PULA » Međunarodna izložba »Država u krevetu«, nastala kao rezultat novoosnovanog kolegija »Feminizmi i društvene promjene u suvremenim umjetničkim praksama« na Umjetničkoj akademiji u Splitu, otvorena je preksinoć u »Dnevnom boravku« Rojca u Puli.

   Izložba okuplja 24 umjetnička rada autor(ic)a iz različitih zemalja svijeta (SAD, Kanada, Francuska, Nizozemska, Rusija, Slovenija…), a kako je prilikom otvorenja rekla kustosica i voditeljica spomenutog kolegija Natasha Kadin, u Rojcu se predstavlja jedan njezin dio, među njima i mladi i etablirani umjetnici, pa se tako može vidjeti i prvi feministički film nastao u bivšoj Jugoslaviji »Žemsko«, djelo nedavno preminule Dunje Ivanišević koja je ovaj film snimila 1968. godine.

   Izložba promovira egalitarnu rodnu, antipatrijarhalnu poziciju i borbu, jer sve dok je država patrijarhalna, ali i kapitalistička (veće plaće muškarcima, manje ženama) te rasistička (država samo u ekstremnim slučajevima kažnjava muško nasilje nad ženama) ta ista država neće izaći iz kreveta, a niti će, kako u pratećoj knjižici piše Valerija Barada, unaprijediti socijalni položaj žena. »Krevet« iz naslova izložbe jednako je simboličko koliko i doslovno materijalno poprište te političke borbe.

   – Hoće li država ikada izaći iz kreveta? Sve dok je patrijarhalna, sigurno neće. Hoće li feminizmi odustati od toga da uporno kvare neopravdano mirni državni san? S još većom sigurnošću – nikako neće, ističe Barada.

   Zidove prednjeg, većeg dijela »Dnevnog boravka« zauzima dojmljiv rad hrvatske umjetnice Glorije Lizde »Četiri žene«. Rad je izveden u obliku četiriju fotografija velikog formata, a subjekt je naga djevojka koja »isprobava« različite velove koji sa sobom nose sudbinske vrijednosti predstavljene u obliku Tarot karata. Velovi tradicijski simboliziraju predaju žene muškarcu, bilo kroz čin vjenčanja ili zaređenja, a stavljanjem vela na sebe, žena postaje privatizirana, otkrivajući se samo u prisustvu onog tko »čuva« njezinu ljepotu.

   Na suprotnoj strani prostorije izložena su ulja na platnu Ivane Klevo »Paronimi«, na kojima je umjetnica opasne predmete (bokser ili nož) naslikala u blagim, neopasnim tonovima, izrugujući njihovu ozbiljnost.

   U stražnjem dijelu »Dnevnog boravka« Rojca svakako treba pažljivo poslušati i pogledati audio-video rad bosanske autorice Adele Jušić »Kada umrem, možeš raditi što god hoćeš«, u kojem je snimala svoju baku dok joj je bojala kosu, iznoseći u narativnom dijelu teški život ove snažne žene u patrijarhalnom društvu.