Foto I. Tomić
Fasciniralo nas je koliko kod EKV-a ima više poezije i promišljanja glazbe nego samog buntovničkog rock'n'rolla. Odrastali smo s »Ekatarinom« i ona nam je davala smjernice kako promišljati umjetnost. U tom smislu vidim logičnu poveznicu s TRAFIK-ovom poetikom
RIJEKA U prostoru bivše tvornice »Rikard Benčić« održavaju se probe za predstavu »Weltschmerz«, koja će premijerno biti izvedena 15. srpnja u okviru Riječkih ljetnih noći. Riječ je o koprodukciji TRAFIK-a i HNK-a Ivana pl. Zajca, koja nastaje prema ideji i u režiji Žaka Valente. Naslov predstave citat je iz pjesme kultnog benda »Ekatarina Velika«, čije je glazbeno i umjetničko djelovanje, kao i poetika, ishodište ovog klupskog glazbeno-scenskog događaja. Ovim povodom razgovaramo s redateljem Žakom Valentom.
Kako ste došli na ideju da radite predstavu koja je inspirirana »Ekatarinom Velikom« i osamdesetim godinama prošlog stoljeća?
– Uvijek mi je bila želja raditi predstavu na temu »Ekatarine Velike«, jer njena poetika nadilazi okvir same glazbe. Za mene EKV predstavlja vrhunac 1980-ih u smislu kreativne slobode, poleta ideja i procvata umjetničke scene na prostoru tadašnje Jugoslavije. Možda »Ekatarinu Veliku« neki i ne vole, jer im se čini da je taj bend suviše intelektualan, pa na neki način i buržoaski, nepankerski i nerokerski.
Dosta nas iz TRAFIK-a pamti to vrijeme i odlazili smo na koncerte. Kad je riječ o EKV-u, fasciniralo nas je koliko tu ima više poezije i promišljanja glazbe nego samog buntovničkog rock’n’rolla. Odrastali smo s »Ekatarinom« i ona nam je davala smjernice kako promišljati umjetnost. U tom smislu vidim logičnu poveznicu s TRAFIK-ovom poetikom, počevši od Kamova i Ödöna von Horvátha do recimo »Divljači«. Svi su ti projekti individualni i obilježava ih potraga za vlastitom poetikom.
(Re)kreiranje kluba
Gotovo svi članovi EKV-a doživjeli su tragične sudbine i preminuli u vrlo mladoj dobi.
U dnevničkim zapisima, koje sam koristio u radu na predstavi, točno se vidi ta njihova povezanost. Naslov predstave citat je iz pjesme EKV-a, koji je dovoljno širok i daje nam slobodu da razmišljamo šire od samog benda, odnosno o stanju svijesti i uma pojedinaca i umjetnika. Pojam »Weltschmerz«, svjetska bol, uzimamo kao neku vrstu lajtmotiva kako bismo se igrali određenim poetikama i kako bismo ih čak dovodili u pitanje.
Zašto ste kao prostor izvedbe odabrali bivši »Benčić«?
Glazba EKV-a samo u tragovima
Kompozitor je Josip Maršić. Koristite li i originalnu glazbu EKV-a?
Uz redatelja Žaka Valentu koautori i izvođači su Alen Liverić, Maja Katić, Josip Maršić, Mila Čuljak, Iva Nerina Sibila i Toni Flego. Dizajn scene potpisuje Lara Badurina, kompozitor je Josip Maršić, a autorica kostima je Lara Karlavaris.
– Ova je predstava jako delikatna i vrlo smo pažljivo pristupili korištenju ostavštine EKV-a, uključujući i glazbenu baštinu. Imamo fantastično talentiranog i svestranog Josipa Maršića, koji je djelovao u nizu bendova i komponirao glazbu za kazalište. Već u startu smo znali da će se glazba »Ekatarine Velike« čuti samo u tragovima. Nije nam cilj da naša predstava povuče neku nostalgičnu priču. Koristimo neke tekstove iz dnevnika i intervjua, te iz glazbe minimalno. Publika će moći prepoznati citate i znat će o kojoj pjesmi i tekstu je riječ.
U predstavi sudjeluju glumci, plesači i performeri.
– Već na početku znali smo da će to biti mješavina glumaca, plesača i performera. Predstava nastaje u koprodukciji s Hrvatskom dramom HNK-a Ivana pl. Zajca, pa je u startu dio podjele iz Hrvatske drame. Budući da je vezan uz rock scenu, Alen Liverić bio je logičan izbor. U podjeli je bila i Nika Mišković, koja je današnja buntovnica i predstavnica riječke scene, no Nika je imala previše obaveza u matičnoj kući. Tu je i Maja Katić koja je glumica, Iva Nerina Sibila je plesna umjetnica, Mila Čuljak je performerica, a s nama je i mladi riječki plesač Toni Flego koji nosi poetiku sadašnje generacije. Glazbenik Josip Maršić također sudjeluje u izvedbi.