Glumica i redateljica

Julie Delpy: ‘Zbog jednog manijaka, projekt mog sljedećeg filma doveden je u pitanje’

Stjepan Hundić

Tisuće ljudi iz branše vas cijene, mediji i publika vas podržavaju, osjećate se sretno, ponosno, ispunjeno, dodjeljuju vam nagrade... i onda doživite ovakvu šamarčinu iz vedra neba. S druge strane, sve se ovo savršeno uklapa u današnju trampovsku Ameriku i društvenu atmosferu kakva je stvorena njegovim dolaskom u Bijelu kuću. Dotični odvjetnik je bez sumnje njegov pristalica, seksist, mrzi žene i mrzi Europu



Mi žene smo psi ovoga svijeta, mi smo smeće – kaže nam ironično na samom kraju intervjua slavna francuska glumica i redateljica Julie Delpy, koja već dugo živi i radi u New Yorku. Razgovor u ugodnoj atmosferi salona luksuznog hotela Sofitel – smještenog tik uz berlinski Champs-Élysées, kojemu lokalci skraćeno tepaju Kudamm, širokoj i raskošnoj aveniji krcatoj trgovinama luksuznih brendova, restorana i kina – o uspješnoj karijeri i planovima za budućnost u povodu nagrade European Achievement in World Cinema, koja joj je dodijeljena u Berlinu tijekom 30. dodjele Europskih filmskih nagrada, neplanirano je krenuo u posve drugom smjeru.


– Trenutno sam okupirana sadašnjošću, a ne prošlošću i lijepim priznanjima, jer se borim s vrlo ružnim stvarima i groznim ljudima – otkriva nam naša sugovornica i uvodi u problem koji je trenutno preokupira.– Mučim se kako bih pokrenula snimanje svoga novog filma zbog nepredviđene komplikacije iz nevjerojatnog razloga koji mi već mjesecima uništava život. To je trenutno moja realnost, zbog čega ne vidite osmijeh na mom licu zbog ove nagrade, iako me ona ispunjava ponosom i srećom – kaže Delpy.

Ova poznata francusko-američka glumica, scenaristica i redateljica i rođena Parižanka proslavila se ulogom u popularnoj romantičnoj trilogiji »Prije svitanja« / »Prije sumraka« / »Prije ponoći«, u režiji Richarda Linklatera, u kojoj joj je partner bio Ethan Hawke, no mnogo je značajnija i kreativno zanimljivija njezina suradnja s nizom hvaljenih autorskih i nezavisnih filmaša kao što su Jean-Luc Godard (»Detektiv«), Agnieszka Holland (»Europa, Europa«), Krzysztof Kieslowski (»Tri boje: plava, bijela, crvena«), Jim Jarmusch (»Slomljeno cvijeće«) i mnogim drugima.


»My Zoe« upitan


Kao scenaristica i redateljica Delpy se dokazala i iza kamere, a uz niz nagrada i priznanja izdvajaju se nominacije za Oscara za scenarije filmova »Prije svitanja« i »Prije ponoći« (koje dijeli s Linklaterom i Hawkeom) te nominacija za Zlatni globus za ulogu u »Prije ponoći«. Posljednji film koji je režirala – »Lolo« – imao je premijeru na Mostri prije dvije godine te bio prikazivan na nizu svjetskih festivala i u kinima.




– Ponosna sam što je Europska filmska akademija prepoznala moj trud i rad. Danas mogu reći da sam ovu nagradu dobila zato što sam preživjela u ovom poslu kao mlada glumica koja je sačuvala svoj integritet. Mislim da znate na što mislim – izjavila je između ostalog u svom dugom i emotivnom govoru koji je završio suzama na pozornici svečane dodjele 30. europskih filmskih nagrada.


Svaka nagrada za karijeru ili životno djelo je ustvari jedan nostalgičan pogled unatrag u vlastiti život i postignuća. Činite li to i sami i ako da, jeste li zadovoljni tom intimnom i osobnom životnom i stvaralačkom retrospekcijom?


– Razočarat ću vas odgovorom (smijeh), jer trenutno uopće ne razmišljam o životu i karijeri koji su iza mene, iako me ova nagrada silno veseli i jako sam ponosno što sam je dobila. Prethodnih sam godina bila dvaput nominirana za Europsku filmsku nagradu i oba puta vratila se kući praznih ruku, a sada sam unaprijed znala da pakiranje za odlazak u Berlin nije uzaludno i to je bilo super. Hahaha!


