Dječja kuća

BRICKZINE Časopis na polici u borbi protiv zabavnih “jutjubera”

Jasmin Đečević

Časopis Brickzine ima i svoju digitalnu inačicu na adresi rijeka2020.eu/projekti/brickzine

Časopis Brickzine ima i svoju digitalnu inačicu na adresi rijeka2020.eu/projekti/brickzine

Odmah treba naglasiti; nemojte da vas zavara ono »za djecu«; radi se o punokrvnom izdavačkom pothvatu koji koncepcijom, tekstovima, grafičkim izgledom i ukupnim čitateljskim dojmom postavlja neke nove standarde i u kojem mogu uživati i oni stariji



RIJEKA Izgraditi kuće je relativno lako, izgraditi ljude je puno teže, ali i nemjerljivo važnije. U svijetu preplavljenom svom silom raznovrsnog sadržaja koji je od nas udaljen tek jedan klik, lako se upadne u zamku trivijalnosti i gotovih rješenja, pogotovo kad su u pitanju klinci koji su sve više konzumenti, a sve manje stvaratelji. Društvene mreže, igrice, ekrani, skupe gotove igračke… sve je to super, ali nikako ne može i ne smije biti dovoljno, djeci treba pokazati da postoje brojni načini kako kvalitetnije i sadržajnije odrastati, stvarajući od njih aktivne članove zajednice, a ne samo pasivne potrošače.


Protiv »ometanja«


U borbu za takvo, kvalitetnije odrastanje uključen je i projekt riječke Europske prijestolnice kulture i to kroz programski pravac Dječja kuća, a jedan od njegovih dijelova je i Brickzine, časopis o stvaranju kulture za djecu (ili časopis za djecu o stvaranju kulture), čiji je prvi broj nedavno ugledao svjetlo dana.


Odmah treba naglasiti; nemojte da vas zavara ono »za djecu«; radi se o punokrvnom izdavačkom pothvatu koji koncepcijom, tekstovima, grafičkim izgledom i ukupnim čitateljskim dojmom postavlja neke nove standarde i u kojem mogu uživati i oni stariji.


No je li to dovoljno zanimljivo za te nove, digitalne generacije odrasle uz ekrane i popularne »jutjubere«? Glavni urednik Brickzinea Kristian Benić uvjeren je da jest, a kao glavnu motivaciju za izradu časopisa navodi borbu protiv »ometanja«.– Nedavno su u Francuskoj ograničili pristup mobitelima u školama nazivajući to »mjerom protiv ometenosti«. Dugo nisam pročitao pojam koji tako dobro pogađa suštinu. Živimo u hiperaktivnom, informacijski neselektivnom svijetu u kojem sve prebrzo nestaje iz fokusa. Papir izgleda »stabilnije«, pokazuje se mirnom lukom pogotovo u kontekstu kulture pa je izdavanje časopisa nekako logično. Djeci se danas nudi ogromna količina sadržaja, ali većina toga je samo zabava. Mi im, osim zabave, želimo ponuditi i odgojno-obrazovnu komponentu – naglašava Benić. Šezdeset bogato ilustriranih stranica, vizualno iznimno dojmljivih, donosi pregršt sadražaja: od vijesti iz budućnosti, preko kolumni, preporuka knjiga, igara, razgovora i priča do »uradi sam« savjeta, sve uz aktivistički »pokreni se« pristup.– Brickzine ne želi biti Smib ili Modra lasta, već čitateljska adrenalinska bomba kulture uz poruke: reži i stvaraj od drveta, sadi vrt oko zgrade, osvoji parkiralište za kreativnu igru, programiraj Arduino, dizajniraj svoja slova, piši priče… Iako je prilagođen dječjem uzrastu, sadržaj časopisa nije jednostavan, jer djeci ne treba podilaziti – kaže Benić.




Posebna priča Brickzinea je njegovo iznimno grafičko rješenje za koji je odgovorna mlada riječka ekipa koju čine Dragan Kordić i Nina Delanović. Ilustracije su izradili Davor Pavelić, Goran Radošević, Klara Rusan, Anja Sušanj i Vanda Čižmek, koji dokazuju da hrvatska ima izrazito zanimljivu ilustratorsku scenu.


