Monumentalno djelo

Riječkoj Operi stajaće ovacije za impresivnu premijernu izvedbu “Tristana i Izolde”: “Bravo!”

Kim Cuculić

Foto HNK Ivan pl. Zajc, Marko Gracin

Foto HNK Ivan pl. Zajc, Marko Gracin

Temeljena na srednjovjekovnoj legendi, ova romantična glazbena tragedija u tri čina o uzvišenoj ljubavi i smrti povjerena je slavnoj američkoj redateljici Anne Bogart



RIJEKA – U HNK-u Ivana pl. Zajca premijerno je izvedena opera “Tristan i Izolda” njemačkog skladatelja Richarda Wagnera (1813. – 1883.), koji je napisao i libreto.


Ovo monumentalno djelo riječka Opera postavila je u sklopu Rijeke-Europske prijestolnice kulture, a predstava je s dvjema pauzama trajala oko četiri i pol sata.


Izvođači i autorska ekipa ispraćeni su dugotrajnim pljeskom, stajaćim ovacijama i povicima bravo.




Premijernom izvedbom ravnao je maestro Ville Matvejeff, a sudjelovali su Riječki simfonijski orkestar i Riječki operni zbor.


Temeljena na srednjovjekovnoj legendi, ova romantična glazbena tragedija u tri čina o uzvišenoj ljubavi i smrti povjerena je slavnoj američkoj redateljici Anne Bogart.


Solističku podjelu predvodila je impresivna Maida Hundeling, nezaboravna riječka Elektra, koja je tako u dvije sezone Rijeci predstavila dvije najznačajnije i najzahtjevnije sopranske uloge njemačkog opernog repertoara.


Premijernu podjelu činili su i Lars Cleveman u ulozi Tristana, Ivana Srbljan kao Brangana, Robert Kolar pjevao je Kurwenala, Luka Ortar – Markea, Marko Fortunato bio je Melot, Dario Bercich nastupio je u ulozi Kormilara, a Aljaž Farasin u ulogama Mladog mornara i Pastira.


Sudjelovali su i članovi drugih ansambala HNK-a Ivana pl. Zajca.



Modernu scenografiju i kostimografiju osmislio je James Schuette, scenski pokret potpisuje Christopher Murrah, oblikovanje svjetla Brian Scott, a oblikovanje videa Greg Emetaz.


Bio je to velik izazov za riječku Operu, koja prvi put u svojoj povijesti producira neku operu Richarda Wagnera.



Kako navodi redateljica Anne Bogart, pretpostavlja se da je opera “Tristan i Izolda” Richarda Wagnera najekstremnija opera ikad napisana.


– Akord koji otvara preludij smatra se početkom moderne glazbe, uvodeći kromatiku, disonancu i, prema skladatelju Arnoldu Schoenbergu, čak i atonalnost.



Općenito, opera odbacuje konvencionalne pojmove vremena i prostora.


Često je, zbog neriješenih suspenzija, teško prepoznati završetke (i početke).



Pitam se je li moguće kreirati putovanje za publiku koje stimulira skok u kojem možemo napustiti vezanosti za ovaj svijet i transcedentirati pod novim velom – svjetla i tame, ljubavi i smrti?


Može li publika simbolično ispiti ljubavni napitak s Tristanom i Izoldom?



Možemo li kreirati sinestezijski svijet u kojem prestajemo biti sigurni gdje počinju i završavaju naša osjetila?


Disonanca, nesklad između pojedinca i svijeta, središnja je drama “Tristana i Izolde” – osvrnula se Bogart.