"Izazovi humanizmu"

51. Zagrebački salon: Više svjetla, više čovječnosti

Maja Hrgović

Hula-hop Pina Ivančića sa žilet žicom skinutom na granici Slovenije i Hrvatske / Snimio Denis LOVROVIĆ

Hula-hop Pina Ivančića sa žilet žicom skinutom na granici Slovenije i Hrvatske / Snimio Denis LOVROVIĆ

Umjetničke selektorice Salona Suzana Marjanić i Marijana Stanić povratak humanizmu vide u kritičkom dekonstruiranju ksenofobije, seksizma i specizma, trojstva na kojemu počiva zazor od Drugih i Drugačijih. Na toj je idejnoj okosnici utemeljen izbor radova – odabrani recentni radovi domaćih umjetnika odgovor su na društveno-politička previranja uzrokovana novim migracijama u Europi



Mi smo sanjali jedan bolji, pravedniji svijet, društvo utemeljeno na načelima humanizma. Pokušali smo to ostvariti, ali nismo uspjeli. Zato je čitav moj život, više ili manje, jedan promašaj. Ali vi mladi, ako ste sve te ideje prihvatili, morate ih provesti. Mi smo izgubili rat.


Ove je pesimistične rečenice u jednom od svojih posljednjih intervjua izgovorio Ivan Supek, veliki znanstvenik, filozof i književnik, a prije svega humanist i borac za mir. Upravo je na njegovoj ideji o kontinuiranoj humanističkoj borbi za očuvanje dostojanstva čovjeka, prije svega kroz poziv na djelovanje kroz kulturu i umjetnost, utemeljena tematska okosnica ovogodišnjeg Zagrebačkog salona u Hrvatskom domu likovnih umjetnika u Zagrebu.


Supeka je na svome izlaganju naslovljenom »Preživljavati usprkos«, održanom u sklopu bogatog popratnog programa ove velike izložbe, citirao Nikola Biliškov s Instituta »Ruđer Bošković«. Biliškov je govorio o kroničnom pomanjkanju odgovornosti prema rezultatima svoga djelovanja.


Mentalni bedemi




– Danas prevladavajuća tržišno-korporativna logika mora biti zamijenjena logikom humanizma – to je apsolutni imperativ, koliko god on bio utopijski. Put prema tome je put odgovornosti prema vlastitom radu, na svim poljima supekovskog trinitasa filozofije, znanosti i umjetnosti, istaknuo je Nikola Biliškov.


Povratak humanizmu koji zagovara Supek, umjetničke selektorice ove renomirane nacionalne izložbe Suzana Marjanić i Marijana Stanić, vide u kritičkom dekonstruiranju ksenofobije, seksizma i specizma, trojstva na kojemu počiva zazor od Drugih i Drugačijih. Na toj je idejnoj okosnici utemeljen izbor radova za 51. Zagrebački salon, podnaslovljen »Prevladavanje diskriminacije – izazovi humanizmu«. Odabrani recentni radovi domaćih umjetnika odgovor su na društveno-politička previranja uzrokovana novim migracijama u Europi.


– Sistem u kojem živimo zapravo je totemizam; zastava je naš veliki totem, a izbjeglice su u posljednjih godinu dana pokazale kako su mentalni bedemi Europe strašno kruti. Svjedočimo potpunoj diskriminaciji i manjku empatije prema prisilno raseljenim ljudima, kojih je u ovom trenutku oko šezdeset milijuna, ali i prema prirodi, o čemu svjedoči podatak da dnevno uništimo 135 biljnih i životinjskih vrsta – ističe Suzana Marjanić.


Potanko se ovom temom bavio Hrvoje Jurić, bioetičar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u svome predavanju o načinima prevladavanja specizma. U ovaj se segment Salona uključila i organizacija Prijatelji životinja, selekcijom odabranih dokumentarnih filmova o odnosu suvremenog čovjeka prema životinjama, koji služi kao pouzdan lakmus papir za stupanj erozije čovječnosti.


Zagrebački salon jedna je od najstarijih kolektivnih domaćih izložaba recentnih umjetničkih ostvarenja – smotra suvremenog umjetničkog stvaralaštva posvećena naizmjence vizualnim umjetnostima, arhitekturi i urbanizmu te primijenjenim umjetnostima i dizajnu. Održava se od 1966. godine u organizaciji HDLU-a, ULUPUHA-a, UHA-e. Ovogodišnji, 51. Zagrebački salon, posvećen je vizualnim umjetnostima. U skladu s glavnom temom izložbe, na Salonu sudjeluje 34 umjetnika s ukupno 46 projekata iz svih medija, od slikarstva preko instalacija do videoradova. Radovi su izloženi u Galeriji Prsten i Galeriji Bačva u HDLU-u.