Izdavač časopisa je Gradska knjižnica Rijeka, suizdavač tvrtka RIJEKA 2020 d.o.o., a glavni urednik Kristian Benić. Uredništvo časopisa čine: Natali Bosić, Ivana Lučić, Vedrana Balen Spinčić, Barbara Zupčić, Jelena Pervan, Anda Bukvić Pažin i Jelena Milić. Do svog primjerka možete doći u Dječjem odjelu Stribor Gradske knjižnice Rijeka, Središnjem odjelu Filodrammatica, ograncima knjižnice Trsat, Drenova, Turnić, Zamet, u Art-kinu, Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, Gradskom kazalištu lutaka Rijeka…



Povratak na ulice


Glavna tema prvog broja je ulica. Mjesto na kojem su generacije odrastale mnogima danas izgleda mrtvo i prazno; je li riječ samo o manjem broju djece ili su ulice zaista »pojeli ekrani«? Svi koji su osnovnu školu pohađali kasnih 80-ih ili ranih 90-ih sjetit će se da su po generaciji bila najmanje četiri razredna odjeljenja s više od 30 učenika. Kvartovi su odzvanjali cjelodnevnom dječjom igrom, a klinci su dosadu ili nedostupnost sadržaja razbijali izmišljajući stalno neku novu razbibrigu. Ako je nekada djece bilo više, a sadržaja manje, danas je situacija potpuno suprotna.


– Istina je da je djece danas manje, ali i dalje ima kvartova u kojima su ulice pune kreda, romobila, igračaka. Nije problem toliko u »ekranima«, već u uravnoteženosti. Naša je želja malo utemeljiti djecu u realnosti, što ne izbija ekrane i igrice iz jednadžbe; samo im dodaje i neke druge oblike izražavanja. Iz tog je razloga u časopisu naglašen »uradi sam« pristup kroz tekstove onih koji se u stvarnosti bave područjem o kojem pišu pa tako programer piše o programiranju, glazbenik o glazbi, vrtlarica o vrtovima, a sve da bi se kod djece na površinu više izvlačila stvaralačka, a manje konzumentska energija – kaže Benić, dodajući da se kroz časopis zapravo stvara softver buduće riječke Dječje kuće. Radi se o jednom od najintrigantnijih dijelova projekta Europske prijestolnice kulture, koji će svoj fizički dom imati u ciglenoj kući u sklopu kompleksa »Benčić«.



Prve reakcije na Brickzine su iznimno pozitivne, čak i iznad očekivanja autorske ekipe.– Jedan 11-godišnjak nam je listajući časopis rekao: »Ovo je sve što mi treba u životu«, što zvuči smiješno, ali pokazuje da ima djece kojima treba ovakav sadržaj. Roditelji također traže nešto drugačije za svoje klince, dođu i u Gradsku knjižnicu pitati imamo li koji primjerak Brickzinea, a posebno raduje da su djeca već reagirala i na interaktivne dijelove časopisa i počela nam slati materijale – ističe Kristian Benić.


Tržišna održivost


Časopis Brickzine ima i svoju digitalnu inačicu na adresi rijeka2020.eu/projekti/brickzine, koja će se, kao i tiskano izdanje, konstantno razvijati. Što se tiče samog časopisa, ove će godine izaći dva broja, a kako će točno u budućnosti izgledati, zasad je otvoreno.


– Ideja je da časopis nadživi 2020. godinu, kao i da se u njegovo stvaranje uključe učenici i nastavnici. Mislim da je moguće i pronaći poslovni model za tržišnu održivost ovakvog projekta, jer je komercijalna ponuda ovakvih časopisa vrlo opskurna. Želja je da ovo postane platforma za daljnji učenički rad ovom ili nekom drugom obliku poput fanzina, jakog online izdanja i slično. Ovako bogato izdanje možda bi moglo ostati kao neki godišnji »best of« koji bi netko htio staviti na policu i sačuvati – zaključuje Benić.


Časopis na polici protiv zabavnih »jutjubera« zvuči kao dosta nepoštena borba, ali i kao borba u koju se vrijedi upustiti. Neka klinci opet osvoje ulice i obogate svoje odrastanje sadržajem koji će i njih, a posljedično i cijelo društvo, malo manje »ometati«.