Ex libris

Žongliranje identitetima: U sklopu vRIska nastupio Vladimir Pištalo

Kim Cuculić

Foto: Roni Brmalj

Foto: Roni Brmalj

Za knjigu »Tesla, portret među maskama« Pištalo je dobio NIN-ovu nagradu, a riječ je o romansiranoj biografiji velikog znanstvenog genija Nikole Tesle. U nastavku vRIska održana je druga večer Festivala europske kratke priče, na kojoj su na Botelu »Marina« nastupili Hassan Blasim, Lucy Caldwell, Željka Horvat Čeč, Guillermo Martínez i Chika Unigwe



RIJEKA U sklopu vRIska u Antikvarijatu Ex libris nastupio je srpski pisac Vladimir Pištalo, koji je predstavio svoje knjige »Tesla, portret među maskama« i »Venecija«. Razgovor s autorom vodio je Vojo Šiljak, koji je podsjetio da je Pištalo rođen 1960. u Sarajevu, a odrastao je u Mostaru, Kraljevu i Beogradu. Studirao je pravo i doktorirao temom iz američke povijesti na Sveučilištu u New Hampshireu.


Emigrirao je 1993. u Ameriku, a danas predaje američku i svjetsku povijest na koledžu Becker u Massachusettsu. Živi na relaciji između SAD-a i Beograda. U razgovoru sa Šiljkom, Vladimir Pištalo prisjetio se kako je 1990-ih godina otišao u književnu koloniju u Americi, gdje je zatim i studirao te postao američki povjesničar.


– U središtu mojeg zanimanja je pitanje identiteta. Propitujem srpski, jugoslavenski i američki identitet. Riječ je o žongliranju različitim identitetima i nisam se odrekao nijednog od tih identiteta. Ne postoji čovjek bez identiteta. Premda sam dugo u Americi, književna djela ne pišem na engleskom jeziku – osvrnuo se Pištalo, koji je kazao da je počeo pisati pod utjecajem roditelja, koji su bili bibliotekari.




Za knjigu »Tesla, portret među maskama« dobio je NIN-ovu nagradu, a riječ je o romansiranoj biografiji velikog znanstvenog genija Nikole Tesle. Kombinirajući historiografsku građu i poetsku slikovitost, Pištalo ispisuje lirsku biografiju koja istovremeno funkcionira kao kronika epohe i kao osobna pripovijest o privatnim i javnim usponima i padovima Nikole Tesle.


Irački prognanik


– Dosad je napisano sigurno stotinjak knjiga o Tesli i točno se vidi je li pisac iz Amerike ili iz Europe. Premda mnogi misle da je on zbog svog samotničkog života bio nesretan, moje je mišljenje da je Tesla bio sretan, jer je dobar dio života proveo u ekstazi otkrića. Njegov život definirali su njegovi izumi. Knjigu o Tesli pisao sam osam godina, u nekoliko zemalja, i ova tema mi mnogo znači.


Velik dio knjiga o Nikoli Tesli su »copy paste« i nisu originalna djela. Moja knjiga nije Teslina biografija, a njegov život pokušao sam ispričati poput romana – objasnio je Pištalo, koji je pročitao ulomke iz »Tesle« i »Venecije« te najavio izlazak romana o Ivi Andriću.


U nastavku vRIska održana je druga večer Festivala europske kratke priče, na kojoj su na Botelu »Marina« nastupili Hassan Blasim, Lucy Caldwell, Željka Horvat Čeč, Guillermo Martínez i Chika Unigwe. Hassan Blasim (1973.) rođen je u Iraku iz kojeg zbog svojih redateljskih podviga koji nisu bili po volji režimu 2004. kao izbjeglica odlazi u Finsku. Piše zapadnom oku neugodne priče koje su groteskne, morbidne, prepune krvi, klanja, ali i nevjerojatne topline, humanosti i magičnosti. U njegovim pričama osjeća se utjecaj usmene književnosti i arapskog kanona, jednako kao i Kafke, Borgesa i Cortázara.


Blasim je riječkoj publici objasnio da se uvijek osjećao kao stranac, bez obzira na to gdje se nalazio. Na arapskom jeziku pročitao je priču »Stvarnost i službena verzija«, koja govori o prijemnom centru za izbjeglice, o iračkom prognaniku u Švedskoj i stravičnim prizorima dekapitacija, ustvrdivši na jednom mjestu da je »čovjek jedino stvorenje koje ubija zbog vjere«.


Smrt djeteta


Lucy Caldwell (1981.) rođena je u Belfastu, a prvi je roman napisala s četiri i pol godine uz majčinu pomoć. Proza joj je duboko melankolična i katkad ju je teško čitati, iako je tečna, jer jednostavno udara u pleksus. Primjer za to je i njena priča »Nerazoriva«, koju je čitala u Rijeci. Na vrlo suptilan način ova priča progovara o smrti djeteta, dok glazba u procesu tugovanja obitelji postaje važan element iscjeljenja.



Dio ovogodišnjeg vRIska posvećen je i književnoj sceni Rijeke. U Book caffeu »Dnevni boravak« održana je večer pod nazivom »Rijeka čita, piše, sluša, voli: Od Riječkog kruga redom do Ri Lita«.  U redu razgovora i redu čitanja, pod nadzorom Zorana Simića, nastupili su autori Edi Jurković, Dragan Ogurlić, Davor Štimac, Laura Marchig, Milan Zagorac, Davor Mandić, Zoran Krušvar, Enver Krivac, Tea Tulić i Željka Horvat Čeč.


Ovo čitanje okupilo je riječke pisce različitih generacija i poetika, koji pokazuju kontinuitet književne scene Rijeke. Kao bonus nastupio  je glazbeni sastav Iz@Medošević & ritam sekcija Borgie.



O traumi gubitka djeteta govori i priča »Čekanje« Chike Unigwe (1971.), koja je rođena u Nigeriji i pamti kako je Flora Nwapa, prva afrička spisateljica koju su objavili u Ujedinjenom Kraljevstvu, znala dolaziti u osnovnu školu koju je pohađala i kako se divila autorici čije su je knjige vodile u druge svjetove. Otkako se preselila u Belgiju, napustila ju je jedna od muza i više nije u stanju pisati poeziju, samo prozu. Izmještenost i neuklopljenost neke su od središnjih tema njenih priča.


Guillermo Martínez (1962.) najprevođeniji je argentinski autor koji uspješno spaja noćne more srednjoškolaca: književnost i matematiku. Nije mu strano ni posegnuti za mitovima, pa se u njegovim tekstovima mogu naći i reinterpretacije Fausta i Prometeja. Ovoga puta na španjolskom je čitao priču »Frizer će doći«, koja je inspirirana Lavom Trockim.


Na kraju večeri hrvatsku kratku priču predstavila je Željka Horvat Čeč (1986.), koja je osvojila nagradu za kratku priču i dobila brojna druga priznanja. Ovom prilikom čitala je priču »Bograč«, dio njena romana »4 brave«, koja na duhovit i ironičan način razotkriva drugo lice naizgled mirnog i pitomog Međimurja.