Vizualizirati humanizam


– Nastojale smo umjetnice i umjetnike usmjeriti na kritičko iščitavanje humanizma u okviru trojstva vječno dominirajuće opresije – rasizam, seksizam i specizam, diskriminacije na osnovi rase, spola i vrste. Dakle, kako vizualizirati Zlo i Dobro naših dana, kako vizualizirati humanizam u bilo kojem mediju vizualne kulture – ističe Marijana Stanić.


Dosta je pažnje privukao rad Tanje Dabo »Opće dobro«. Radi se o društveno angažiranoj akciji što ju je umjetnica provela kupivši komad zemlje u Lici kako bi zainteresiranim građanima omogućila nekomercijalno djelovanje. Jedina dobit koja se ovim radom ostvaruje je duhovna.



U okviru Salona u Galeriji Proširenih medija (PM) postavljena je  izložba »Posljednji materijali: Hommage Galeti«, prema kustoskoj koncepciji Tee Hatadi, u čast multimedijalnom umjetniku i filmašu Ivanu Ladislavu Galeti (1947-2014), dobitniku Grand prixa 49. Zagrebačkog salona za rad »Višestruki autoportret u nestajanju«.Uz radove Ivana Ladislava Galete, izložbi su svojim radovima doprinijeti Tihomir Milovac, Stipe Babić, Marko Golub, Igor Juran, Branka Cvjetičanin i Sandro Đukić te Vlasta Delimar i Milan Božić.


– Zadobivanjem vlasništva onemogućavat ćemo otimanje zemlje od čovječanstva u cjelini, a za dobrobit isključivo manjine i njene pohlepne, neutažive, beskrupulozne gladi za posjedovanjem, profitom, moći, eksploatacijom i uništavanjem – kaže Tanja Dabo, koja je za potrebe izvedbe ovog rada kupila veće (jeftine) parcele neobrađenog poljoprivrednog zemljišta, livade i dio šume.


Srodan je ovom radu onaj Kristine Marić »Ničiji kubik«, koji kroz foto-dokumentaciju rekreira prenošenje kubika zemlje iz Hrvatske u Srbiju i obrnuto.


– Izrađen je drveni sanduk, a potom iskopan kubik zemlje u Baranji. Na graničkom prijelazu Bezdan Hrvati su nakon dužeg pregovaranja dopustili da njihova zemlja ode u susjednu državu. Na srpskoj granici, carinici nakon iscrpne provjere te niza telefonskih poziva nisu dopustili ulazak tuđe zemlje na njihov teritorij. Zbog birokratskih i pravnih zadatosti zamjena tako nije izvedena u planiranom iznosu od jedne tone. Kubik zemlje je vraćen tamo gdje je iskopan, no nekoliko je kilograma ipak prevezeno preko granice u Vojvodinu – opisuje Kristina Marić ovu akciju kojom je htjela preispitati suverenitet nad zemljom te apsolutnost i smisao granice. Kritika je to banalizirane podjele teritorija, ali i ljudi.


Martina Grlić koja se u novom slikarskom ciklusu bavi dostojanstvom radnika (i to kroz šest velikih ulja na platnu koji prikazuju uvećane isječke iz Dnevnika iz 1971. godine, kad se o radništvu još govorilo kao o herojstvu); Igor Grubić koji se bavi zanemarivanjem vjerskih potreba imigranata u arhitekturi i urbanizmu; Siniša Labrović koji se predstavlja performansom znakovita naziva »Ubij Cigana!« i instalacijom »Razbijanje latinice«; Davor Mezak i Danko Friščić koji se ironično osvrću na odnos Europe prema migrantima u radu »Omage Dolazak Hrvata alias Odlazak Hrvata i prolazak Sirijaca«, samo su neki od umjetnika koji iz različitih perspektiva, od privatnih do angažirano političkih, progovaraju o neuralgijama ovog vremena.



