HNK Zagreb

Prvakinja opere Kristina Kolar: ‘Zagrebačka Aida otvorila mi je mnoga vrata

Svjetlana Hribar

Ima mnogo pjevača na svijetu, čak izvrsnih, ali nema mnogo pouzdanih, onih koji u svakom trenutku mogu nastupiti u nekoj velikoj roli. A i važno je pjevati na pozornicama gdje vas ima priliku netko čuti! Jer možete vi pjevati kao anđeo, ako je to samo za vašu publiku...



U novom je fahu debitirala  prije četiri godine, na sceni HNK-a Zagreb pod ravnanjem talijanskog dirigenta Antonella Allemandija, u istoj je koprodukcijskoj predstavi zablistala i pred riječkom publikom, a do danas je otpjevala Aidu tridesetak puta. Upravo ovih dana vratila se iz Magdeburga, gdje je pjevala u premijernoj »Aidi«, a u nastavku sezone slijedi još devet repriza. To, i još niz događanja koje ima u planu do kraja ove i sljedeće godine, povod su za razgovor s Kristinom Kolar.


– Premijera »Aide« bila je 21. listopada, nakon šest tjedana intenzivnih proba u Magdeburgu. Uživala sam u svakom trenutku rada s kolegama i autorskom ekipom predstave, a publika me prihvatila – s neopisivim oduševljenjem! Prekrasan je osjećaj kad je čitava dvorana na nogama i svaki put je to ponovno ispunjavajuće…


S druge strane, autorski tim i ansambl davali su mi veliku podršku, hvalili su moju profesionalnost, to što sam u svakoj situaciji bila smirena, unatoč naporima. Jer radili smo bez alternacija… Po ne znam koji put sam shvatila da su Nijemci suzdržani samo u početku, ali kad vas prihvate – onda je to bezrezervno.



Mnogi pjevači čitavog života rade s pedagogom, imaju svog korepetitora, pogotovo kad često gostuju. Vi ste sve to objedinili u obitelji!– Moram reći da tu imam veliku sreću! I suprug i ja smo pjevači i od mladih dana radimo skupa i međusobno se podržavamo u pripremi uloga. Osim što sam sama sebi najstroža kritičarka, imam potpuno povjerenje u Robertovo mišljenje i sve njegove primjedbe uvažavam.

Zahvalna sam svom suprugu što »trpi« sve moje boravke na gostovanjima i što se – uz svoj posao, premijere i probe – u mojoj odsutnosti bavi našim dvjema kćerkama. A ne bi svaki suprug taj dodatni angažman primio s lakoćom i dobrom voljom. Zato i kažem da sam mu zahvalna i beskrajno cijenim to što radi za našu obitelj, jer u protivnom – ne bi bilo ni moje karijere izvan Rijeke!



Kakvi su uvjeti rada u magdeburškoj opernoj kući?


– Iako je pozornica stalno zauzeta predstavama, u blizini kazališta je hala s više prostora istih gabarita i akustike kakva je na pozornici, tako da svaki ansambl (drama, opera, balet) ima uvjete za paralelne probe od po osam sati dnevno, podijeljene između jutra i popodneva, tj. večeri. Zahvaljujući takvoj organizaciji, imali smo dovoljno proba, svi smo do kraja precizno uradili svoje role – muzički i režijski – tako da smo u zadnjem tjednu imali čak dva slobodna dana – prije generalne i pred premijeru – da se odmorimo i skupimo snage za važan izlazak pred publiku i kritičare.


Od prve probe sam se odlično složila s dirigentom, bugarskim umjetnikom Svetoslavom Borisovim, koji je šef dirigent u Magdeburgu i jedan od dirigenata koji dijele operni repertoar kuće. Tijekom mjesec i pol dana ni dirigent niti redatelj nisu izostali ni s jedne probe. S tim da je redatelj Oliver Mears upravo pred početak naših proba imenovan direktorom Kraljevske opere u Londonu, tako da je svakog vikenda letio u svoju matičnu kuću kako bi tamo organizirao posao. Ali je u ponedjeljak ponovno bio na probama!


Sigurnost rađa kreaciju


Rad s autorskom ekipom bio je ugodan, a ja sam bila opuštena, jer sam Aidu pjevala toliko puta i u raznim postavama, da se u toj roli osjećam ugodno, opušteno i mogu uživati u kreaciji uloge. Često sam razgovarala s redateljem o nijansama svoje izvedbe, o emocijama i postupcima Aide kako ju ja osjećam u nekim ključnim trenucima. 


Ti su razgovori bili važni za konačnu izvedbu, koja se – sudeći prema kritikama koje sam dobila – jako dopala svima. Kritike su hvalile moj kristalni glas, čiste visine i dominaciju u ansambl scenama. Moram reći da je dobrom dojmu pridonijela i snažna podrška dirigenta, koji mi je dozvoljavao slobodu u trenucima kad sam osjećala da mogu dati prostora emocijama, prateći precizno moju interpretaciju. Baš je bio užitak!


Aidu ste pjevali više od trideset puta. Na pozornicama od Europe do Japana.


– Prvu Aidu sam pjevala u Zagrebu prije četiri godine. Imala sam strašnu tremu; bio je to moj prelazak u drugi fah i mnogi su ljudi sumnjali u ispravnost moje odluke. Pogotovo što sam ju donijela sama, bez konzultacije s profesorom, a i ulogu sam sama pripremila. Nije me bilo strah da ću razočarati publiku ili potvrditi skepsu onih koji su sumnjali u mene, ali nisam željela razočarati sebe. Zato sam odmah rekla da ne bih htjela pjevati premijeru.


