More različitosti

Dani talijanske kulture u Rijeci počinju izložbom “Mare corto” u Kortilu

Kim Cuculić

Ono što danas postoji je more prepuno različitosti i možda čak i nepovjerenja. Što se tiče kulture Jadrana, radije govorimo o jadranskim kulturama. Svaka regija, svaka luka, svaki zaljev predstavlja priču za sebe i ima specifičan identitet



RIJEKA U sklopu Dana talijanske kulture, u organizaciji Generalnog konzulata Italije u Rijeci, u Galeriji »Kortil« danas u 19 sati bit će otvorena izložba »Mare corto« čiji su autori Ignacio Maria Coccia i Matteo Tacconi. »Mare corto/Kratko more« je dugoročni projekt vezan za Jadran, a razvijao se u različitim fazama od rujna 2015. do travnja 2017. godine.


Autori su proputovali više od 10.000 kilometara po obalnim i otočnim cestama, s obje strane Jadranskog mora. Ova duga reportaža prerasla je u multimedijalnu izložbu od četrdesetak fotografija, video i audio zapisa, a realizirana je u okviru projekta »Varcare la frontiera #4 – Flussi di marea« – multidisciplinarnog festivala u organizaciji tršćanske kulturne udruge Cizerouno. Coccina i Tacconijeva priča govori o Jadranu sastavljenom od mnoštva mikrokozmosa, ponekad udaljenih zbog duboke ekonomske neravnoteže, poteškoća u stvaranju dijaloga ili nerazriješenih povijesnih čvorova.



Dani talijanske kulture u Rijeku dovode i izložbu fotografija Manlija Malabotte, što će biti otvorena u četvrtak, 19. listopada, u Malom salonu u 19 sati. Manlio Malabotta rođen je 1907. u Trstu. Njegova majka, Milena Milinovich, kći brodovlasnika, bila je rodom iz Herceg Novog, a njegov otac, poručnik austrijskog Lloyda, Nicolò Malabotich doselio je u Trst iz Malog Lošinja. Prezime mu je talijanizirano u Malabotta.




Zahvaljujući velikodušnosti France Fenga Malabotta, koja je dala na uvid i slobodno korištenje cjelokupni arhiv svoga supruga, inicijativi Diane de Rosa i Massimiliana Schiozzija za realizaciju izložbe (Civico Museo della Civilta Istriana Fiumana e Dalmata, Trst 2014), pažljivoj restauraciji fotografija starih najmanje 75 godina i razumijevanju Fondazione CRTrieste, danas možemo uživati u fotografijama iz 30-ih i 40-ih godina dvadesetog stoljeća, fotografa amatera koji je s velikom ljubavlju snimao u Rijeci – na Rivi, u riječkoj luci, po Istri i okolici. Riječkom se izložbom obilježava 110. godišnjica rođenja Manlia Malabotte.


Ostvarena je u okviru programa multidisciplinarnog festivala »Varcare la frontiera #5 Atlantidi«, u suradnji s Generalnim konzulatom Italije u Rijeci i riječkim MMSU-om. Organizatori su Mila Lazić i Massimo Premuda.



Ignacio Maria Coccia (Madrid, 1974) fotograf je poznate Agenzia Contrasto te objavljuje u talijanskim i internacionalnim časopisima. Matteo Tacconi (Perugia, 1978) profesionalni je novinar i prati zbivanja u srednjoistočnoj Europi i na Balkanu. Posljednjih se godina specijalizirao za radijske i televizijske reportaže. Izložba u Rijeci ostvarena je u suradnji s Gradom Rijekom i Autonomnom regijom Furlanija – Julijska krajina. Ulaz je slobodan.


Kratko more


Možete li nam ukratko predstaviti vaš projekt?


– Projekt »Mare corto« je veliko istraživanje o Jadranu – njegovim obalama, otocima, moru i aktivnostima vezanima uz njih, o krajoliku, ljudima i njihovim pričama. Istraživali smo gotovo dvije godine, tijekom kojih smo proučavali zapadne i istočne jadranske obale, kao i neke otoke. Na temelju toga nastala je multimedijalna izložba, koju smo prije Rijeke predstavili u Senigalliji i Trstu. Izložba se sastoji od fotografija, tekstova i prikupljenih audio zapisa tijekom putovanja. Ovo je prvi dio naše priče, a drugi će biti knjiga.


Istraživali ste istočne i zapadne obale Jadrana. Do kakvih ste spoznaja došli?


– Cjelovita priča o povijesti Jadrana zapravo ne postoji, pa je ona uvijek bila ispričana u svjetlu pogreške i mita o »morskom ljepilu« koje ujedinjuje ljudske sudbine. Takav Jadran uistinu ne postoji. To naše more je puno suprotnosti – Trst je vrlo različit od Otranta, a Rijeka od albanske Vlore. U tom jadranskom bazenu postoje ekonomske neravnoteže i on je pun raznolikosti i proturječja. Zato je teško od jedne do druge jadranske obale, od sjevera prema jugu, tkati dijalog. Naravno, možemo se tješiti starim pričama o moru sviju, ‘lingua franca’ mornara i tako dalje, ali time propuštamo današnju stvarnost. U tom smislu, naš projekt predstavlja poticaj da se skrate zemljopisne, kulturne, ekonomske i psihološke udaljenosti. Zato smo u naslov stavili riječ »kratko«.


Predrag Matvejević


Što je Jadran danas, u usporedbi s onim nekad? Koliko je još živa kultura Jadrana?


– Jadran iz prošlosti poznat nam je samo iz priča i tekstova. Ne možemo znati kako je to nekad bilo. Ono što danas postoji je more prepuno različitosti i možda čak i nepovjerenja. Što se tiče kulture Jadrana, radije govorimo o jadranskim kulturama. Svaka regija, svaka luka, svaki zaljev predstavlja priču za sebe i ima specifičan identitet. Moramo biti u stanju shvatiti sve te razlike, razumjeti ih i cijeniti.


Samo na taj način možemo govoriti o kulturi Jadrana i doći do zdravog razuma, pri čemu mislimo na mir kojeg gotovo svako mjesto na Jadranu može sačuvati, bez onih razlika o kojima smo govorili. Možda u tome trebamo tražiti smisao Jadranskog mora. Jadran je zapravo intimno more, što dugujemo Predragu Matvejeviću, čovjeku s prostora Balkana koji je bolje od svih nas razumio što su Mediteran i Jadran.


Što ćemo vidjeti na izložbi?


– Vidjet ćemo četrdesetak fotografija, koje će nas odvesti na različita mjesta Jadrana. Bilo da se radi o pejzažnim fotografijama, onima koje prikazuju ljude ili pomorske aktivnosti, more je uvijek glavni protagonist. Izložba je popraćena i nizom tekstova, a postoje i audio zapisi. Detalji o projektu mogu se naći na www.marecorto.com.