Slika i prilika

Posljednja izložba u Malom salonu: Doniraj me, otkupi me – iz fundusa MMSU-a

Majda Bembić

Fotografije Vedran Karuza

Fotografije Vedran Karuza



Riječki Mali salon, koji broji svoje zadnje dane kao atraktivni izlagački prostor u centru grada, mjestom je izložbe »Slika i prilika«, kojom Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci nastavlja svojim projektom izlaganja muzejskog fundusa kroz manje izložbe. Budući da muzej nema stalni postav, ali ima bogat fundus radova, na ovaj su način, kroz izložbe manjeg formata, građanima željeli predstaviti građu koju posjeduju, ali i obilježiti 70 godina postojanja muzeja koji je otvoren 1948. godine, no prva je izložba postavljena 1949. godine.


Prva od triju dosad otvorenih manjih izložaba bila je »Hommage crtežu«, druga izložba – »120 godina umjetnina na prvom katu« – tematizirala je upravo prvi stalni postav muzeja, a ovom je izložbom u fokus stavljeno slikarstvo.


Autorica izložbe, Vilma Bartolić, ovim je postavom također otvorila i pitanje kako uopće nastaju muzejske zbirke, a kako je objasnila, dva su načina.




– Jedan je da se djela otkupljuju, a drugi je putem donacija. Tako na ovoj izložbi imamo dva djela koja su kupljena, a sve ostalo su donacije. Različiti su razlozi zašto bi netko svoje umjetnine želio donirati.


Želja umjetnika da ima svoje radove u fundusu određenog muzeja, zatim primjerice umjetnici čija su djela velikih dimenzija pa samim time i teška za čuvanje, smatraju kako muzej ima bolje uvjete za njihovo zbrinjavanje, a tu je naravno i jedan dio onih umjetnika koji u poodmakloj životnoj dobi doniraju svoje radove muzejima znajući da će biti dobro zbrinuti, valorizirani, izlagani, i naravno da će njihova umjetnost, na taj način nastaviti živjeti i dalje. Primjer za to je Juraj Dobrović, koji je osim nama, svoja djela donirao u nekoliko različitih muzeja – objašnjava Bartolić.


Dijalog pravaca


Među izloženim radovima prednjače donacije, koje su na godišnjoj razini brojnije nego otkupljene umjetnine. Prilikom otkupa radova za zbirku slikarstva prioritet se daje radovima suvremenih autora koji, uz likovnu kvalitetu, pokazuju inovativnost u pristupu slikarstvu, čije se djelovanje odvija u okviru svjetskih vizualnih trendova, vodeći računa i o umjetnicima koji djeluju na lokalnoj umjetničkoj sceni.


Rudolf Sablić, »Zaustavljena modrina«, 2006.


Rudolf Sablić, »Zaustavljena modrina«, 2006.



U tom se kontekstu ističu oba otkupljena rada izložena na ovoj izložbi – »Minotaur 2« Sebastijana Dračića i slika »Bez naziva« Mitra Matića.


U kontekstu figurativnog slikarstva nove generacije hrvatskih umjetnika, Dračićev je pristup individualistički, pokazuje određen pomak te izuzetnu kreativnost u radu, što ga svrstava među najosebujnije mlade slikare na nacionalnoj umjetničkoj sceni.


Poseban interes pokazuje prema temama vezanima uz problematiku suvremenog svijeta, sudbini čovječanstva u dehumaniziranom i depersonaliziranom okruženju, a inspiraciju pronalazi u književnosti, mitologiji, filmu i cyber svijetu, što se odražava i u slici »Minotaur 2«, jedinom Dračićevom radu koji se čuva u muzejskom fundusu.


Marina Ercegović Fortunato, »Palme na otoku sreće«, 1981.; Marina Fortunato Ercegović, »Ljubav, ljubav«, 1981.


Marina Ercegović Fortunato, »Palme na otoku sreće«, 1981.; Marina Fortunato Ercegović, »Ljubav, ljubav«, 1981.



Među mlađom generacijom hrvatskih slikara svojom se originalnošću ističe i Mitar Matić, čija je slika »Bez naziva«, otkupljena 2017. godine, rađena ciljano za izlaganje na 32. salonu mladih, gdje je osvojila glavnu nagradu. Kao motiv za sliku autor odabire prikaz portreta poznatog riječkog performera Kreše Kovačičeka koji je prikazan kako sjedi, dok u rukama drži knjigu i čita.