Možete li nam otkriti što se to događa s vašim novim filmom?


– Suočena sam s problemom zatvaranja financijske konstrukcije za svoj sljedeći film koji se zove »My Zoe«, i koji sam napisala, koji ću režirati i u kojem glumim. Problem se pojavio preko noći kada je jedan od financijera iznenada odustao samo tri tjedna prije početka priprema za snimanje pa si možete misliti kakve je to probleme stvorilo čitavoj glumačkoj, autorskoj i tehničkoj ekipi. Ne radi se o glavnom financijeru, ali minus u budžetu je ipak prevelik da bismo mogli početi snimati, a razlozi za odustajanje su toliko odvratni da mi se povraća svaki put kad o tome govorim.


Najružnije iskustvo


Sad smo još znatiželjniji. O čemu se radi?


– Nakon osam mjeseci pregovaranja s tim užasnim američkim odvjetnikom sve je otišlo kvragu nakon što je nagovorio svog klijenta da povuče već odobreni iznos za produkciju i doveo nas u sadašnju nezahvalnu situaciju. Ono što je najgore, tih osam mjeseci sam trpjela nevjerojatne uvrede na vlastiti račun kao osobe, kao žene i kao umjetnice, ali isto tako sam se naslušala i uvreda o filmašicama i generalno autoricama u filmskoj industriji kao i suludih objeda o europskoj kinematografiji, koja je »dosadna, nezanimljiva, bezvezna«.


Jedna potpuno apsurdna i odvratna situacija u kojoj sam sa svojim timom morala gutati sve te uvrede mjesecima da bi na kraju nakon svih tih mjeseci pregovaranja i samo tri tjedna prije početka priprema za snimanje klijent tog odvjetnika i jedan od naših financijera iznenada odustao. Ne mogu vam opisati kako sam se osjećala u tim trenucima, jedno grozno, užasno iskustvo!


Zvuči kao da ste imali susret s najgorim čovjekom na svijetu.


– Vjerujte mi da niste daleko od istine! Taj čovjek nema apsolutno nikakvo znanje o europskoj kinematografiji i kulturi, misli da smo svi mi majmuni koji nemaju pojma ni o čemu, ne zna da tu postoje sustavi, organizacije, instituti i fondovi koji nam omogućavaju da radimo filmove i stvaramo europsku kinematografiju. Na žalost to neznanje uplašilo je neke financijere koji su se iz straha povukli preko noći.


A kakve veze sa svime time ima to što ste žena?


– Čudite se? Na žalost ima. Naime »žene su previše emotivna bića, psihički neuravnotežene, a samim time i nepouzdane«. To su njegove riječi koje mi je rekao (i) direktno u lice, iako u tom trenutku nije ni razgovarao samnom, već sam samo bila za istim stolom i slušala. Možete si onda misliti što tek govori o meni kad nisam u njegovu društvu.


I zbog jednog takvog manijaka čitav projekt i veliki tim profesionalaca doveden je u pitanje. U međuvremenu smo uspjeli zakrpati dio financijskih rupa, ali i dalje nam nedostaje novac da zatvorimo budžet. Ovo mi je daleko najružnije filmsko iskustvo u životu, a najgore od svega su te užasne uvrede prema meni osobno i meni kao ženi. Osjećate se kao najgore smeće, bezvrijedni šljam koji valjda uopće ne bi trebao postojati. Uz osobne uvrede uspio je uvrijediti i čitavu europsku kulturu. Strašno!


Mračni srednji vijek


Ironično je da ste upravo dobili nagradu za doprinos europskoj kinematografiji u svjetskim razmjerima.– Znam. Hahaha! Život je ponekad uistinu čudan i crnohumoran. Tisuće ljudi iz branše vas cijene, mediji i publika vas podržavaju, osjećate se sretno, ponosno, ispunjeno, dodjeljuju vam nagrade… i onda doživite ovakvu šamarčinu iz vedra neba. S druge strane, sve se ovo savršeno uklapa u današnju trampovsku Ameriku i društvenu atmosferu kakva je stvorena njegovim dolaskom u Bijelu kuću. Dotični odvjetnik je bez sumnje njegov pristalica, seksist, mrzi žene i mrzi Europu.

I to vam se događa u trenutku otkrića seksualnih skandala u Hollywoodu i ponižavanja žena u filmskoj industriji.


