Zanimljiva izložba

“Neka jedu kolače?” u Umjetničkom paviljonu: Ukazivanje na važan problem

Tihomir Ponoš

Foto: D. KOVAČEVIĆ

Foto: D. KOVAČEVIĆ



ZAGREB – “Neka jedu kolače?” nova je izložba u Umjetničkom paviljonu. Prva izložba, kako je kazala ravnateljica Umjetničkog paviljona Jasminka Poklečki Stošić, uz Branka Franceschija, ujedno i autorica postava, koja tematizira mrtvu prirodu domaćih autora u rasponu od moderne do današnjice.


Ujedno je to i prva izložba u Hrvatskoj koja skreće pozornost na važan problem hrane i prehrane. U svijetu žive bogati i siromašni, gladni i siti, na svijetu živi 7,6 milijardi ljudi, godišnje se proizvede hrane dovoljno za prehranu 20 milijardi ljudi, a ljudi još uvijek umiru od gladi i pothranjenosti, navela je Poklečki Stošić. Navela je još nekoliko paradoksa, kako na globalnoj tako i lokalnoj, hrvatskoj, razini.


Konkretno, na svijetu živi 50 milijuna pretile djece, ali je broj gladne djece, svoj proizvodnji hrane usprkos, tri puta veći. U Hrvatskoj se godišnje baci 400l.000 tona hrane, a ima gladnih ljudi, ljudi koji kopaju po kontejnerima, hrane se u pučkim kuhinjama.




Izložbom se želi ukazati na taj paradoks – s jedne strane glad, s druge strane bacanje hrane. Cil je izložbe upravo to i osvijestiti, kazala je Poklečki Stošić i djelovati u zajednici i društvu.


Zbog toga izložba, koja će biti otvorena do 7. srpnja, neće biti samo izložba nego će ju pratiti niz manifestacija, predavanja kojima će se tematizirati globalni problem hrane, predavanje posvećena odnosu čovjeka i hrane od papovijesti do suvremenosti, raspravljat će se i o GMO uzgoju i hrani, o Banci hrane, socijalnim samoposlugama, pojedincima i udrugama koji se bave doniranjem hrane.


Poklečki Stošić je na konferenciji za novinare pojasnila i odakle upitnik u naslovu izložbe. Izjava “neka jedu kolače” pripisuje se francuskoj kraljici Mariji Antoaneti i vremenu Francuske revolucije s kraja 18. stoljeća i tumači se kao iznimno bahati odnos prema siromašnima koji nemaju ni za kruh.



Taj upitnik u nazivu izložbe ukazuje na strahotu 21. stoljeća u kojem još uvijek odzvanja ta izjava koja se pripisuje francuskoj kraljici.


Branko Franceschi također je ukazao na paradoks istovremene prevelike proizvodnje hrane i gladi. Podsjetio je i je i da proizvodnja hrane i umjetnost idu zajedno od pamtivijeka. Potreba za kuhanjem hrane i konzumiranjem kuhane hrane izdvaja čovjeka od ostatka životinjskoga svijera, baš kao i umjetnička obrada hrane.


Naveo je da je prvu poznatu mrtvu prirodu naslikao Caravaggio, a kroz likovnu obradu hrane vidi se i kakve su se promjene dogodile u umjetničkom izražavanju od početka 20. stoljeća do danas.


Na početku je dominirala tradicionalna mrtva priroda, već tridestih godina s grupom “Zemlja” zbiva se snažan zaokret prema suodnosu hrane i socijalnog položaja, pa sve do suvremenosti gdje se umjetnost bavi hranom i kao formalnim pitanjem i interpretacijom sadašnjosti kroz motiv hrane.


Primjer za to je performans Siniše Labrovića u pučkoj kuhinji. Izložene su fotografije iz pučke kuhinje, a Labrović je u njoj čitao veoma otmjeni i skupi meni u više slijedova na kojemu su zastupljeni svježi jastog i rep boškarina.


Izlobža je podijeljena u sedam sekcija: bijeda, voće i povrće, ljudi i hrana, obilje, riba, meso, gourmet. Izloženo je 71 djelo 55 domaćih autora, od slika, preko fotografija,  od video-instalacija. Zatupljeni su hrvatski klasici poput Becića, Medovića, Račića, Karasa, Trepšea, Uzelca, ali i moderni autori poput Brace Dimitrijevića, Mladena Stilinovića, Vlaste Delimira, Ivana Posavca, Baneta Milenkovića, Tajči Čekade i drugih.