RIJEKA » U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti otvorena je izložba slika Otona Glihe, priređena u povodu stote obljetnice rođenja velikog hrvatskog slikara. Na izložbi naslovljenoj »Gromače« predstavljeno je četrdesetak ulja koja pokazuju razvoj Glihinog pejzaža od realističnih slika 1940-tih godina do apstrahiranog krčkog pejsaža u kojima će ishodišni motiv gromače kao prepoznatljivi znak njegova stvaralaštva uvijek ostati prisutan. 

   Kako je istaknuo ravnatelj MMSU-a Slaven Tolj, Gliha je i stvaralački i životno bio povezan s ovim podnebljem. Bio je čest i drag gost Muzeja, na što podsjeća i postav izložbe, kao evokacija postava što ga je 1958. godine – kad je održana i Glihina izložba – osmislila arhitektica Nada Šilović. 

   Posebu zahvalu Tolj je uputio obitelji Bašić koja skrbi o Glihinoj ostavštini i dala je početni impuls izložbi, te na raspolaganje stavila dokumentaciju Otona Glihe potrebnu za pripremu izložbe, kao i dio radova predstavljenih na izložbi. 

   U suradnji s povjesničarem umjetnosti Zdenkom Tonkovićem, vrsnim poznavateljem Glihina opusa i dugogodišnjim prijateljem, koji je odabrao radove, izložbu je priredila kustosica Vilma Bartolić. Ona je podsjetila da je Gliha sudjelovao na svim riječkim Salonima 50-tih i 60-tih godina, na devet međunarodnih izložbi crteža, a 1958. i 1972. u Muzeju su mu priređene i dvije samostalne izložbe. 

  Nestale slike

– Gliha je klasik hrvatske suvremene umjetnosti koji je dokinuo tradicionalno poimanje pejzaža, a inspiraciju je pronašao u suhozidima što omeđuju polja otoka Krka ili – gromačama. Taj motiv je otkrio 50-tih godina i njime se bavio više od četiri desetljeća, do kraja života, ali uvijek na nov i dručkiji način, interpretirajući ga u brojnim varijantama. Upravo to je razlog zbog kojeg se stota obljetnica rođenja umjetnika obilježava ovom tematskom izložbom – rekla je Bartolić. 

   Kratak osvrt na izložbu i Glihino stvaralaštvo dao je i Zdenko Tonković, podsjetivši na riječi umjetnika: »Tko u mojim slikama vidi samo gromače, taj ne razumije moje slikarstvo, a onaj tko ih uopće ne vidi također ga ne razumije« – govorio je. 

  – U neko doba bio je običaj da država otkupljuje slike za urede dužnosnika, a kad bi dužnosnik otišao u penziju što je logičnije nego da sa sobom ponese i sliku. Najmanje 150 Glihinih slika danas nam je nedostupno, a do nekih nismo uspjeli doći ni uz najveće veze, rekao je Tonković, naglasivši da je riječ o fundamentalnim djelima iz Glihina opusa. 

   Kako je poznato, nakon smrti Glihine supruge, slikarice i kiparice Mile Kumbatović, iz njihova ateljea ukradena su sva djela koja su fizički mogla biti iznesena, a riječ o djelima koje je umjetnik smatrao posebno vrijednima pa ih nije htio prodavati. 

  Radovi u javnom prostoru

Otona Glihe i njegove fascinacije gromačama prisjetio se i pjesnik Nikola Kraljić, dugogodišnji slikarev prijatelj, a pročelnik Odjela za kulturu Ivan Šarar u Glihinoj je fascinaciji gromačama prepoznao i fascinaciju radom ljudi koji su, oslobađajući škrtu zemlju od kamena, gradili suhozide. U tom smislu ova se izložba može usporediti s velikom izložbom RIP u Muzeju grada, koja je posvećena riječkoj industrijskoj baštini i također podcrtava vrijednost rada. 

   Dio izložbe na dokumentaran način pokazuje i Glihine radove u javnom prostoru, među kojima je veliki mozaik na krčkom aerodromu, kao i svečani zastor u HNK Ivana pl. Zajca koji se spušta samo u svečanim prilikama, a publika će ga imati priliku razgledati i u nekoliko termina tijekom trajanja izložbe. 

   Ti radovi, kako je primijetio Šarar, podsjećaju na vrijeme kad je sustav prepoznavao vrijednosti, za razliku od današnjega kad je kultura umjesto javnog postala privatno dobro u rukama najuglednijih javnih dužnosnika. To bi trebao biti povod da se upitamo gdje griješimo u prepoznavanju i prezentiranju vrijednosti koje se danas stvaraju, te da svi zajedno promislimo što ćemo isporučiti kao baštinu budućim generacijama.