Postavljanjem praznog slikarskog platna iza umjetnika performera, Matić na istančan način govori o dijalogu dvaju oprečnih vizualnih pravaca.


Svjetski relevantno


U kontekstu donacija, izložba pokazuje da se muzeju poklanjaju i radovi umjetnika koji su referentna imena na svjetskoj umjetničkoj sceni, poput slikarsko-skulptorske instalacije Tine Gverović »Fantomske razmjene: More ljudi«. Riječ je o radu koji je, zajedno s instalacijom Marka Tadića, predstavljao Hrvatsku na 57. venecijanskom bijenalu 2017. godine.


Mitar Matić, »Bez naziva«, 2014.


Mitar Matić, »Bez naziva«, 2014.



Za muzejski fundus jedna od vrednijih donacija je slika Eugena Fellera, reljefni monokrom u kojem se iščitava prepoznatljiv autorov rukopis.


Neke od izloženih akvizicija dobivene su u novije vrijeme, a nastale su unazad nekoliko godina, poput rada Đanina Božića, Marine Ercegović Fortunato, Gorana Fruka i Rudolfa Sablića. Ovim su radovima pokrivene različite faze u radu umjetnika ili pak određena razdoblja nacionalne povijesti umjetnosti, čime je omogućena bolja prezentacija stvaralaštva pojedinog autora, ali i hrvatske likovne scene.


Najnovije donacije, dvije slike Rudolfa Sablića, »Eterično« iz 1982./83. te »Zaustavljena modrina« iz 2006., Muzej je dobio zahvaljujući samom autoru koji je za svog života izrazio želju da slike postanu dio fundusa MMSU-a. Donacija je realizirana zahvaljujući autorovoj udovici Marijani Sablić i posredstvom povjesničarke umjetnosti Marine Baričević.


Kriteriji vrijednosti


Što se tiče razlike u umjetničkoj vrijednosti između otkupljenih i doniranih radova, Bartolić objašnjava kako tu zapravo nema razlike.


– Kada prihvaćamo doniranu građu, moramo se i dalje pridržavati kriterija umjetničke vrijednosti, nismo dužni primiti sve što nam se daruje, a ako nam netko želi darovati neko djelo koje je dimenzijama veliko ili složeno i koje bi predstavljalo izazov gdje ga smjestiti i na koji način ga čuvati, onda moramo dobro razmisliti hoćemo li ga prihvatiti.


Što se otkupa tiče, u toj situaciji mi sami biramo točno određene umjetnike koje želimo, odnosno točno određene radove iz njihova opusa i to je glavna razlika između otkupa i donacija, jer se prilikom otkupa sve radi ciljano – objašnjava Bartolić i dodaje da otkupima pokušavaju pratiti novitete.


Goran Fruk, »Slikanje, Crnoprozirno I – III«, 1993.


Goran Fruk, »Slikanje, Crnoprozirno I – III«, 1993.



– Na hrvatskoj suvremenoj slikarskoj sceni trenutno su aktualni mladi umjetnici koji su osebujni i drugačiji. Skloni smo tome da kada se pojavi neki mladi umjetnik koji je kvalitetan i koji je već stekao neku reputaciju, da kupimo neki njegov rad i često ćemo se radije odlučiti za takvu kupovinu, nego za kupovinu djela nekog autora čiji veliki broj djela već imamo u fundusu, a sve kako bismo imali što raznovrsniji fundus – kaže Bartolić.


A razlog zbog kojeg često moraju birati, odnosno kombinirati što će kupiti, naravno, financijske je prirode.


– Godišnji budžet za otkup posljednjih nekoliko godina nam iznosi 100 tisuća kuna. Sredstva dobivamo od Grada Rijeke i Ministarstva kulture i to na način da koliko nam Grad da, onda isti toliki iznos možemo tražiti i od Ministarstva i taj nam iznos definitivno nije dovoljan.


Muzej ima više zbirki i svaki kustos predlaže otkupe za svoje zbirke. Tako da je to onda puno dogovora i kompromisa i ne možemo baš uvijek kupiti ono što bismo htjeli – zaključuje Bartolić.


Izložba »Slika i prilika« u Malom salonu ostaje otvorena do 13. kolovoza.