Nedjeljko Fabrio

O jednom odlasku i jednoj šutnji: Tako ti je to kad umreš u kolovozu u Rijeci

Davor Mandić

Foto Davor Višnjić / PIXSELL

Foto Davor Višnjić / PIXSELL

Čuli smo neke glasine, sve nešto ispod glasa, da i ove i one institucije nešto misle, planiraju, možda i dogovaraju oko komemorativnih skupova u povodu smrti Nedjeljka Fabrija. Najesen. Nećemo reći da će najesen biti prekasno, ali reći ćemo da im ova šutnja ne služi na čast



Nedjeljko Fabrio i Rijeka dva su međuprožimajuća pojma. Pa iako znamo da će Rijeka bez Fabrija nastaviti postojati, jer drugo i ne može, znamo i to da će teško, ako ne i nemoguće, biti nekome (budućem) riječkom piscu napisati takvu posvetu svome gradu kakvu je u svojim djelima ispisao Fabrio, nota bene, splitski »dotepenac«. No da ne ulazimo sada u aporije porijekla i tumačenja da ono – dakle ni krvna zrnca, ni pripadnost ovoj ili onoj etničkoj skupini – ne daje placet na domoljubnost ili duboke uvide o kompleksnosti prostora koji smo, ili koji je nas izabrao za život, koncentrirajmo se na bitno. A u ovom slučaju to je ta neraskidiva, pregnatna i potentna veza Nedjeljka Fabrija i Rijeke, kojoj smo (vezi) odlučili posvetiti prostor ovoga broja Mediterana, vježbajući riječki život poslije Fabrija.


No prije nego što damo riječ intelektualcima i poznavateljima Fabrija i Fabrijeva opusa u kontekstu Rijeke (a ima tu sjajnih priloga što u formi izjava, što u formi samostalnih tekstova), valja nam progovoriti o još jednom, ne tako sjajnom i ne samo riječkom kompleksu. Šutnji garniranoj indolencijom ili, u nekim slučajevima možda još i gore, namjernim prešućivanjem.


Pitamo se zato, a pitamo i javno: zašto još nema ni jedne jedine informacije o komemoraciji za Nedjeljka Fabrija? Gdje su te silne institucije koje bi se trebale »potući« oko toga tko će takav događaj organizirati? Gdje je Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca? Gdje je Grad Rijeka? Gdje je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti? Gdje je Matica hrvatska? Gdje su Društvo hrvatskih književnika i Hrvatsko društvo pisaca? Pitamo, a blesavi znamo gdje su. Pa na godišnjim odmorima.




Tako ti je to kad umreš u kolovozu u Rijeci.


Istina, čuli smo neke glasine, sve nešto ispod glasa, da i ovi i oni nešto misle, planiraju, možda i dogovaraju. Najesen. Nećemo reći da će najesen biti prekasno, ali reći ćemo, o, da, reći ćemo da im ovo ne služi na čast. Gradu Rijeci što se nije organizirao, pa makar i s godišnjeg, da se ubrza komuniciranje o komemoraciji (nećemo ni pomisliti da tamo nitko ne misli da je komemoracija nužnost). HNK-u Ivana pl. Zajca što je dosad objavio samo generički in memoriam čovjeku zaslužnom za dramsku predstavu čiji uspjeh ono danas ne može ni zamisliti. HAZU-u što… je HAZU. Matici hrvatskoj, kojoj je Fabrio bio potpredsjednikom. Društvu hrvatskih književnika što nije u stanju objaviti ni vijest o smrti Nedjeljka Fabrija, čovjeka koji mu je, Društvu, predsjedao! U tri mandata! Hrvatskom društvu pisaca, koje nije u stanju objaviti ništa više od vijesti o smrti svoga člana.


Umro je tako i Oliver Dragojević u vrijeme godišnjih odmora, no premda Dalmatinac, kako ono reče predsjednica, ipak je dobio dostojan ispraćaj. Nije uputno, ni pristojno, uspoređivati ove dvije smrti, kao što nije uputno, ni pristojno, postavljati ovakva pitanja u ovom trenutku na ovim stranicama posvećenim sjećanju na jednog važnog, velikog čovjeka. No što možemo, ako i znamo da ništa nismo u stanju naučiti od povijesti, mi i dalje postavljamo uzaludna pitanja. Jer drugo ne znamo. Jer smo Fabrijevi učenici.