Zahvaljujući debitantskom romanu Dine Bauka, slovenskog pisca i kolumniste tjednika Mladina, omogućeno nam je još jedno vrlo kvalitetno literarno prisjećanje na kraj života bivše nam države, ali i uvid u kasniji razvoj novih društava i država, u ovom slučaju Slovenije. Bauk svoju priču smješta u razdoblje od kraja osamdesetih kad su glavni likovi šesnaestogodišnjaci, pa do razdoblja kad su, nepunih četvrt stoljeća kasnije na pragu svojih četrdesetih.Temeljna priča vezana je uz trojicu ljubljanskih tinejdžera (Denis, Peter, Goran) koje čak ni zaljubljenost jednog od njih (Denis) u lijepu mormonku Mary koja je u Sloveniju stigla širiti kršćanstvo, ne zaustavlja u želji da sviraju rock u garaži i maštaju o slavi. No, ako taj san ne može prekinuti ljubav, može to učiniti politika zbog koje Denis koji podrijetlom nije Slovenac postaje tzv. »izbrisani« i mora iz Slovenije, a to znači na Balkan i u rat…
Dvadeset i tri godine kasnije kroz priče Mary, Petera i Gorana saznajemo da je Denis poginuo već prvih dana rata, Mary je još lutala Europom pa se vratila u SAD, Petar živi dosadnim životom državnog službenika zaposlenog u Ministarstvu kulture, a Goran se lijepo uklopio u svijet novobogataša koji odlično zarađuju beskrupulozno iskorištavajući radnike i zakone. Nepunih četvrt stoljeća njihovih života u doslovce povijesnim vremenima prilika su Bauku za, primjerice, niz sjajnih antiratnih stranica i poruka vezanih ponajprije uz lik Denisa koji u rat nije htio i nikog nije mrzio. Da bi istaknuo svu besmisao rata autor namjerno ne spominje Denisovu nacionalnost već konstatira kako se kao pripadnik plemena x borio protiv plemena y i z. Denis je idealan i za kritiku slovenske uskogrudnosti prema neslovencima, odnosno »izbrisanima«, a kroz likove Petera i Gorana udara se na neefikasnu i sebi dostatnu birokraciju te divlji kapitalizam koji je poharao prostore bivše države južnih Slavena. No, ostavlja Bauk dovoljno prostora svojim likovima i za samokritiku pa se, primjerice, kroz Denisove riječi i njegovu veliku ljubav prema rock glazbi jasno nazire spozaja kako su se oni koji su voljeli rock i bili protiv nacionalnih mržnji, trebali pobuniti i pokušati promijeniti stanje.
Dino Bauk svoj je roman uobličio u svojevrsnu slagalicu u kojoj kroz različita poglavlja pojedini likovi govore o različitim razdobljima pa je čitatelj prisiljen u čitanju sudjelovati tražeći poveznice što daje dodatnu draž knjizi. Bogatstvo su svakako i jezici te načini izražavanja. Tako uz slovenski u originalu svjedočimo i srpsko-hrvatskom (ili hrvatsko-srpskom, svejedno) kojeg koristi Denisova obitelj, Mary s dečkima raszgovara na engleskom koji nije preveden, a jedan epizodni lik govori čistom dalmatinskom ikavicom.
Likovi se najčešće izražavaju kroz monologe kojima oživljavaju sjećanja, ali »u ponudi« su i citati iz Wikipedije (na engleskom), »filmska« prisjećanja kroz prepričani digitalni AVI format, kao i cijelo jedno poglavlje napisano SMS porukama, a dojmljivo djeluje i pismo koje iz ratnog kaosa Denis pokušava poslati Mladenu Mladenoviću, vođi kultnog sastava Ekaterina Velika. Ovom kolopletu stilova i izraza Bauk, pogotovo u završnom dijelu knjige, dodaje i vrlo snažne elemente fantastike pri čemu taj pomalo mistični i onostrani završetak priče djeluje poput dobrog psihodeličnog rocka u kojem se stvarnost gubi i nestaje ponajprije stoga jer je u njoj teško živjeti.Iznimno mjesto u romanu ima i glazba pa se slobodno može reći kako je »Kraj. Iznova« i roman o glazbi (i knjigama!) pri čemu su u prvom planu uz hipi legende, Beatlese i Stonese te slovenske Pankrte svakako i junaci rocka YU prostora s kraja osamdesetih – Ekaterina Velika i Azra. Štoviše, epizoda vezana uz odlazak na ljubljanski koncert Azre namjerno asocira na priču iz čuvenog hipi mjuzikla »Kosa« u kojem glavni junak umjesto prijatelja odlazi u Vijetnam, a u Ljubljani Peter se smiluje mladom dalmatinskom vojniku, oblači njegovu JNA odoru i »zamjenjuje« ga na straži dok Dalmoš u Tivoliju skače na stihove i glazbu Johnnyja B. Štulića.Nedvojbeno, roman »Kraj. Iznova« (Konec. Znova) i u Hrvatskoj bi – kao i bivšim YU prostorima – mogao doživjeti ono što ga je pratilo u Sloveniji, a to je brojna priznanja i čitanost. S jedne strane nostalgija za mladošću, a s druge jasna kritika današnjice i njenih brojnih nesavršenosti kombinacija je koja će, uz životne likove, zasluženo privući mnoge pa je dobro da je zahvaljujući nakladničkoj kući Hena com objavljen u Hrvatskoj u odličnom prijevodu Jagne Pogačnik.
