Novitet

U izdanju Meandarmedije objavljene izabrane pjesme Piera Paola Pasolinija

Kim Cuculić

Knjigu su priredili, preveli i popratne tekstove napisali Valter Milovan i Mladen Machiedo



U izdanju zagrebačke Meandarmedije objavljena je knjiga »Jedan od mnogih epiloga. Izabrane pjesme« Piera Paola Pasolinija. Knjigu su priredili, preveli i popratne tekstove napisali Valter Milovan i Mladen Machiedo. Kako navodi Milovan, pjesništvo je medij kojim se Pasolini najdulje bavio i u kojem je najdulje ostao, još od prvog iskustva kad je, kao dječak, vidio kako pjesma fizički može biti napisana, prema primjeru koji mu je pokazala majka, pa gotovo do smrti kad je uz poeziju pisao još prozna djela, novinske članke i snimao filmove. Čak i ako se okretao drugim medijima, činio je to u maniri pjesnika – kad se okrenuo snimanju filmova, rekao je da zapravo piše pjesme filmskom kamerom, a njegovi likovi u romanima i dramama često tragaju za poetičnim i svetim.


– Ovaj izbor pjesama, nastao u nekoliko godina biranja te (u Machiedovu slučaju) više desetljeća prevođenja i nekoliko susreta s pjesnikom, otkriva nam svu složenost Pasolinija – autora i čovjeka. U ovaj smo pjesnički izbor pokušali unijeti gotovo sve elemente koji su činili njegov umjetnički rad i život – napisao je Milovan.


Pier Paolo Pasolini talijanski je književnik i filmski redatelj (1922. – 1975.). Diplomirao je književnost u Bologni. Jaka povezanost s majkom, podrijetlom Furlankom, te proučavanje romanske filologije usmjeravali su ga na furlanski dijalekt, na kojem je izrazio svoj delikatni i fantastični pjesnički svijet. U majčinu rodnome mjestu Casarsi, gdje se nastanio 1943. bježeći od mobilizacije, pokrenuo je književni časopis na furlanskome i 1945. osnovao Malu akademiju furlanskoga jezika.




Pristupio je 1947. talijanskoj komunističkoj partiji, iz koje je bio izbačen zbog optužbe za zavođenje maloljetnika. Od 1950. živio je u Rimu, gdje je uređivao utjecajan časopis Officina. U tzv. rimskim romanima »Besprizorni« i »Žestok život« opisivao je, koristeći se mjesnim dijalektom, potproleterijat, svijet lišen svake klasne svijesti. U djelu »Strast i ideologija« teoretizirao je o novim težnjama neoeksperimentalizma – osobito o stilskoj slobodi i kritici suvremenoga kapitalističkoga društva. Pisao je i poeziju na književnom talijanskome jeziku.