Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 21° 1n
Sutra: 21° 21° 1n
16. rujna 2019.
Komemoracija

Zagrebački skup u čast Nedjeljka Fabrija: Pisac koji je izgradio katedralu u jeziku

Skup u Knjižnici Bogdana Ogrizovića / Snimio Denis LOVROVIĆ
Skup u Knjižnici Bogdana Ogrizovića / Snimio Denis LOVROVIĆ
Autor:
Objavljeno: 27. rujan 2018. u 11:22 2018-09-27T11:22:14+02:00

O nedavno preminulom piscu na skupu u Knjižnici Bogdana Ogrizovića govorili su: Zoran Ferić, Zdravko Zima, Sibila Petlevski, Krešimir Nemec, Velimir Visković i Tonko Maroević

ZAGREB Nedjeljko Fabrio je i kvalitetom djela i dubinom promišljanaj zaslužio epitet nacionalnog klasika i ulazak u književni kanon. Tim je riječima priznanje nedavno preminulom književniku odao Krešimir Nemec na komemoraciji održanoj u organizaciji Hrvatskog društva pisaca u zagrebačkoj Knjižnici Bogdana Ogrizovića

. Zoran Ferić je konstatirao da smo smrću Fabrija izgubili velikog pisca. Podsjetio je na izreku »ne dao Bog da se rodiš u zanimljivim vremenima«, vremenu je pridodao i prostor i zaključio da je Fabrio znao što da radi s time.

– On nije morao, poput Borgesa, izmišljati svjetove – kazao je Ferić, jer »Fabrija je tema našla i snašla«. Pokojni je klasik govorio o odnosu čovjeka i vlasti, a za malog se čovjeka povijest pokazala kao prirodna katastrofa, potres, uragan. Ferić je kazao da je Fabrio »usred hrvatske šutnje pisao roman, vježbao život«, aludirajući na »Vježbanje života« objavljeno 1985. godine. Rijeka je jedna od ključnih tema Nedjeljka Fabrija, a pisao je, kaže Ferić, o slojevima grada, arhitekture, riječi Fiume, Ödonu von Horvathu... »Koliko je Rječine proteklo u tom opusu«, kazao je Ferić te se kratko i jasno osvrnuo i na Fabrijev stil zaključivši da je »izgradio katedralu u jeziku«.

Zdravko Zima, Sibila Petlevski, Zoran Ferić, Krešimir Nemec, Tonko Maroević, Velimir Visković, Snimio Denis LOVROVIĆ

Šutnja u sramoti

U svjetlu, ili primjerenije je reći tami zagrebačke komemoracije, na kojoj su gotovo u potpunosti izostali mediji, što je pak svehrvatska sramota, valja nam ipak uputiti na smeće pred našim, riječkim vratima. Valja nam se, naime, podsjetiti i što se u Rijeci dosad napravilo u vezi s tim i konstatirati: ništa. Jesen stiže, a vijest o riječkoj komemoraciji još nismo doživjeli, iako smo na vrijeme pokušali, u Kulturi i Mediteranu Novog lista, upozoriti odgovorne da ne produljuju sramotu zakašnjelih i mlakih ljetnih reakcija. Šuti HNK Ivana pl. Zajca, šute ogranci književnih društava, šuti Grad Rijeka. Dame i gospodo, znamo da je ovaj velikan izabrao nezgodno vrijeme za odlazak, baš eto u vrijeme godišnjih odmora, ali jesen polako stiže, godišnji su odmori završili, a ako ste zaboravili da nas je napustio jedan od posljednjih eruditskih pisaca, evo nas da vas (opet) podsjetimo. Prekinite više ovu sramotu.
Davor MANDIĆ

Krešimir Nemec se osvrnuo na dramski opus i začudio se kako to da drame Fabrija, koje su aktualne i danas, poput »Reformatora« koji govore o krizi vođe, nema na dramskom repertoaru kazališta. Nanovo se otkrivaju autorove novele, a Fabrio je ponajprije zapamćen po Jadranskoj trilogiji, romanima »Vježbanje života«, »Berenikina kosa« i »Triemeron« koju je pisao 20 godina, a za pisanje se pripremao iznimno pomno. Kao romansijer bio je opsjednut poviješću, malim čovjekom u preturbacijama, slabim pojedincem u velikim povijesnim promjenama, kazao je Nemec i konstatirao da je povijest za Fabrija bila vječno vraćanje istoga, u čemu je slijedio Nietzschea.

Za Sibilu Petlevski Fabrio je bio kroničar mediteranskog i srednjoeuropskog kruga, te »politični, ne politički pisac«. Fabrio je bio povratak visokoj moderni i »kao da je živio u zlatnom dobu vječne moderne«. Velimir Visković ustvrdio je da se Fabrio pojavio kao urbani pandan Ivanu Aralici. Dok je Aralica pisao o ruralnom krugu Dalmatinske zagore, Fabrio je pisao o povijesti jadranskih gradova, na prvome mjestu Rijeke.

Zdravko Zima odao je priznanje Fabriju kazavši da spada u »Jučerašnji svijet« Stefana Zweiga, jer za Fabrija je umjetnost bila način života, a ne nadgradnja. Bio je pisac zapadnjačke kulture, ali i vrstan poznavatelj ruske književnosti, što je u današnje doba svojevrsnog zazora od Rusije, pa i njene kulturne tradicije, važno. Zima se prisjetio riječi Jure Kaštelana na sprovodu Dobriše Cesarića 1980. godine. Tada je Kaštelan kazao »pazi Harone, već dugo nisi imao ovakve darove«, a ta rečenica može se ponoviti i nakon smrti Nedjeljka Fabrija.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.