– Još i gore od toga! Meni se ovo dogodilo u trenutku kad svi govore i pišu kako su ta otkrića pomogla da se Hollywood »očisti« i stvori bolja budućnost za žene u filmskoj industriji. Mediji se sad bave s nekoliko otkrivenih manijaka i silovatelja, ali ne bave se seksizmom, ponižavanjem i vrijeđanjem žena, što je i dalje svakodnevna pojava. Ovaj odvjetnik je jako dobar primjer, on i dalje radi. Kao da smo u mračnom srednjem vijeku.


Pratite li pomno događanja nakon što je razotkriven Harvey Weinstein i drugi?


– Nekoliko mojih prijateljica bile su žrtvama Harveyja Weinsteina i jedna od njih mi je rekla da joj je to bilo jedno grozno iskustvo. Nije bila silovana, ali je iskustvo i dalje užasno i tad mi je rekla »They don’t need to rape us to break us!« (Ne moraju nas silovati da bi nas slomili) i to je prava istina, jer radi se o godinama uvreda, iskorištavanja i seksizma samo zato što smo žene. Promjene će se dogoditi tek onda kad žene budu moćne kao i muškarci, jer tada Harvey Weinstein neće ni jednoj ženi moći reći »Popuši mi kitu ako želiš karijeru u Hollywoodu.« Do tada malo toga će se promijeniti.


»Problematična«


Je li u Europi bolje?


– Bolje je nego u Americi, to je sigurno, a i bolje je danas nego što je nekada bilo u europskoj filmskoj industriji. Na početku moje karijere nije baš bilo tako blistavo, ali danas je bolje, danas me nitko ne osuđuje, jer sam žena koja se bavi filmom. U Europi bi ovog odvjetnika s takvim stavovima izbacili kroz prozor. S druge strane moramo biti svjesni da se seksizam i ponižavanje žena ne događaju samo u Hollywoodu, već u svim društvenim porama i to je glavni problem. Sve je to na žalost isto.


Ne kažem da su svi muškarci loši, ni da su sve žene dobre. Vjerujte mi, znam mnogo žena koje su bile spremne na sve da bi ostvarile svoje ciljeve i karijere; zbog takvih sam izgubile mnoge angažmane u životu hahaha! Te i takve žene znaju koliko je seks moćno oružje i to je jako loše, jer muškarcima daju osjećaj da su moćni, a time i slobodu da se ponašaju kako se ponašaju. Zato se Harvey Weinstein i mogao »skrivati« sve te godine, jer su »obje strane« znale kako biznis funkcionira.


Jeste li i vi imali loša iskustva?


– Kao mlada glumica u Francuskoj koja je svoju prvu ulogu dobila s četrnaest godina? A što vi mislite? (smijeh) Naravno da sam i sama bila žrtva takvog ponašanja i razmišljanja, odbila sam mnoge muškarce i zbog toga sam ponosna. Danas nemam taj problem hvala bogu, obično vas prestanu proganjati kad napunite dvadeset i devet godina (smijeh). Na žalost to je realnost mladih glumica, tako to ide.


I zbog toga ste, kako kažete, i gubili uloge.


– Naravno! I to nije najgori dio. Najgori dio je kad vas ti moćni muškarci kojima ste rekli »ne« okolo olajavaju govoreći da ste teški za suradnju, problematični, svojeglavi itd. i ugrožavaju vam karijeru, jer ste ih odjebali. Ni krivi ni dužni steknete reputaciju »problematične osobe«. I što onda? Odbijala sam mnoge redatelje i producente i odjednom sam postala »problematična«. Pazite, ja sam tada bila adolescentica, imala sam četrnaest, petnaest godina, bila sam dijete. Znate li kakve to posljedice može ostaviti na psihu? Kad sam o tome počela javno govoriti u svojoj petnaestoj godini, mediji su me pokušali uništiti, jer su bili na strani moćnih redatelja i producenata. Znate ono: »Tko je sad ta klinka koja olajava naše poznate filmaše?« To više nije pitanje samo moralnosti i etike, već i pravno pitanje; nisam bila ni punoljetna, a već su me seksualno ugrožavali.


Danas je mnogo bolja situacija, ali nemojmo biti naivni: neće se ništa stubokom promijeniti. Weinstein i slični zaslužuju zatvor, ali seksizam kao takav neće se iskorijeniti, a time neće nestati ni seksualna agresija prema ženama u poslovnom i privatnom okruženju.