Stručni žiri u sastavu Ines Krasić (umjetnica), Suzana Marjanić (autorica koncepcije), Marijana Stanić (autorica koncepcije), Olga Majcen Linn (Kontejner), Klaudio Štefančić (kustos, Galerija Galženica), Slaven Tolj (ravnatelj MMSU-a Rijeka) i Josip Zanki (predsjednik HDLU-a) odabrao je 34 umjetnika. To su Grgur Akrap, Maria Ančić, Iva-Matija Bitanga, Tomislav Brajnović, Marijan Crtalić, Željka Cupek, Damir Čargonja, Tajči Čekada, Tanja Dabo, Vitar Drinković, Sandro Đukić, Martina Grlić, Igor Grubić, Grupa ABS, Nicole Hewitt, Ana Hušman, Josip Pino Ivančić, Komikaze, Kožul/Žižić, Siniša Labrović, Ivica Malčić, Kristina Marić, Ines Matijević, Davor Mezak i Danko Friščić, Lav Paripović, Marko Pašalić, Ivana Pegan Blaće, Petar Popijač, Jasenko Rasol, Damir Stojnić, Goran Škofić, Vice Tomasović, Tanja Vujasinović i Ana Uzelac. Kustosice 51. zagrebačkog salona pozvale su i sljedeće umjetnike: Milijana Babić, Lana Čmajčanin, Tomislav Gotovac, Sanja Iveković, Adela Jušić, Zoran Pavelić, Franc Purg, Sandra Sterle i Vlasta Žanić.


Vidljive i nevidljive granice


Umjetnik Josip Pino Ivančić jedan je od onih koji se društvenim pitanjima bave izravnije, bez previše metafora. U radu provokativno nazvanim »Slovenski hulja hop«, zabilježen je performans što ga je Ivančić izveo u Puli, iskoristivši benignu dječju igru hula-hop kao parodiju na žilet žicu što je jesenas postavljana duž slovenske granice.


– Simulacija je izvedena ukradenom žicom s lokacije akcije, ali u gradu koji je i dalje mentalno ograđen, na kružnom toku s građevinskom podlogom »budućnosti« – komentira umjetnik.


U popratnom dijelu programa s ovim je radom korespondiralo predavanje Jasne Čapo s Instituta za etnologiju i folkloristiku »Mali ljudi puno su pametniji i ljudskiji« u kojem su zabilježene reakcije lokalnog stanovništva na izbjeglički tranzit kroz Hrvatsku prošle jeseni. Reakcije ljudi u Tovarniku, gdje je Čapo boravila, bile su mahom pozitivne, prožete toplinom i humorom. Na ovo se nastavlja i izlaganje Duška Petrovića s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, o vidljivim i nevidljivim granicama na takozvanoj balkanskoj izbjegličkoj ruti. Vidljive granice su one fizičke, žičane, a nevidljive su, paradoksalno, tranzitni kampovi u kojima vrijede druga načela ograničavanja slobode kretanja.


Korak dalje, upravo se nadzorom – kontrolom i voajerizmom – bavi slikar Grgur Akrap u svome radu »Promatračnica«.


O odnosu čovjeka naspram društveno-političkim devijacijama na jedinstven način »progovara« Ines Matijević Cakić u radu »Prekid« i »Ljubav«: minucioznim crtežima, olovkom na papiru, subjektivira procjepe u tijekovima svakodnevice i ideju apsolutne majčinske ljubavi, onako kako je definira Julija Kristeva.


– Ovim crtežima cilj mi je zauzeti političku poziciju koja progovara o miru, brizi, odgovornosti, empatiji i uvažavanju drugog, kaže Ines Matijević Cakić, koja supekovsku ideju očovječivanja provodi pitomijim sredstvima, iznutra.


Dvojac Žižić & Kožul bave se licemjerjem korporativne propagande u radu »Standard C/H«, koji obuhvaća jumbo plakat i projekciju procesa stvaranja zlatnog standada u marketinškoj industriji. Umjetnici razobličuju poželjne rodne i rasne normative u reklamama koje serviraju ideju sreće i prosperiteta, naizgled dostupnog svima. Zagrebački salon prati i zanimljiv program tribina i izlaganja, koji se organizira u suradnji s Centrom za ženske studije, Institutom »Ruđer Bošković«, Institutom za migracije i narodnosti, Institutom za etnologiju i folkloristiku, Veleučilištem Vern te filozofskim fakultetima u Zagrebu i Zadru. Izložba traje do 17. srpnja.