Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
11. prosinca 2019.
Poetska duša

Neumorna riječka književnica Marija Šenk: 'Kada ne piše, kao da ne diše'

Foto: Vedran Karuza
Foto: Vedran Karuza
Autor:
Objavljeno: 18. prosinac 2017. u 17:20 2017-12-18T17:20:56+01:00

Ova skromna 81-godišnjakinja, rodom Slovenka, no Riječanka više od 60 godina, darivateljica krvi i volonterka, aktivno piše od 2010., a njene su pjesme odraz njezina života i okruženja, pisane uz veliku dozu optimizma, ali i kritičkog stava. U petak je predstavljena zadnja u nizu, zbirka »Lutajuća duša«

Možda izgledom nalik svojim vršnjacima, ali pričom, britkim jezikom i načinom razmišljanja, duhom, vedrinom i osmijehom, odudara od godina koje broji u svom životnom vijeku. Riječ je o našoj 81-godišnjoj sugrađanki Mariji Šenk koja je u petak u punoj Gradskoj vijećnici predstavila svoju sedmu zbirku pjesama pod nazivom »Lutajuća duša«, a tom prigodom sama autorica je kazala da kada ne piše, kao i da ne diše.

Upitno je bi li njezina poezija ikada bila ukoričena da nije bilo agilne Tajane Mavrinac, inače stručne suradnice za poslove protokola u Gradu Rijeci koja je gospođu Šenk upoznala 2012. godine i potaknula je da objavi svoje pjesme. Kao i na predstavljanju svih prethodnih šest zbirki, i ovoga puta je Tajana bila moderatorica programa, a tom je prigodom kazala da je Marija poput oblaka optimizma i prekrasnog primjera žene koja se uistinu veseli životu do zadnje kapi. Unatoč naslovu najnovije zbirke, Mariju ne doživljava kao lutajuću dušu, već naprotiv kao stabilnu dušu prepunu optimizma i duginih boja, te uvijek spremnu pomoći svakome tko pomoć treba.

– Gospođa Marija živi sama, sama se brine o sebi, uvijek je vedra, lijepo odjevena, nasmiješena, a kad god je sretnem na Korzu, ili ide od frizera, ili trči na probu zbora u kojemu pjeva, ili pak sva prpošna s prijateljicama ide na kafe ujutro ili na ples četvrtkom navečer. I još piše pjesme. Sama snosi trošak naklade, nikoga ništa ne pita – pojašnjava Tajana smatrajući da u moru ružnih i tužnih vijesti upravo ovakva osoba zavređuje da osvane na stranicama Novoga lista.

Kobne »zebre«

A ova skromna i samozatajna umirovljenica, rodom iz Slovenije, rodbinski povezana i s Bokom kotorskom u Crnoj Gori odakle joj je bio pokojni suprug, u Rijeci živi već više od šezdeset godina. Kao djevojka željela je postati apotekarica, a kako joj to nije uspjelo, u Ljubljani je upisala Učiteljsku školu jer je voljela djecu. No kako kaže, nakon završene škole u struci nikada nije radila, već je većinu svog radnog vijeka provela kao financijski službenik, a od 1957. godine u računovodstvu nekadašnjeg »Rikarda Benčića«. U Rijeku je došla s prvim suprugom koji je bio vojno lice, pa su preselili zbog njegove prekomande, posvojili dječaka kojeg je odgojila, no taj brak nije dugo potrajao.

Nakon toga se ponovo udala, ovoga puta, za Bokeljanina i s njim proživjela lijep život do njegove smrti prije 24 godine. U mirovinu je otišla sa samo 42 godine nakon teške prometne nesreće koju je doživjela na pješačkom prijelazu. Nažalost, još jednom je bila posve nepokretna i bespomoćna nakon druge prometne, također na pješačkom prijelazu, i to 2015. godine. Iako su tada povrede bile lakše, no zbog prijeloma noge bila je vezana za krevet, a tada joj je neizmjerno puno pomogao prijatelj Željko Bašić.

Puna optimizma

Bila je aktivna darivateljica krvi i dugogodišnja volonterka Gradske organizacije Crvenog križa Rijeka, a sada svoje umirovljeničke dane ispunjava, između ostalog, i pisanjem pjesama, koje su odraz njezina života, svega što ju okružuje i kontakata s mnogobrojnim ljudima koje poznaje, a piše ih uz veliku dozu optimizma, ali i kritičkog stava. Pisati je počela još u školskim danima, no tom svom hobiju nije pridavala puno pažnje. Aktivno piše od 2010. godine, a u rimovani četverostih pretoči sve što smatra važnim, veselim, ali i tužnim.

Pravi kuriozitet je da sa svojom invalidskom mirovinom uspijeva pokrivati sve troškove tiskanja knjiga, koji za prosječnog umirovljenika nisu mali. Naime, svaka knjiga stoji oko tisuću eura, koje gospođa Marija uštedi od skromne mirovine, a kako kaže, olovka i papir su joj najveći životni troškovi, te ujedno i prioriteti. Još uvijek dva puta godišnje odlazi u posjet starijoj sestri u Trbovlje, a u stalnom je kontaktu s rodbinom u Boki kotorskoj gdje također povremeno otputuje.

Ispisana povijest ljubavi i prijateljstava

Ovo je sedma zbirka pjesama Marije Šenk. Prva, pod nazivom »Mojih prvih sto pjesama«, predstavljena je u rujnu 2012., druga, »Pokloni mi osmijeh«, pred čitateljima je osvanula krajem svibnja 2013., treća »Arcobaleno« početkom prosinca 2013., četvrta »Lanterna« krajem listopada 2014., peta »Zaljubljena u more« 2015., te »Ljubav za kraj« krajem ožujka ove godine.

Sedma zbirka, »Lutajuća duša«, nadovezuje se na prethodne, a autorica je ostala dosljednja jednostavnom, otvorenom i iskrenom stilu. Kako je u predgovoru knjige napisala Sandra Jukić, ono što svaki čitatelj može uočiti je autoričina sposobnost prenošenja svakodnevnih i uobičajenih motiva u riječi kojima se ispisuje povijest ljubavi, prijateljstva i osobnih iskustava. Teme su to o kojima se uvijek lakše piše nego govori. »Lutajuća duša« luta po različitim krajevima: onima morskim, bokeljskim, moslavačkim, religijskim, a kao najvažniji ističu se krajevi autoričina srca, zaključuje Jukić.

Širok je raspon ljubavi kojim zrači Marijina duša, što su potvrdili njezini prijatelji na promociji, a bilo ih je iz Zbora Udruge umirovljenika grada Rijeke pod vodstvom Vinka Badjuka, iz Kluba umirovljenika Potok i njezinih bliskih prijatelja koji nisu štedjeli komplimente na njezin račun.

Darovita, vrijedna, vedra, iskrena, nadahnuta, inspirirana ljubavlju, dobrotom, optimizmom, vjerom, radošću i zadovoljstvom – samo su dio pohvala upućenih Mariji koja upravo priprema novu zbirku poezije na slovenskom jeziku koja bi pod pokroviteljstvom Slovenskog doma – Kulturno prosvetnog društva »Bazovica« iz Rijeke trebala biti tiskana u ožujku sljedeće godine. A poput većine pjesnika, i Marija je nježna duša, među onima rijetkima koja u svojim stihovima pokazuje svijet koji ne laže i koji stvari prikazuje onakvim kakve one stvarno jesu. I zato nam može bit nit vodilja Marijin bistar um, radost u pogledu i vedrina koja je krasi.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.