo komunikatorom i medijem nego i jednim od gradskih toponima upisanih u kolektivno sjećanje.




Dok nam je EPK prilika za stjecanje međunarodne vidljivosti u kojoj želimo dostojno predstavljati hrvatsku kulturu, naša se aktivnost nastavlja i nakon toga. Istiskivanje Malog salona iz kulturnog života Republike Hrvatske smatramo nepromišljenim činom i nadamo se da će Hrvatska radiotelevizija uvidjeti dugoročnu štetu takve poslovne odluke – piše u peticiji koju potpisuju radnici MMSU-a: Jelena Androić, Vilma Bartolić, Stošija Baljak Gržančić, Maja Barabaš, Kora Girin, Tamara Medač Medija, Ivana Meštrov, Katerina Jovanović, Ivana Lučić, Ksenija Orelj, Ivan Moher, Vanja Pužar, Anton Samaržija, Sabina Salamon, Snježana Sinčić, Nataša Šuković, Marina Tkalčić i Diana Zrilić.


Bez potpisa uprave


Jednostavno je uočiti da peticiju nije potpisao i v.d. ravnatelja Muzeja Ivo Matulić, kojeg pitamo zašto to nije učinio.


– Zaposlenici MMSU-a su, u namjeri da izraze svoj stav oko gubitka prostora Malog salona i željom za povratom tog prostora nakon 2020., organizirali potpisivanje online peticije i nisu htjeli u taj neformalni postupak uključiti upravu, kako ravnatelja Slavena Tolja, tako ni mene kao njegovog opunomoćenika. Muzej je već prethodno na sastanku s upravom HRT-a iznio svoj zahtjev, kako za produljenjem roka, tako i za povratom prostora nakon 2020. godine. Organiziranje peticije od strane uprave nije uobičajeni način poslovanja ustanove te su se stoga zaposlenici samostalno organizirali, napisali i potpisali tekst peticije – kaže Matulić.


Podsjećamo, Mali salon, galerija MMSU-a na atraktivnoj poziciji usred riječkog Korza, od sredine rujna nakon 70 godina prestaje biti izložbeni prostor. Kako je to prekasno komunicirano iz Muzeja, u tu je instituciju 15. lipnja stigla službena obavijest vlasnika prostora, HRT-a, da Muzej u sljedeća tri mjeseca mora iseliti. Tada je održan sastanak s ravnateljem Poslovne jedinice Programa HRT-a Renatom Kunićem na kojem je traženo produljenje roka ili dogovor da se prostor koristi zajednički, no dogovora nije bilo.


Ništa od toga, ponavljamo, ni mediji ni javnost u tom trenutku nisu znali, iako je Novi list četiri mjeseca ranije pokušao provjeriti glasine o takvom scenariju, na što nam je tada rečeno da su u pitanju glasine te volje za objavljivanjem takvog članka nije bilo. Pitali smo tada i u službi za komunikacije HRT-a ima li u tim glasinama istine, na što su nam odgovorili da nema, pa je iz toga danas jasno da ili služba za komunikacije HRT-a nema pojma što joj se u kući događa ili su nas svjesno obmanuli, jer takva se odluka u takvoj kući zasigurno dugo pripremala. I jedan i drugi scenarij krajnje je tužan i porazan po javni interes.


Licemjerje HRT-a


S HRT-a su službeno i tek kad su prozvani, a nakon što je odluka izašla na vidjelo, potom odgovorili, u suštini, da nije šija nego je vrat.



I doista bi teško bilo osporiti težnju HRT-a da svojim prostorom raspolaže kako hoće, no budući da je ipak riječ o javnoj instituciji, koja se financira iz džepova građana, nešto o javnome interesu ipak se može reći. No pritom valja sagledati širu sliku, a ona je takva da se činom izbacivanja Malog salona iz toga prostora – a šija je vrat koliko god HRT trubio da nije – gubi jedan od posljednjih javnih prostora kulture na najvažnijoj riječkoj šetnici. Kada s nje ode i Gradska knjižnica u novu zgradu u »Benčić«, moći ćemo slobodno reći da su kafići lokalnih tajkuna i tajkunčića pobijedili.



– Hrvatska radiotelevizija nije »izbacila MMSU iz Malog salona«, kako se navodi u nekim medijima, već je riječ o legitimnom raskidu ugovora, budući da je navedeni prostor u Rijeci u vlasništvu HRT-a. HRT naime želi aktivno pratiti Rijeku kao Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine, stoga će navedeni prostor biti preuređen te stavljen u funkciju produkcije i radijskog i televizijskog programa, odnosno bit će korišten kao studio, poput primjerice HRT-ova studija u Bogovićevoj ulici u Zagrebu – rekoše tada na HRT-u, ujedno izrazivši žaljenje što ne mogu omogućiti dulji boravak Malog salona u prostoru, jer pripreme za opremanje studija traže dosta vremena. Ako je i od HRT-a, licemjerno je.


No ni to nije jedini problem izbacivanja Malog salona na ulicu. Time se, naime, gubi iznimno značajan prostor za izložbe suvremene umjetnosti manjih formata, one koje u »velikom« MMSU-u neće naći svoje mjesto, i to bi dugoročno moglo iznimno nepovoljno utjecati na riječku likovnu scenu, odnosno likovnu scenu u Rijeci, budući da te dvije sintagme ne doživljavamo kao istoznačne. Ova činjenica gotovo i ne ovisi o lokaciji Malog salona. Kažemo gotovo, jer u trenutku u kojem bi Gradu, odnosno Odjelu za kulturu i MMSU-u, propala svaka inicijativa oko vraćanja Malog salona na Korzo 24, ravnatelj MMSU-a morao bi od svojih poslodavaca zahtijevati alternativni prostor.


A to bi morala činiti i zainteresirana javnost, da se ne dogodi da pod egidom novog smještaja u »Benčiću«, takve inicijative uopće i ne dođu na dnevni red. No za takvo što bi, prvo, trebao postojati aktivni ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, a ne njegov vršitelj dužnosti, jer ingerencije vršitelja dužnosti kudikamo su skučenije, pa i da se na toj funkciji našao netko tko bi se na njoj bolje snašao od aktualnog v.d.-a ravnatelja Ive Matulića.