ZAGREB Splitski kazalištarac i kazališni kritičar dr. sc. Vlatko Perković (80) dobitnik je »Demetrove nagrade« za životno djelo – odlučilo je povjerenstvo Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa u sastavu Boris Senker, Boris B. Hrovat i Sanja Nikčević. Kako piše u obrazloženju, Vlatko Perković istaknuti je kazališni čovjek koji je u svojih 80 godina života djelovao kao pravi renesansni čovjek i posvećenik kazališta – s obje strane kazališne rampe.

Kao glumac, redatelj i dramatičar stvarao je kazalište, a kao kritičar, teatrolog i sveučilišni profesor ga je prosuđivao i analizirao. Ta svestranost promišljanja kazališta – upućenost u teoriju i poznavanje kazališne prakse – rijedak je slučaj u nas te osigurava Vlatku Perkoviću posebno mjesto. Nagrada za životno djelo dodjeljuje mu se za cjelokupno stvaralaštvo,  s posebnim naglaskom na njegov kritičarsko-teorijski rad.  

Vlatko Perković diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zadru hrvatski jezik i južnoslavenske književnosti. Kazališni put počinje glumom (Bjelovar, Zadar, Split) ostvarujući uloge u klasičnim i suvremenim tekstovima (Shakespeare, Shaw, Sartre, Cocteau, O’Neill, Novak…). Poslijediplomski studij režije i dramaturgije u Pragu završio je režijom svoje drame »Zatvoreno poslijepodne«. Nakon toga iz glume prelazi u režiju, pa je od 1975. do 1995. ostvario 39 režija. Njegove predstave »Antigona, kraljica u Tebi« i »Vještice iz Salema« pripadaju antologijskim ostvarenjima hrvatskog glumišta, a radio je i ambijentalne režije na  Splitskom ljetu, 1975/76. te u HNK-u Ivana pl. Zajca, 1984. (Genetove »Sluškinje«).

Objavio je (djelomično su i igrane) pet drama: »Ucjena«, »Deus ex machina«, »Zatvoreno poslijepodne«, »Kazalo je drvo što je ono«, »Tomislav, hrvatski kralj«, a doktorirao je na temi »Dramski tekst i semantika suvremenog kazališnog čina« u Pragu 1974, čime je i počeo njegov put teorijskog, znanstvenog i kritičkog promišljanja kazališta.

Od 1998. do danas piše kazališnu kritiku za Vijenac, Hrvatsko slovo, Kulisu.hr, pa ih je objavio više od stotinu. Sa znanstvenim tekstovima sudjelovao je na brojnim skupovima i simpozijima, a objavljivao ih je i u časopisima Republika, Kolo, Mogućnosti. Uz sveučilišnu  karijeru  javno je djelovao u kazalištnom životu i kao pokretač novih scena, član žirija, povjerenstva… Objavio je i desetak teorijskih knjiga iz područja teatrologije.