Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
21. rujna 2019.
Putevi i stranputice

ZLATKO CRNČEC Narodnjaci i socijalisti stvorili populiste

Matteo Salvini / REUTERS
Matteo Salvini / REUTERS
Autor:
Objavljeno: 20. svibanj 2019. u 14:12 2019-05-20T14:12:07+02:00

Kako se europska elita uopće usudi zgražati nad, recimo, pojavom Mattea Salvinija? Pa njega i njemu slične stvorili su baš oni i njihove nakaradne politike

Iako daleko najodgovorniji za sadašnje stanje europske politike – pojavu takozvanih populista krajnje desne, a ponekad i ekstremno lijeve porovenijencije – vodeći EU političari ni u aktualnoj eurokampanji ne odustaju od starih floskula. Pa je tako njemačka kancelarka Angela Merkel prilikom posjeta Zagrebu po milijunti put upozorila na populiste, ali bez ikakve naznake tko je to kriv za njihov nastanak.

Koliko nerazumijevanje unutar elite postoji i koliko je jak njihov poriv da ne priznaju ni najočitije greške, pokazuje i nedavna izjava kandidata za predsjednika Europske komisije iz redova EPP-a Manfreda Webera u Ateni na predizbornom skupu Nove Demokracije, grčke članice EPP-a. Koliko je na trenutke zaista prazna priča o strahotama nadolazećeg populizma, pokazuje i taj istup pučkog spietzen kandidata kada je urbi et orbi objavio da ekonomski krah Grčke najjasnije pokazuje kamo neku zemlju mogu odvesti populisti i politike koje takvi radikali vode.

Iako je svakom tko imalo prati to što se događa u Grčkoj zadnjih nešto više od pet godina kristalno jasno da do kraha grčke ekonomije nisu doveli nikakvi populisti, već vlade ponosne članice EPP-a Nove demokracije, u najvećoj mjeri, ali i grčkih socijalista iz PASOK-a u nešto manjoj mjeri.

Baš su te vlade propustile odgovarajućim mjerama onemogućiti ogromno zaduživanje i građana i tvrtki i same države koje je nakon svjetske financijske krize iz 2008. godine dovelo do toga da Grčka ne može više vraćati svoje dugove. Grčku su na koljena bacile tamošnje narodnjačke i socijalističke opcije, dakle taj navodno razboriti europski mainstream, u dosluhu s tamošnjom oligarhijom. A populisti koje Weber spominje, misleći na Syrizu, nakon dolaska na vlast 2015. zatekli su tek gospodarsko zgarište koje su iza sebe ostavili njegovi pajdaši iz pučko narodnjačke internacionale.

A baš je EPP, socijalisti su im naravno držali ljestve, nakon što se pokazalo da je zemlja u potpunom bankrotu i pravoj nacionalnoj katastrofi, nametnulo oštre mjere štednje koje su je trajno zakucale na gospodarsko dno. I dovele do toga da Grčka te svoje dugove nikada neće moći vratiti. A Syriza, krajnje lijeva politička opcija, ipak je na čelu imala umjerene političare koji su pokušali s vodstvom EU-a i eurozone dogovoriti častan izlazak iz ove situacije za sve zainteresirane strane. A taj bi bio, kao i u svim sličnim slučajevima, oprost dijela duga uz istovremeno restrukturiranje njegovog ostatka kako bi se nokautiranom grčkom gospodarstvu omogućilo da uopće dođe do daha.

I da se pokrene oporavak koji bi stvorio kakvu-takvu osnovu da se zemlja vrati u stanje koje bi joj omogućilo da počne vraćati dugove. Međutim, ni gospođa Merkel, ni tadašnji francuski socijalistički predsjednik Francois Hollande nisu politički mogli podnijeti situaciju u kojoj se iz državnih proračuna po drugi put u samo nekoliko godina saniraju tamošnje privatne banke, koje su bez ikakvih kriterija kreditirale i državu Grčku i tamošnje tvrtke. Pa su francuski i njemački porezni obveznici dovedeni u situaciju da to ipak naprave, ali zaobilaznim putem. Njihov je novac, navodno dan „lijenim Grcima“, u Ateni samo bio proknjižen da bi na kraju opet završio u pariškim i frankfurtskim bankama koje, za razliku od grčke sirotinje, nisu nimalo kažnjene zbog svoje katastrofalne poslovne politike.

Odgovor elite EU-a nakon izbijanja financijske krize 2008. godine bio je najgori u cijelom razvijenom svijetu. Inzistiralo se na tvrdoj politici štednje koja je dovela do toga da je oporavak u Europi trajao najdulje od svih razvijenih dijelova svijeta. Usto, sada je i financijski polupismenima jasno da je projekt euro katastrofalno i projektiran, i odrađen, i da kao takav generira gospodarski zaostatak južnih europskih država kao što su Španjolska, Italija i Portugal.

Nama susjedna Italija uz sve je mafije i korupcije desetljećima nakon Drugog svjetskog rata bila zemlja visokog gospodarskog rasta i izvozna industrijska sila. Ista zemlja s istim boljkama danas je europski gospodarski bolesnik. A tome treba pribrojiti i posljedice globalizacije u sklopu koje su milijuni radnih mjesta u industriji preseljeni u Kinu i slične zemlje gdje se radi 12 sati dnevno, šest dana u tjednu, spava u hangarima, a sindikati su teška apstrakcija.

Kako se europska elita uopće usudi zgražati nad, recimo, pojavom Mattea Salvinija? Pa njega i njemu slične stvorili su baš oni i njihove nakaradne politike.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.