Hrvatsko društvo pisaca dobiva novo čelništvo

Koji od četiri mušketira će u fotelju Velimira Viskovića?

Hina

Kandidati za nasljednika dvomandatnog predsjednika HDP-a Velimira Viskovića su Branko Maleš, Vladimir Stojsavljević, Nikola Petković i Nenad Popović, dok se za potpredsjednika natječu Ervin Jahić i Robert Perišić. Izborna skupština sazvana je za 2. travnja



ZAGREB  Iako je u Hrvatskom društvu pisaca već dulje vrijeme glavna tema nasljednik osnivača i dvomandatnog predsjednika Velimira Viskovića, javnost, ili njena ekspozitura mediji, kao da se ispuhala na »polemici« Jergović – Visković. Izborna skupština HDP-a sazvana je u subotu, 2. travnja, no zasad su samo neki mediji, više sporadično, nešto  o tome rekli.


Ipak, izbori su pred vratima, a osim predsjednika članstvo će – ali samo ono koje dođe na Izbornu skupštinu – birati i potpredsjednike te glavnu tajnicu, kao i novi Upravni odbor. Četiri mušketira su: Branko Maleš, Vladimir Stojsavljević, Nikola Petković i Nenad Popović, dok se za potpredsjednika natječu Ervin Jahić i Robert Perišić. Potpredsjednika za međunarodnu suradnju i glavnu tajnicu Skupština samo mora potvrditi; ni Dražen Katurarić ni Ana Brnardić nemaju protukandidata.


Što se može očekivati od novog predsjednika Društva koje u posljednje vrijeme bilježi istupanje članstva i koje, jednako kao i »konkurentski« DHK, prati stigma da je malo ili ništa učinilo za pisca kao kategoriju, pokušali smo saznati od samih kandidata. Bude li je zanimalo, to može djelomice učiniti i šira javnost, jer programi trojice kandidata dostupni su i na mrežnim stranicama Društva. Izostao je program Nenada Popovića, do kojeg ni mi nismo uspjeli doći. Njegov program zasad je nepoznanica.


Radikalni Petković




Na pitanje o osnovnim smjernicama programa, kandidati su odgovorili uglavnom različito. Tek se kod Maleša i Stojsavljevića može utvrditi pozitivna ideja stvaranja javne agencije za knjigu, koja bi preuzela brigu o knjizi na nacionalnoj razini po uzoru na uspješne europske agencije. Maleš ponajviše govori o sindikalnom organiziranju članstva i potrebi za Zakonom o knjizi te utvrđivanjem dviju jakih nagrada Društva. Stojsavljević pak misli da treba ubrzati dobivanje statusa slobodnog umjetnika, dogovoriti osnovnu cijenu rada i tko će je plaćati te pokrenuti pregovore i dogovore s prirodnim partnerima – nakladnicima, knjižarima i distributerima. Petković je najradikalniji – njegov je prijedlog decentralizacija HDP-a, odnosno osnivanju ogranaka te utvrđivanje akademskog zvanja pisca, za potrebe angažiranja pisaca u fakultetskoj nastavi, čime bi se mogao popraviti i njihov socijalni stasus. On se zalaže i za nastavak Perišićeve inicijative o izdašnijim stipendijama za pisce.



Iako se za novo Predsjedništvo HDP-a mogao prijaviti bilo koji član Društva, činjenica jest da tek kandidacijska lista za novi Upravni odbor ne izgleda kao da smo u 19. stoljeću. Naime za izbor u novo Predsjedništvo Društva natječu se sve sami muškarci, dok je jedina žena, kao u kakvoj paradigmi stereotipa, samo i upravo tajnica. Novi Upravni odbor, koji broji devet članova, bit će izabran između sljedećih kandidata: Renato Baretić, Daša Drndić, Zoran Ferić, Mani Gotovac, Ivan Herceg, Damir Karakaš, Marinko Koščec, Kruno Lokotar, Irena Matijašević, Gordan Nuhanović, Jadranka Pintarić, Marko Pogačar, Olja Savičević Ivančević, Sanjin Sorel, Slobodan Šnajder, Dinko Telećan, Velimir Visković, Predrag Vrabec.



Na pitanje o prvom potezu po stupanju na dužnost predsjednika HDP-a, Maleš odgovara da će omogućiti nastavljanje dosadašnjih uspješnih aktivnosti te započeti rad na Zakonu o knjizi. Petković će pak započeti posao spajanja riječkog Kampusa s djelatnostima HDP-a, što uključuje i pokretanje specijalističkog programa stvaralačkog pisanja, dok će Stojsavljević prvo pregledati ostvarene i neostvarene planove prethodnika.


Socijalni status pisaca


Maleš dalje misli da se ugledom književnih autora u Hrvatskoj prije svih trebaju baviti sami autori, dok je na Društvu dužnost da se brine o njihovu socijalnom statusu. I Petković je fokusiran na socijalni status pisca, dok je Stojsavljević u ovom odgovoru pomalo neprecizan: »Ugled umjetnika u Hrvatskoj stvar je medijskih pristupa, političke nebrige i stručnih udruga. Važno je da se rješenja ne nude izolirano od ostalih stvaratelja, kao što je uvriježeno«.


Svi su kandidati suglasni oko nastavka izdavačke djelatnosti HDP-a i inozemne suradnje, pa stoga možemo i dalje očekivati časopise »Poeziju«, »Tvrđu«, »Europski glasnik«…, ali i knjige iz Biblioteke »Poezije«, kao i međunarodnu razmjenu pisaca.


U pitanju suradnje s DHK-om, posebno po pitanju naplate naknada za posudbu u javnim knjižnicama, kandidati su uglavnom otvoreni za suradnju, jedino Stojsavljeviću smeta što koncesiju za taj posao ima samo DHK, a dosad nije napravio ništa.


Od zanimljvosti iz programa izdvojit ćemo još i Petkovićevo zalaganje za osnivanje rezidencijalnih kuća za pisce te utvrđivanje dviju nagrada, Stojsavljevićevo inzistiranje na tripartitnom (do)govoru – između autora, nakladnika i knjižara – o autorskim pravima pisaca te Malešov prijedlog za pokretanje književnog festivalu u Osijeku, jer po njemu istok Hrvatske već godinama nema neku prepoznatljivu književnu manifestaciju.