To je bilo dobro, jer sam radila opušteno, nije bilo rivalstva ni kalkulacija koje su česte na probama, iako sam bila uzbuđena zbog svega. Tek na konferenciji za novinare doznala sam da su dirigent i redatelj odlučili da ja budem u prvoj podjeli i to me prestravilo. Sabrala sam se, nije bilo lako, ali ja nisam tip osobe koji će klonuti. Snimala sam sve probe, tako da sam imala zabilježene i sve primjedbe i sugestije dirigenta, maestra Allemandija, koji je bio strog  i tako mi zapravo  pomogao razviti svoju ulogu do premijere.


Pjevali ste u premijernoj podjeli i u Rijeci.


– Da, što mi je bilo posebno drago, jer me moja publika do tada poznavala samo u mezzo fahu. Potom je uslijedila »Aida« na Splitskom ljetu, pa sedam predstava u Mariboru i šest na gostovanju Mariborske opere u Japanu, pjevala sam Aidu i u Italiji, pa u Poznanu (Poljska) i sad u Magdeburgu.


Svaka produkcija nakon zagrebačke bila mi je lakša, sigurnost opušta i rađa kreaciju. Već u Splitu sam uživala u roli,  iako je pjevati na otvorenom puno teže nego u kazalištu. No suradnja s maestrom Nikšom Barezom, koji na svakoj predstavi diše s pjevačima, kao i s redateljem Draženom Siriščevićem bila je nezaboravna, a posebne uspomene nosim s te predstave na divne kostime Juraja Zigmana, kostimografa s visokim ukusom i vizijom, beskrajno dragog mladog čovjeka i vrhunskog profesionalca.


Svakom pjevaču jako je važno steći sigurnost,  mijenjati dirigente, pjevačke  partnere, nastupati pred različitom publikom. Sada se nalazim pred 34. Aidom i to je već respektabilna brojka izvedaba!


»Nabucco« u Pragu


Kako je došlo do suradnje s opernom kućom u Poznanu?


– Moj kolega i česti gost riječke opere Luis Chapa pjevao je Radamesa  u Poznanu, a budući da se njihova Aida iznenada razboljela, predložio je da pozovu mene. Često se događa da netko od kolega s kim imate dobar partnerski odnos na sceni sugerira da vas pozovu u podjelu kad se ukaže prilika. Nekada su partneri – sopran i tenor – gotovo dolazili »u paketu«. A s Luisom Chapom u Rijeci sam pjevala u predstavama »Moć sudbine«, »Andrea Chenier«, »Adriana Lecouvreur«, pa »Aida«. Budući da je predstava prošla odlično, zvali su me u podjelu »Macbetha«.  Bilo je naporno, jer sam tijekom deset dana pjevala dvije Aide u Magdeburgu i dvije Lady Macbeth u Poznanu, ali eto – sve je dobro prošlo i suradnja se nastavila!


Kakvi su vam daljnji  planovi ?


– Pjevam reprizne »Aide« u Magdeburgu u prosincu, na sam Božić, a potom u siječnju i veljači, sve do travnja sljedeće godine. Između toga imam angažmane u Zagrebu, koji me jako raduju. S maestrom Alanom Bjelinskim nastupam na Koncertu za mlade u dvorani Lisinski. Tema je swing i opera, a gosti koncerta su Riječani – Marko Tolja i ja. Smisao ovih koncerata je učiniti glazbu privlačnom mladoj publici, pa smo razmišljali što otpjevati. Na kraju smo odlučili da to bude  Habanera, opće poznato mjesto u glazbi – možda ju neki od klinaca imaju i kao »ringtone« na mobitelu. Nije mi uopće problem što je to drugi fah, Robi i ja znamo na svojim koncertima »šetati« među fahovima.


U siječnju ću pjevati Evu u »Zrinjskom« na snimanju s orkestrom i zborom HRT-a, pod vodstvom maestra Ive Lipanovića. Potom ćemo 25. siječnja imati koncertnu izvedbu ove opere u Lisinskom. I tome se jako radujem.U Rijeci sam u ožujku među solistima koji će održati veliki koncert opernih arija, potom sam Lady Macbeth u travnju u našoj operi, a onda  slijede  inicijalne probe za »Normu«.

Sljedeće godine u proljeće pjevate  i na premijeri »Nabucca« u Pragu.


– Da, za tu podjelu nisam morala ići na audiciju, jer sam im »spasila« predstavu prošle godine! Trebali su hitno Abigaillu za svoju repertoarnu predstavu »Nabucca« u režiji Petra Selema, staru više od dvadeset godina. Ja sam bila slobodna i to je dobro prošlo! Zato su me zvali sad u novu produkciju istog naslova, koju režira Jose Cura. Ne znam tko me predložio – nije to išlo preko moje agencije – ali očito sam sama sebi bila dobra preporuka.


Znate, ima mnogo pjevača na svijetu, čak izvrsnih, ali nema mnogo pouzdanih, onih koji u svakom trenutku mogu nastupiti u nekoj velikoj roli. A i važno je pjevati na pozornicama gdje vas ima priliku netko čuti! Meni je zagrebačka »Aida« otvorila mnoga vrata. Tada me čuo i agent koji me danas zastupa. Jer možete vi pjevati kao anđeo, ako je to samo za vašu publiku…